Muftija sandžački Muamer Zukorlić kandidovao se za predsjednika Srbije na proteklim izborima održanim na Đurđevdan. To i nije više vijest, jer je glagoljivi muftija u međuvremenu poražen na izborima, osvojivši samo 2.455 ili 1,39% glasova birača. U samom Sandžaku osvojio je svega 19% glasova, a nije pobijedio ni u svom rodnom selu.
Ovog stručnjaka za šerijatsko pravo za predsjednika Srbije formalno je kandidovala grupa građana, podržalo Bošnjačko nacionalno vijeće i Bošnjačka demokratska zajednica, stranka njegovog šure. Zukorlićev izborni štab saopštio je prije izbora da će i Partija za političko djelovanje Rize Halimija i Albanci iz Preševske doline takođe podržati muftiju Zukorlića na predsjedničkim izborima, jer su u njemu prepoznali, kako kažu, borca za nacionalna prava manjina u Srbiji.
Političke stranke, vjerske organizacije i uopšte javnost različito su reagovali na kandidaturu muftije Zukorlića, od odobravanja i podrške, do osude i malicioznih komentara. Tako je Aida Ćorović, direktorica NVO "Urbans-in" iz Novog Pazara, za muftijinu kandidaturu kazala: "Jasno je da je riječ o novom Nikoli Šećeroskom." Drugi politički analitičari ulazak muftije u politiku obrazlažu različitim motivima, od toga da želi da postane reis-ul-ulema, zbog lične promocije, radi medijske pažnje, da zaštiti svoj kriminal, da pojača svoj uticaj među vjernicima, da preotme glasove Rasimu Ljajiću i Sulejmanu Ugljaninu, da uzme novac iz budžeta i niz drugih gluposti. Dodajući kako se radi o običnom šarlatanu. Neće biti prvi put da se varaju predstavnici NVO kad je politika u pitanju. Možda bi to bilo tako da Muamer Zukorlić prodaje četke i pravi javno ludu od sebe. Nije muftija Zukorlić fasader i plastičar kao Nikola Šećeroski, kandidat za predsjednika Srbije iz devedesetih, koji je zasmijavao birače i TV gledaoce. On je mrtav ozbiljan i nikad se ne smije. On je mnogo veća i opasnija politička zvjerka, tako da su ovakva poređenja potpuno pogrešna i varljiva. On izlazi na izbore kao vjerski poglavar brojne bošnjačke manjine, govori običnim jezikom razumljivim ljudima, vješto manipuliše objektivnim teškoćama i problemima ljudi, ima zapaljivu retoriku, i nimalo nije naivan, on vitla riječima kao sabljom, Srbiju naziva "zemljom zločinaca", priziva "majku Tursku", poziva na bojkot državnih institucija i na osvetu za rušenje džamija u prvom srpskom ustanku.
Svojom kandidaturom za predsjednika muftija je spojio tri, za demokratsko društvo, eksplozivna elementa u "Molotovljev koktel": vjeru i religiju, praktičnu politiku i etnos-naciju. Ustavi islamskih zajednica u Srbiji i Evropi zabranjuju bilo kojem vjerskom službeniku da se bavi aktivno politikom dok su na vjerskoj dužnosti. Mediji ističu da je ovo presedan u Evropi i prvi put da se jedan vjerski službenik direktno uključio u političku utakmicu. Zašto baš u Srbiji? Zato što Srbija predstavlja pogodno političko tržište za testiranje različitih egzotičnih i sumanutih političkih ideja i eksperimenata. Kandidatura Muamera Zukorlića ne može se posmatrati izvan konteksta političkih dešavanja u bošnjačkoj nacionalnoj zajednici u Srbiji i regionu, previranjima u susjednim državama i mogućim raspletima tih dešavanja. Bošnjačka nacionalna zajednica u Srbiji preduzela je niz aktivnosti na vlastitom političkom, društvenom i kulturnom organizovanju, od kojih su mnoge dio prava koja ova zajednica ima po Ustavu Srbije i koja koristi po Zakonu o nacionalnim manjinama. Čak su i "Kursadžije", kao precizni barometri političkog raspoloženja naroda, uvele novi lik dobroćudnog Pazarca koji pohađa onu njihovu školu. Problem predstavljaju političke ideje koje su usmjerene na konfrontaciju sa većinskim srpskim stanovništvom i državom Srbijom, koje se mogu često čuti na okupljanjima muftijinih pristalica u Sandžaku.
Muftija Zukorlić zajedno sa reisom Mustafom Cerićem pokrenuo je niz nacionalnih bošnjačkih projekata i inicijativa, među kojima su: osnivanje Bošnjačke akademije nauka (BANU), koja ima dvojno sjedište u Novom Pazaru i Sarajevu, Bošnjačke nacionalne fondacije (BNF), koja podržava nacionalne programe i projekte od interesa za Bošnjake, Lige za Sandžak, koja razvija svijest o značaju istorijskog jedinstva BiH i Sandžaka, otvaranje predstavništva Narodnog vijeće Sandžaka u Sarajevu, ustanovljavanje Dana Sandžaka, koji se slavi u znak sjećanja na 20. 11. 1943. godine, kad je formiran ZAVNO Sandžaka, koji je AVNOJ raspustio 1945. godine, pokretanje časopisa "Pan Bošnjak" itd. Ovome treba dodati brojne kontroverzne političke inicijative u kojima je muftija umiješao svoje prste kao što su: zahtjev za rehabilitaciju Aćifa Hadžiahmetovića, poznatog kao Aćif efendija, osnivača muslimanske stranke "Džemijet", koja je u Srbiji zabranjena 1924. godine, zbog rasne i nacionalne mržnje, komandanta muslimanske milicije, koga zvanična istorija tretira kao izdajnika i saradnika okupatorske Njemačke i ratnog zločinca koga su partizani streljali na kraju Drugog svjetskog rata, zahtjev za teritorijalnom autonomijom Sandžaka, koja bi obuhvatala dijelove teritorije Srbije i Crne Gore, zahtjev da Sandžak uspostavi specijalne i paralelne veze sa matičnom državom BiH, donošenje Deklaracije o položaju i pravima Bošnjaka u Sandžaku (Srbiji) i Crnoj Gori i odnosima sa BiH od strane bošnjačkih nacionalnih organizacija iz ove tri države u kojoj se zalažu za konstitutivnost Bošnjaka u Srbiji, princip reciprociteta položaja i prava Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori sa položajem Srba u BiH, optužbe za genocid nad Bošnjacima u novopazarskom kraju i slične.
Njegova kandidatura došla je u vremenu u kome su pokrenute veoma delikatne političke teme vezane za identitetska pitanja Bošnjaka, njihov status u Srbiji, položaj Sandžaka i najavu neootomanske politike Turske na Balkanu. Zato njegova kandidatura nije još jedna kandidatura političkog klovna, već planirana provokacija i test, koji čekaju svoju eventualnu naplatu u budućnosti. Zna muftija da ima mnogo profesionalnih građanskih političara Bošnjaka muslimana koji se mogu prihvatiti kandidature za predsjednika Srbije. Ali, njegov cilj je drugi i drugačiji. Ova kandidatura je bila kandidatura za novog vođu svih Bošnjaka i neprikosnovenog lidera Sandžaka. Kandidatura muftije Muamera Zukorlića kao islamskog vjerskog službenika trebalo je da legitimiše i markira novu etno-konfesionalnu liniju podjela na političkoj sceni Srbije između pravoslavnih Srba i muslimanskog stanovništva u Srbiji.
Cilj muftijine kandidature bio je pridobijanje političkog legitimiteta za problematizovanje pitanja Sandžaka i položaja Bošnjaka u Srbiji, u procesu kandidature Srbije za članstvo u EU, kako bi se dramatizacijom statusnih pitanja lakše ucjenjivala vlast Srbije za nove ustupke u procesu pristupanja. Nakon muftijinog izbornog debakla pojavio se vic. Kako bi se zvala koalicija muftije Zukorlića i Tome Nikolića? A odgovor: "Derviš i smrt". Ostaje da se vidi da li će muftija Zukorlić svoj potvrđeni postizborni autsajderski status nastaviti da koristi kao izvor frustracije za svoju otpadničku politiku od države Srbije u budućnosti? Debakl muftije Zukorlića na izborima u Sandžaku je poraz njegove politike i njegovih mentora iz Sarajeva, koji su ga podržavali svih ovih godina. Dobro je da su Bošnjaci u Sandžaku znatnom većinom glasova izabrali umjerene političke opcije i odbacili muftijinu militantnu politiku.