Prije tačno 11 godina u američkom Dejtonu potpisan je mirovni sporazum za BiH, kojim je stavljena tačka na krvavi troipogodišnji sukob.
Danas, na 11. godišnjicu, država poprima sasvim drugačiji izgled od onog kakav pamtimo 21. novembra 1995. godine.
Poslije 11 godina mnogi od nas su, ipak, skloni da vjeruju da je Dejton samo donio mir i ništa više, ne pružajući okvir za, kako se to voli reći, funkcionalnu državu.
Najveća zasluga Dejtona jeste, svakako, mir, ali ni napredak koji je u svakoj sferi društva ostvaren do danas ne smije se gledati s potcjenjivanjem.
Jedanest godina poslije ovo je zemlja u kojoj važi potpuna sloboda kretanja što, s obzirom na neka iskustva iz regiona, uzmimo Kosovo za primjer, ipak, predstavlja uspjeh. Za ovih 11 godina nisu zabilježeni veći međuetnički sukobi, što se, s obzirom na više od stotinu hiljada ubijenih u ratu, takođe, može smatrati uspjehom.
Povratak svih u svoje domove, predstavljen u Aneksu 7 Dejtonskog ugovora, nije sproveden do kraja, ali je imovina vraćena maltene svima. Povratak nije sproveden do kraja, a s obzirom na volju naroda i uslove za povratak vjerovatno nikada i neće. Dio odgovornosti za to leži u vlastima, ali i u samom narodu, koliko god se zaturalo pod tepih. Još prisutno međuetničko nepovjerenje, kao očigledan postdejtonski neuspjeh, jedan je od osnovnih razloga za slab povratak, mada se ne smije zanemariti ni to da ljudi nemaju šta da jedu kad se vrate u mjesta u kojima su živjeli do rata. To što nam povjerenje još određuje kako se ko zove predstavlja problem za čije će rješavanje biti potrebne godine, s krajnje neizvjesnim ishodom.
Još neizvjesniji je oporavak bh. ekonomije. Bruto društveni proizvod s oko 4.000 maraka po glavi stanovnika dramatično je nizak, mada pokazuje znakove određenog oporavka (prije samo sedam godina bio je upola manji). Najavljene investicije mogle bi mu dati vjetar u leđa. Prije rata bili smo jedna od bivših YU republika koje su više izvozile nego uvozila, a danas smo, sa 7,2 milijarde maraka, u debelom deficitu.
Bez obzira na kritike skeptika, priličan napredak ostvaren je kod uređenja države. Danas, 11 godina poslije, sva tri naroda su konstitutivna, BiH ima zajedničku vojsku, jednu carinu, jednu graničnu službu, jednu službu za indirektne poreze, jednu obavještajnu službu, SIPA... sa stalnom tendencijom jačanja državne vlasti. Uskoro bi to trebalo da bude potvrđeno i uvođenjem dva nova ministarska resora u Savjetu ministara. Ono je, za razliku od prije 11 godina, postalo mjesto gdje se donose odluke.
Naravno, nekome je sve to malo, a nekome, opet, puno. Ipak, ovo je zemlja koja je nastala kao plod kompromisa i ma koliko on težak bio dogovor, zasnovan na realnosti, a ne iracionalnim željama, jedina je šansa za dalji napredak.