Pre dvadesetak dana Liberalno Demokratsko Preduzeće, vlasnika Čedomira Jovanovića, izvelo je u Sava centru performans pod nazivom "Opelo za demokratiju".
Doduše, ima i onih koji tvrde da je to bila Skupština nekakve stranke i to ne bilo kakva, već svečana, na kojoj su birani njeni najviši organi, usvojeni najviši akti i doneta `istorijska` odluka o njenom ujedinjenju sa još jednom strankom. Ali ja, nažalost, u to ne verujem!!!
Pre dvadesetak dana Liberalno Demokratsko Preduzeće, vlasnika Čedomira Jovanovića, izvelo je u Sava centru performans pod nazivom `Opelo za demokratiju`. Doduše, ima i onih koji tvrde da je to bila Skupština nekakve stranke i to ne bilo kakva, već svečana, na kojoj su birani njeni najviši organi, usvojeni najviši akti i doneta `istorijska` odluka o njenom ujedinjenju sa još jednom strankom. Ali ja, nažalost, u to ne verujem!!!
A sve je počelo tako što je `nezaposleni dramaturg` rešio da napiše, ne baš komad `sa pevanjem i pucanjem`, ali svakako nešto veselo i smešno ne bi li tako razbio opštu čamotinju i melanholiju i razgalio srca svojih obožavalaca, ali i svih drugih građana ove nesrećne zemlje. Zato je ne samo osmislio ceo performans, već ga je lično režirao i u njemu odigrao glavnu ulogu. Dakle, mlađani Jovanović je prvo na sva mesta u svom malom preduzeću, a naročito na mesta takozvanih menadžera opštinskih odbora, postavio svoje ljude, a onda im dao zadatak da za potrebe ovog performansa odaberu i pošalju u Beograd dovoljan broj poslušnih statista (pardon delegata) koji će bespogovorno izvršavati sve njegove dramaturške zamisli i rediteljske naloge.
Ali, na početku nije sve funkcionisalo najbolje, jer je neko od statista predložio da se počne onako kako je to uobičajeno i u drugim performansima, to jest podnošenjem izveštaja o radu za prethodni period. A pošto je običaj da to učini `glavni glumac`, on se strašno iznervirao jer je osim ovog zadatka imao i onaj dramaturški i rediteljski. Jednom rečju, nije on zakupio Sava centar da se zajebava sa nekim izveštajem, već da ga pod hitno izaberu za predsednika i izglasaju sve ostale njegove predloge. Pošto statisti to nisu odmah shvatili, morao je nekoliko puta da izlazi za govornicu i upotrebi sav svoj glumački talenat ne bi li stvar krenula dalje. Dakle, izveštaj je pominjan, ali o njemu se nije glasalo, pa se ne zna ni da li je usvojen ili nije. A i šta bi sa njim?
Odmah posle ovog neslavnog uvoda sve je profunkcionisalo mnogo bolje. Statisti su shvatili svoju ulogu i odmah izglasali Statut. I to kakav. Takav da bi na njemu Jovanoviću pozavideli Enver Hodža, Nikolaje Čaušesku i Mao Ce Tung zajedno. I tu bi bio kraj da nije početak. Kraj demokratije i početak farse i lakrdije. Zato ćemo se malo pozabaviti ovim `istorijskim dokumentom`.
Po njemu statisti (pardon delegati) biraju samo predsednika, potpredsednike i 50 članova Glavnog odbora. A ko predlaže potpredsednike i članove Glavnog odbora. Predsednik, što je on i učinio kao i sve ostalo što je bilo potrebno da baš oni koje je predložio i budu izabrani. Pošto je uspešno izabrao potpredsednike, prešao je na Glavni odbor i to vrlo ozbiljno znajući da je to najvažniji organ njegovog preduzeća i najveća vlast između dve Skupštine. Najpre je statistima poslao spisak onih koji moraju biti izabrani. A da se statisti ne zanesu i padnu u biračko-demokratski trans uneo je u Statut još neke sitnije odredbe na koje oni očigledno nisu obratili pažnju. Tako rade pravi režiseri i dramaturzi, pa se Jovanović potrudio da svede na nulu bilo kakve mogućnosti da `dirigentska palica` iz njegovih ode u tuđe ruke. Tako što je u Statutu napisao da članove GO predlažu predsednik, 30 članova GO ili 10 opštinskih odbora. Pošto ovih odbora ima 100 ili 150, oni mogu da predlože 10-15 kandidata. Ako pođemo od pretpostavke da GO ima čak i 150 članova oni mogu da predlože još pet kandidata. A koliko uopšte GO ima članova? Ne zna se, kao ni to koliko predsednik može da ih predloži. Znači, onoliko koliko mu je potrebno da ima većinu. Lepo smišljeno, ali to naravno nije sve. Potcenjujete maštu `nezaposlenog dramaturga` i kompleks koji mu je nabio Boris Tadić. Pa on je da bi izlečio taj kompleks napravio stranku u kojoj će on biti glavni i iz koje niko neće moći da ga izbaci. Zato dodatna opreznost nije na odmet, pa čl. 25 predviđa da predsednik i Predsedništvo, koje postavlja on predsednik, mogu da predlože da se zaslužni (čitaj poslušni i odani) članovi Preduzeća (stranke) direktno inkorporiraju u GO. Koliko njih? Ko zna? Verovatno onoliko koliko je to potrebno predsedniku! Ali, ni to nije ono zbog čega pokojni Čaušesku, Hodža i Mao aplaudiraju malom Jovanoviću. Ono što je dostojno i jednog Makijavelija je čudo iz čl. 37 nazvano Biro??!! Šta je to? E, to je organ koji pomaže predsedniku, pa zato on postavlja i sve njegove članove. A koliko ih ima? Ne zna se, ali se zna da su svi oni istovremeno i članovi GO. E, ovo je stvarno genijalno. Pa ti posle imaj svoj stav i mišljenje u njegovom preduzeću!!!
A kada smo se ovako lepo obezbedili u GO sve je bilo mnogo lakše, jer GO bira gotovo sve ostale organe, odnosno one koje ne postavlja sam predsednik. Dakle, GO imenuje članove Predsedništva, Nadzornog odbora i Statutarne komisije. A onda Predsedništvo bira sekretara stranke, Politički savet i Programski savet. Ne znam da li je važno reći, ali sve kandidate za ove organe predlaže predsednik, koji uz to imenuje i šefa izbornog štaba i kandidate za funkcije na republičkom nivou. To, majstore!!! A oni nesrećnici misle da `OD NJIH NEŠTO ZAVISI`!!!
Ali, ni to nije sve. `Nezaposleni dramaturg` baš zna znanje. Pošto neprijatelj nikada ne miruje i pošto ništa ne sme da ugrozi njegovo preduzeće, čl. 12 se pobrinuo za neposlušne statiste. Tako ako predsednik primeti da mu neko od statista kvari performanse ili ne izvršava njegove naloge može mu izreći meru opomene ili ga izbaciti iz predezeća (stranke). A ako ima više takvih koji nanose `ozbiljnu štetu` firmi. što procenjuje sam vlasnik. on može to celo leglo zaraženo demokratijom i neposlušnošću da ekskomunicira jednim potezom. Predsednik, naime, po Statutu može da raspusti ceo opštinski odbor, smeni menadžera i na njegovo mesto dovede drugog po sopstvenom izboru! Eto, tako se to radi. I zato je i formirano Liberalno Demokratsko Preduzeće - `sa ciljem ostvarivanja načela parlamentarne demokratije, vladavine prava i prava na posebnost i individualnost!`
Doduše, to pravo ne podrazumeva i osnivanje frakcije iz kakve je upravo i nastalo ovo preduzeće. Ni to, ni činjenica da je frakciju barem fiktivno imala i stranka sa kojom su se ujedinili nije navelo Jovanovića da učini ono što je tako gromoglasno najavljivao tražeći pomoć i podršku za stvaranje LDP-a.
Ali, da se mi vratimo našoj priči. I šta je bilo na kraju? Pa, na kraju je usvojen Poslovnik o radu Skupštine. Zar to nije trebalo učiniti na početku? Jeste, ali koga je briga za to kada je režiser odmah nakon toga umorne statiste pozvao na zasluženi koktel. A ono što se ovom prilikom dešavalo u Sava centru najbolje je opisao jedan od učesnika rekavši: `Na trenutak sam se uplašio da bi zbog razmene teških reči između pojedinih potpredsedničkih kandidata Skupština mogla da preraste u nešto mnogo ružno, ali sam brzo shvatio da je to samo predstava koja mnogo podseća na neku špansku seriju sa srećnim krajem!`
A, o čemu se ovde zapravo radilo? O tome da je jedan broj članova LDP-a, nezadovoljan ponašanjem Čedomira Jovanovića i načinom na koji vodi stranku, želeći da javno izrazi to svoje nezadovoljstvo naspram njegova dva kandidata za potpredsednike istakao svog - Branislava Lečića. Mnogi opštinski odbori su podržali ovu kandidaturu znajući da je Leka učinio mnogo više za stranku nego Milić i Ranđelović (koga većina članova i menadžera uopšte i ne poznaje) ali je gazda Čeda jednostavno pocepao ta pisma podrške, a menadžere neposlušnih odbora pozvao i na njih izvršio pritisak da promene mišljenje. Pošto su njegovi kandidati izabrani, jasno vam je ko je gazda u Čedinom preduzeću i od koga sve zavisi.
Što se mene tiče, ne znam šta je tužnije. To što u LDP-u ima dve hiljade ljudi koji su glasali za Statut koji njih i sve ostale članove pretvara u bezličnu masu kojom manipuliše predsednik ili to što je dvesta hiljada građana Srbije poverovalo da LDP donosi nešto novo i drugačije i dalo joj svoj glas na poslednjim izborima!!