Srpska demokratska stranka (SDS) u ponedjeljak je proslavila krsnu slavu - Petrovdan. Svečanost je, neuobičajeno za pravoslavne običaje, održana dva dana ranije u Banjaluci, gdje se slavilo 20 godina postojanja ove partije.
Dijelile su se povelje i zahvalnice osnivačima, zaslužnim stranačkim ljudima i držali govori o rodonačelništvu. Za govornicom SDS-a mnogo nastojanja da se rasplamsa stara vatra, ali jedino je ognjen bio Tadić, kandidat ove stranke za predsjednika Republike Srpske. Doduše, i njegova je vatra zamalo ugasnula jer zbog scenarija, koji je prvo predviđao rodoljubive pjesme i zvuke frule, najvažniji kandidat ostao je u sjeni.
U prvom planu ipak je bila Ljiljana Zelen-Karadžić, supruga osnivača SDS-a, prvog predsjednika RS, koji se trenutno brani u Hagu po optužnici za ratne zločine i još niz tačaka. Aplauza nije manjkalo ni za Mirka Krajišnika, brata Momčilovog, prvog predsjednika Skupštine RS, koji je nakon presude Haškog tribunala u zatvoru u Velikoj Britaniji. Da SDS istinski stoji iza svojih prvih ljudi oni bi, valjda, ostali članovi stranke bez obzira na sve nedaće, smjene, optužnice i presude. Ovako, zahvalnica ne košta mnogo.
Najpoznatiji predsjednik Narodne skupštine RS Dragan Kalinić nije bio tu jer on opet ima stranku čiji je predsjednik. Među prisutnima tog dana Kalinić je sigurno imao još pristalica koji i pored euforične proslave dvije najteže decenije vagaju jesu li ostali na pravoj strani. Dobri poznavaoci prilika u SDS-u smatraju da u ovoj stranci ima znatan broj "spavača" koji će u oktobru, u zavisnosti od rezultata, preći u Čavićevo, Kalinićevo, pa čak i Dodikovo jato ako zafali ruku u NS RS za formiranje skupštine većine. SDS je iznjedrio toliko biznismena da nema tog posla koji oni ne mogu odraditi.
Zato je predsjednik SDS-a Mladen Bosić održao najvatreniji govor od kako se pojavio na političkoj sceni, ali vatra na ognjištu prve srpske stranke u BiH daleko je od plamena. To svjedoči zanimljiv sastav kandidatske liste ove stranke jer su najistureniji kadrovi i kritičari vladajućeg SNSD-a na listi za Parlamentarnu skupštinu BiH, a ne za NS RS. Prvo, što je mnogo teže dobiti glasove za bh. parlament, pa su veće šanse da se izgubi poslanički mandat. Drugo, što je Bosić procijenio da u NS RS mora imati najodanije kandidate kako se ne bi predomislili kada se budu brojali mandati u oktobru. Ovo je samo još jedan dokaz da su stranke, koje su osnovane devedesetih godina prošlog vijeka, odavno prestale biti pokret i prolaze teške faze kako bi konačno postali dobro organizovana politička partija. Dobar dio na ovom putu već je prošla SDA, ali i HDZ BiH. SDS je u svakom slučaju prošao gore od svih njih, ali tome su sami kumovali jer su od osnivanja do nedavno na svaki prijedlog odgovarali sa "Nećemo"! Takvim stavom odbili su sve od sebe, ali i od naroda koji ih je podržavao. Kada je počelo pucanje po šavovima, ostali smo zabezeknuti na šta su sve pristali dok su pričali šta sve neće. Ono što su htjeli i obećali svelo se na postavljanje temeljaca, pa u istočnom dijelu Republike Srpske mnogi kažu da su nikle planine od kamenja koje su posijali SDS-ovi premijeri i predsjednici. Dvije decenije poslije, tri predsjednika SDS-a imaju svoje stranke koje, kako sada stvari stoje, nikada neće biti u koaliciji. Baštine istu tradiciju i iste neuspjehe. Za sve one koji imaju kontraargumente ovim tvrdnjama topla preporuka da posjete Istočno Sarajevo, grad kojeg grade sami građani prodajući svoja imanja i ulažući u stanogradnju. Privredom se u tom gradu, u većini slučajeva, bave oni koji su bili bliski SDS-u i nikad okončanim, naplaćenim i procesuiranim projektima 1 i 2. Samo u opštini Istočno Novo Sarajevo 15 godina nakon rata postoje dva kolektivna centra i ispunjena su do posljednjeg mjesta. Da su SDS-ovci, ipak, gradili svjedoči paljansko Dedinje, gdje su se smjestile porodice svih osnivača i njihove uže familije. Mnogi su zauzeli istaknute pozicije u institucijama BiH, te omražene tvorevine, koja je počela sa četiri ministarstva, a sada ima 60 agencija, instituta, direkcija i zavoda.
Nije bilo lako Bosiću hladne glave podvući crtu i izvući saldo šta se sve desilo u životu jedne stranke u posljednje dvije decenije. Valjda dovoljno govori i to da za predsjednika Republike Srpske, za koju tvrde da su je samo oni stvorili, u SDS-u ne kandiduju svog predsjednika nego bivšeg člana neke druge stranke.
U opštoj gunguli koja je prošle subote vladala u banjalučkoj dvorani "Borik" svečarsku atmosferu uveličali su i neki novi gosti, uglavnom koalicioni partneri. Činilo se da su mnogi gutali knedle osvrćući se oko sebe i pitajući se šta ih snađe, ali moguće da se sve to naplati 3. oktobra glasovima simpatizera SDS-a.
Da su izbori osnovna ideja vodilja i u suprotnom taboru potvrdilo je i otkrivanje biste pokojnom generalu Momiru Taliću, protiv kojeg se, takođe, postupak za ratne zločine vodio u Haškom tribunalu. Premijer RS i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik otkrio je bistu i održao govor o značaju generala za stvaranje i opstanak RS, ali ostalo je nedorečeno šta se čekalo od 2003. godine, pa se bista postavlja sedam godina nakon njegove smrti.
Nemoguće je ne primijetiti da su se i na jednom i na drugom skupu mogle čuti velike riječi o odbrani Republike Srpske, njene neupitnosti, opstanka po svaku cijenu... Kada milion puta dnevno čujemo kako je RS neupitna iz usta vladajućih političara i onih koji tvrde da su je stvorili, onda se ne treba čuditi što su sve češća nastojanja za promjenu ovog činjeničnog stanja. Republika Srpska ne postoji zato što neki političar priča kako će da je odbrani, već zato što je potvrđena međunarodnim mirovnim sporazumom. Tačka, potpis, pečat. A, sada možda da se pređe na neku drugu temu?