Bijelo Polje je varoš na sjeveru Crne Gore, izuzetno dobro pozicionirana, na pruzi Beograd - Bar i na raskrsnici mnogih drumskih puteva. Po popisu iz 2003. godine, u Bijelom Polju živi tek nešto manje od 16.000 stanovnika, dok ta cijela pogranična opština prema Srbiji broji 50.000 duša. Grad pod Obrovom, terasasto se spušta ka brzom i hladnom Limu. I cijela opština smještena je uglavnom u dolini ove živopisne rijeke, a bogata je šumama i pašnjacima, samim tim i zdravom hranom i izuzetno kvalitetnim mliječnim proizvodima.
Svoje ime Bijelo Polje duguje cvijetu bijelih rada, koje svakog proljeća preplave ovu dolinu, pa tako i njegov naziv Akovo, iz turskog vremena, ima identično značenje. Ako govorimo o predivnoj prirodi ovog kraja i brojnim izletištima, kao posebnu atrakciju moramo istaći Đalovića pećinu. Nalazi se na zapadnom obodu Pešterske visoravni, nedaleko od manastira Podvrh, u selu Bistrica, u Đalovića klisuri, po kojoj je i dobila ime. Lokalno stanovništvo je naziva Pećina nad Vražjim firovima. Do sada je istraženo tek 17 kilometara ove dosta negostoljubive pećine, za koju se smatra da je jedna od najvećih u svijetu i da je dužina kanala i dvorana možda čak i 200 kilometara.
Bijelo Polje nije samo grad prelijepe prirode, već i duge i bogate istorije i dobrih ljudi. Na osnovu brojnih nalazišta, znamo da je naseljeno još u neolitu. Postojalo je i rimsko naselje u neposrednoj blizini današnjeg grada, a u manastiru Svetog Nikole u Nikoljcu čuva se rimski žrtvenik posvećen Herkulu. Sam manastir je iz vremena Nemanjića i po njemu je ovo mjesto dugo vremena i nosilo naziv Nikoljpazar. Iz srednjeg vijeka, u samom gradu je i Crkva Svetog apostola Petra. Sagradio ju je 1190. knez Miroslav, brat Stefana Nemanje i za ovu crkvu pisano je čuveno četvorojevanđelje, danas poznato kao Miroslavljevo jevanđelje, najstarija srpska ćirilična knjiga, poznata po izuzetnim minijaturama. Crkva je imala burnu istoriju i još mnogo toga bismo mogli napisati o njoj, ali nam za ovu priliku ponestaje prostora. Još ćemo samo pomenuti i Gradsku džamiju, koja se od 1741. nalazi na ovoj lokaciji, a koja je, po predanju, za jedan dan, kamen po kamen, prenesena iz obližnjeg sela Jabučno.
Današnje Bijelo Polje je multietnički grad u kome u miru i dobrosusjedskim odnosima žive Srbi (u opštini su relativna većina), Bošnjaci i Crnogorci, kao i pripadnici drugih zajednica.
Pored divne prirode i burne istorije, današnje Bijelo Polje je i grad festivala. Između ostalih, održavaju se Međunarodni festival tamburaških orkestara, Festival dramskih amatera, čuvene "Ratkovićeve večeri poezije", ali nas ponajviše ovaj put interesuje "Refesticon", tačnije, jubilarno deseto izdanje ovog festivala.
"Refesticon" je regionalni festival fantastične književnosti. Idejni tvorac i pokretač festivala je Dragić Dado Rabrenović, dugogodišnji direktor i urednik Radija Bijelo Polje i duša ovog festivala. Postavljeni ciljevi festivala su predstavljanje i afirmacija crnogorske kulturne baštine u regionu, prvenstveno kroz fantastičnu književnost, ali i druge umjetnosti, kao i prožimanje različitih kultura regiona, što svakako doprinosi međunacionalnom i međukonfesijskom dijalogu i toleranciji. Kroz sam festival, pošto su gosti festivala svi književnici iz regiona, pa čak i izvan njega, čiji radovi prođu selekciju međunarodnog žirija, ostvaruju se i kontakti među umjetnicima iz regiona, razmjenjuju ideje i realizuje prisnija saradnja. Ne manje važno, mladi se usmjeravaju ka umjetnosti te se kroz konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori rađaju budući pisci.
Kako je festival rastao, napomenimo i to, rastao je i sam Rabrenović, u književnom smislu, pa mu je tako na prošlogodišnjem "Euroconu" u Fjuđiju, u Italiji, dodijeljena evropska nagrada "Chrysalis" za nove autore, prvenstveno zbog njegove zbirke fantastičnih priča "Atropa Belladonna", objavljene prošle godine, kao i zbog njegovog ukupnog književnog stvaralaštva.
Festival "Refesticon" dodjeljuje i književnu nagradu "Zlatni zmaj" za izuzetan doprinos fantastičnoj književnosti. Među ostalim, dosadašnji dobitnici su bili: Filip David, Slobodan Vukanović, Adnadin Jašarević i Zoran Živković (za koga ugledni književni kritičar "Vašington posta" i dobitnik Pulicerove nagrade Majkl Dirda tvrdi da zaslužuje Nobelovu nagradu za književnost), a ovogodišnji laureate je Branislav Janković.
Festival je izgradio kultni status, gdje je stvar prestiža biti dijelom festivala i na njemu predstaviti svoj rad. Na kraju ovogodišnjeg izdanja "Refesticona", održanog od 23. do 26. juna, današnja direktorica Radija Bijelo Polje Andrijana Ana Rabrenović, supruga Dragića Rabrenovića i doktorica nauka, istakla je da se ostvarenim rezultatima "Refesticona", od izdavačke djelatnosti sa preko 20 objavljenih knjiga, preko ostvarenih desetina radijskih emisija, pa do svega ostalog, mogu ponositi, ne samo Bijelo Polje, već i cijela Crna Gora. Kao svojevrstan strateški cilj za narednu deceniju navela je želju organizatora, iza koga od prvog dana stoje i opština i Ministarstvo kulture Crne Gore, da "Refesticon" postane evropski festival fantastične književnosti.
A, šta mi u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini možemo da naučimo od "Refesticona"? Prvo, da u svijetu ne postoje predrasude prema fantastičnoj književnosti i umjetnosti, a kod nas se ona, valjda što smo najpametniji, i dalje uglavnom smatra trivijalnom. I dok je Zoran Živković, najprevođeniji srpski pisac današnjice, u svijetu veoma cijenjen, i ne samo on, čak je i dio školske lektire u jednom Portugalu, kod nas je gotovo pa nepoznat lik, što je najgore, i u književnim krugovima. (Je li to onaj bivši premijer Srbije? E, pa nije!) Drugo, bez nekog ozbiljnog društva za fantastičnu književnost i umjetnost, pogotovo krovnog, koje će organizovati festivale i konkurse slične "Refesticonu", i koje će podržavati i stojati iza svojih pisaca, sve drugo će se pretvarati u pokušaje, a fantastična književnost u BiH ne da će tavoriti, već će se pretvoriti u incident, možda će čak i nestati. Da promijenimo ovaj mračni scenario, jer na ovogodišnjem "Refesticonu" nijedna priča autora iz naše zemlje nije prošla žiriranje, mogli bismo za početak, naravno, neko iz kulturnih krugova u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, pozvati Dada Rabrenovića da nam predstavi svoj književni rad, ali prije svega detaljno opiše rad, izazove i rezultate bjelopoljskog festivala fantastike "Refesticona". Od najboljih treba učiti.
(Na kraju da dodam da me "Refesticon" pomalo podsjeća na jedan drugi, mnogo kompleksniji projekat, "Otvoreni Balkan", iza koga, čini se, stoji i sama Evropa. Dakle, prvo sami moramo izgraditi mostove, prije svega ekonomske, kulturne i sportske saradnje, mostove pomirenja i povjerenja. Sami i u međusobnoj saradnji izgraditi bolja demokratska društva, bez kriminala i korupcije, postati mnogo bolji, jači, bitniji, da bi nas i Evropa, koliko sutra, počela uvažavati i cijeniti, pa i integrisati u evropsku zajednicu naroda, kojoj i istorijski i kulturno svakako pripadamo.)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.