Projekat ponovnog pokretanja Rafinerije nafte u Brodu je, bez sumnje, nešto najznačajnije što se desilo za privredu BiH u posljednje dvije decenije. To jednostavno potvrđuju cifre i protiv toga se ne može.
Sjetimo se nakratko kako je Rafinerija nafte izgledala prije privatizacije. Zarđala postrojenja zarasla u šiblje jedino su mogla da se koriste kao kulise za neki postapokaliptični film. Radnici nisu radili, broj zaostalih plata porastao je na više od 20, tako da se u tim uslovima u Brodu, koji je životno vezan za Rafineriju, razmišljalo o masovnom iseljenju iz grada.
Šta su u to vrijeme govorili (kvazi)stručnjaci i dušebrižnici o preduzeću koje je do nesrećnog rata predstavljalo sinonim za razvoj? Ako prelistamo novinske arhive iz perioda prije privatizacije, redom su svi govorili da bi bilo najisplativije Rafineriju isjeći u staro gvožđe, da je tu nemoguće pokrenuti proizvodnju, da takva postrojenja niko ne želi i neće da kupi.
Sa druge strane, nećete pronaći niti jedan tekst u kojem se dežurni dušebrižnici Rafinerije bune zbog takvog stanja i da zbog toga nekog pozivaju na odgovornost. Revizorski izvještaji koji su pokazivali gubitke od nekoliko stotina miliona KM tad nikoga nisu uzbuđivali, jer je to, valjda, smatrano kao "normalno" stanje Rafinerije nafte.
Doduše, do dolaska "Zarubežnjefta" takva razmišljana su i imala podlogu, mnogi su "investitori" dolazili u Rafineriju s lažnim obećanjima i nestajali bez traga.
Tako je, možda, i postojala sumnja u iskrene namjere ruske kompanije pa i ne čude izjave pomenutih dušebrižnika da će popiti svaki litar goriva koji proizvede Rafinerija.
Nažalost, i onog trena kada je postalo jasno da se Rusi ne šale, da ulažu stotine miliona evra, nije prestalo širenje defetizma od strane tih istih (kvazi)stručnjaka i dušebrižnika. Da li zbog lične sujete, neznanja ili ostrašćenosti, nastavili su da kritikuju projekat, pritom zaboravljajući obećanja kako će piti naftu koju Brod proizvede.
Kad je već proizvodnja pokrenuta, počeo se dovoditi u pitanje kvalitet goriva uz tvrdnje da se on nikad neće popraviti, te da korištenje našeg goriva izaziva karcinom i da nikad nećemo dostići evropske standarde kvaliteta.
Veliki broj firmi iz metalskog i građevinskog sektora iz BiH angažovan je na radovima podizanja novih postrojenja, kao i razni drugi privredni subjekti čija su poslovanja vezana za preduzeća grupacije "Nestro"
Podsjetiću da se u Brodu već proizvodi dizel po najvišim evropskim standardima, koji se bez problema prodaje na tržištu EU, a uskoro završavamo novu sekciju proizvodnje, koja omogućava standardizaciju benzina Euro 5.
Neko ne želi da shvati da ne može sve biti postignuto preko noći.
Dok su se od početka devedesetih godina svjetske rafinerije polako modernizovale prateći evropske standarde, koji se konstantno podižu, mi smo u situaciji da za samo nekoliko godina moramo nadoknaditi tehnološki zaostatak od dvije decenije. To košta, ali traži i vrijeme.
Nama je najbitnije da znamo da smo na dobrom putu. Zbog toga nam i činjenica da u periodu modernizacije radimo s gubitkom nije prepreka za dalja ulaganja. Međutim, moram priznati da nas pomalo čudi da to ljudi koji sebe nazivaju stručnjacima ne vide i ne znamo koje njihove izjave da uzmemo kao validne.
Ipak, treba biti pošten i reći da je broj onih koji u privatizaciji Rafinerije vide projekat budućnosti mnogo veći od broja dežurnih dušebrižnika i kritičara. To su u prvom redu radnici zaposleni u najznačajnijem brodskom preduzeću, ali i veliki broj malih i velikih firmi koje su po raznim osnovama postale partneri Rafinerije, veliki broj naših kupaca, koji umiju sami prepoznati i osjetiti kvalitet.
Veliki broj firmi iz metalskog i građevinskog sektora iz BiH angažovan je na radovima podizanja novih postrojenja, kao i razni drugi privredni subjekti čija su poslovanja vezana za preduzeća grupacije "Nestro".
Zbog svega toga nastavljamo dalje, nećemo se obazirati na prepreke i trošiti energiju na objašnjavanje da radimo dobar posao. Naš rad je svakako dobronamjeran i očigledan za onoga ko želi to da vidi, a bliska budućnost će dodatno pokazati koliko smo u pravu pa neka dušebrižnici smisle neku novu neosnovanu i neargumentovanu kritiku. Svako radi svoje, oni žive od kritikovanja, a mi moramo da radimo dalje i da gradimo našu budućnost radom.
Pitate se da li ćemo u našim nastojanjima uspjeti? Budite uvjereni da hoćemo, jer pored toga što iza nas stoje moćna kompanija, sopstveni izvori nafte, banke koje nas prate, vrhunski svjetski stručnjaci iz oblasti naftne industrije i veliko iskustvo, još bitnije je da imamo jasno zacrtan cilj ka kojem stremimo.
Ukoliko budemo imali i podršku svih državnih institucija, i to samo u onoj mjeri koliko, recimo, susjedne zemlje pomažu svoju naftnu industriju, taj uspjeh će uslijediti dosta brže.