Ove sedmice će se više od hiljadu ljudi iz stotinak država sliti u sjedište Savjeta Evrope u Strazburu zbog događaja koji obećava da će polomiti kalup političke debate. Svjetski forum za demokratiju će ujediniti ne samo funkcionere, nego i blogere, aktiviste, poslovne ljude i javnost u debati koja je spremna za ponovno aktualiziranje - kako demokratiju možemo učiniti stvarno efikasnom u modernim i raznovrsnim društvima?
Forum je zaista nešto novo. Prvi put jedna evropska organizacija se zaista otvara svjetskoj zajednici - što je gest koji sigurno iznenađuje od organizacije koja evidentira preko 60 godina štićenja demokratije - što je dokaz postojanja volje da se samodovoljnost odbaci i da se na nov i svjež način osvrnemo na stara pitanja. Forum će spojiti posjetioce sa pet kontinenata, vrlo mlade i izrazito iskusne ljude koji su putovali širom svijeta i ljude sa drugačijim - ponekad i sudarajućim - tradicijama, kulturama, religijama i razmišljanjima i to sa jednim zajedničkim ciljem: vjerom u težnju ka demokratiji.
Prije više od 20 godina, kada se demokratija na Zapadu smatrala praktično garantovanom, Mihail Gorbačov je na jednoj od debata u Savjetu Evrope predvidio da se društvo i politika mogu promijeniti ukoliko ljudi budu sami odlučivali. To predviđanje je bilo proročko. Uslijedila je revolucija koju je vodila populacija koja je čeznula za samoopredjeljenjem i željom da kažu kako bi društvo trebalo funkcionisati.
Prvi talas promjena u Evropi bio je seizmičan; najsvježiji primjer - "arapsko proljeće", koje je vođeno brzinom i zamahom masovnih komunikacija, pokazalo je da je žeđ za demokratijom svjetska pojava i da je tehnologija način na koji se ona može osjetiti i manifestovati. Ovo je generacija za koju stare metode više "ne zvone", sa opadajućom izlaznošću na lokalnim, nacionalnim i evropskim izborima, koja se podudara samo sa javnim cinizmom koji je u porastu prema vladama i velikim evropskim birokratijama. Ljudi se sve više okreću Twitteru, brzim porukama i online zajednicama; mladi se okupljaju da izraze mišljenja za koja smatraju da su ispravna i utemeljena.
Demokratija je, kao nikad savršen sistem, pretpostavljala određenu dozu kompromisa. Demokratija će uvijek biti "nedovršen posao", rad u toku
Impuls koji omogućuje da se nečije mišljenje izrazi i osjeti, te lakoća sa kojom se to danas odigrava, unosi nove faktore u debatu. Demokratija je, kao nikad savršen sistem, pretpostavljala određenu dozu kompromisa. Demokratija će uvijek biti "nedovršen posao", rad u toku. Moderne komunikacije otkrivaju kako kompleksne i kontroverzne mogu biti javne rasprave. Sloboda izražavanja svakako može biti jedna od ključnih startnih tačaka demokratije, ali koliko daleko bi ona trebalo da ide? Da li vlade imaju pravo da cenzurišu sadržaje koji mogu prouzrokovati uvredu? Da li jednostavno treba da se prepustimo samocenzuri i povučemo se iz slobodne i javne rasprave? Gdje leže sve te granice?
Novi društveni tokovi svakako donose izazove za koje moramo pronaći održiva, dugoročna i demokratska rješenja. Više ne možemo pretpostavljati da će demokratija voditi do društvenih modela koji su nam dosad bili poznati. Izbori u islamskim zemljama pokazuju da se sloboda izražavanja svakako cijeni, ali da biračke namjere mogu ići ka teokratskim ili čak militarističkim vladama. Ključno za svakoga je da ima slobodu izbora, ali i da se osigura mogućnost da se svaki izbor može povući, kroz korištenje demokratskih sredstava.
Današnji svijet više nije oivičen granicama, nego idejama. Ovosedmični forum će biti trenutak da se te ideje razmijene u realnom vremenu, te da se svjetska zajednica obogati debatom o demokratiji. Za Twitter generaciju - uključenu i spremnu na preuzimanje odgovornosti - vrijeme je da pređemo na demokratiju 3.0!
(Autor je generalni sekretar Savjeta Evrope)