Nakon iscrpljujućeg dana, kongresmen Sjedinjenih Američkih Država dolazi u svoj kabinet. Na ulazu ga dočekuje ljubazna sekretarica koja ga obavještava o sutrašnjem radnom danu.
"Gospodine, stigla Vam je i nekakva koverta. Čini mi se da je od one lobističke kuće. Znate, u vezi sa Bosnom."
"Bosnom? Šta u vezi sa njom?"
"Ne znam, nisam otvarala jer glasi isključivo na Vas. Mislim da su i neki popratni materijali stigli, neki diskovi."
"OK, dajte mi to", govori kongresmen odvezujući kravatu, zahvaljuje ljubaznoj sekretarici, skida cipele i prebacuje noge preko širokog ovalnog stola. Zaista, naslovljeno na njega, uredno zapečaćeno.
Dok makazama razrezuje ispeglani koverat, pred očima mu se stvaraju slike Bosne i Hercegovine koja prolazi kroz ratne strahote - slike CNN-a, logora, srpskog fašizma i nevinosti autohtonih Bosanaca koje napadaju pobješnjele horde bradatih Miloševićevih fanatika. Pomišlja na opsadu Sarajeva, herojskom otporu Karadžiću i Mladiću i bolnom kompromisu koji je učinjen da bi bio zaustavljen rat, a sve na štetu nevinih Bosanaca. U isti tren ukazuju se slike logora opasanih bodljikavom žicom i revnosne Kristijan Amanpur, koja izvještava o "najvećem genocidu nakon Drugog svjetskog rata". Sjetiće se naš kongresmen i rasprava u Kongresu i pokušaja da se taj srpski opstrukcionistički faktor postratne Bosne i Hercegovine urazumi i privoli na mir i evropske vrijednosti, uglađenog engleskog lorda Pedija Ešdauna, prijatelja Balkana i svih njegovih naroda, kojeg su američki ratovi na Dalekom istoku i hronična nezainteresovanost Evropske unije spriječili da jednom za svagda kreira "državu za čovjeka", državu Bosanaca i Hercegovaca, neposrednih potomaka bogumila.
"Hvala bogu pa je to iza nas. Da vidim o čemu se radi", razmišlja kongresmen paleći klima-uređaj i raskopčavajući kragnu.
"Prijedlog rezolucije američkog Kongresa o položaju Bosne i Hercegovine, preprekama u implementaciji Mirovnog sporazuma i evroatlantskim integracijama. Šta je sad ovo?", nervozno se pita kongresmen dok iščitava tekst ispod naslova.
U tekstu o nastavku genocidne Karadžićeve politike, nekom Dodiku koji uporno nastoji razoriti Bosnu i utopiti je u veliku Srbiju. U popratnim materijalima titlovana emisija Federalne televizije "60 minuta specijal" o krnjoj velikoj Srbiji i Republici Srpskoj kao jedinom uspjehu Miloševićeve politike, o toj rak-rani Bosne ponosne u kojoj se svakodnevno sprovodi aparthejd, u kojem su Bosanci i poneki Hrvat nacionalno diskriminisani, u kojoj im se krše osnovna ljudska prava, a nerijetko i pravo na život. Ukazuje se i vremešni Dobrica Ćosić kao propagator i egzekutor Garašaninovog "Načertanija", Boris Tadić kao velikosrbin u evropskom fraku i neizbježni Milorad Dodik kao glavna prijetnja evropskoj Bosni. U prilozima se detaljno razrađuju i svi njegovi kriminalni projekti - zgrade, putevi i škole u kojima se školuju mladi genocidaši, a u posebnoj fascikli su sadržane informacije o njegovoj saradnji sa Putinom i Rusima, o prodoru ruskog kapitala u srce Evrope. Na kraju emisije i Srbi o Srbima - neki advokat Srđa Popović iz Beograda govori o moralnoj nakazi pod imenom Republika Srpska.
Pomalo zatečen ovim saznanjima, naš kongresmen ne može da vjeruje da je njegova Amerika, taj svjetionik demokratije, dozvolila tim bosanskim Srbima da se toliko razmašu i da opet dovedu u pitanje Dejton.
"Zar je onaj divni mladić Đoković Srbin? U stvari, šta ja znam o njima i gdje je ta Republika Srpska", razmišlja dok aktivira svoj aj-ped i u google ukucava pojmove "serbs", "republic of srpska", "serbia".
"Mora da imaju nekakav svoj sajt ili nešto. Da vidim i drugu stranu."
Jedna za drugom listaju se stranice Bošnjačkog nacionalnog instituta, "Krik iznad Srebrenice", "Otpor Bosne čuo se do neba", "Genocid 1992 - 1995", "Fašizam u srcu Evrope", "Dva sata od Londona", "Kosovo - zemlja Ilira". Uredan engleski prevod, ilustracije krvi i suza, poneki ljiljan. Detaljno objašnjena i srpska uloga u Drugom svjetskom ratu, o bradatim koljačima četnicima kao saradnicima nacista i herojskoj odbrani Bosne i palim herojima - Titovim Bosancima antifašistima.
"Do vraga, zar ovako zlo i dalje živi", polemiše kongresmen sam sa sobom dok pretražuje dalje. Na sedmoj stranici poneki link ka zvaničnim sajtovima institucija, negdje i engleska verzija od prije nekoliko godina, ostatak na ćirilici.
"Odustajem. Možda na satelitu? Šta je, do vraga, pi-ti-pi-si (PTPC)", nervozan je kongresmen dok bezidejno tipka po daljinskom upravljaču.
"Te Srbe stvarno treba kazniti. Gdje mi je olovka", pita se kongresmen dok potpisuje zahtjev za izmjenu dnevnog reda i uvrštavanje rezolucije američkog Kongresa o položaju Bosne i Hercegovine, preprekama u implementaciji Mirovnog sporazuma i evroatlantskim integracijama.
Odjednom, pade mu na um da je i Nikola Tesla Srbin. "Ili ono bješe Hrvat", misli kongresmen dok mu se pogled proteže preko velike bijele neonske lampe. Sjeti se da je na koledžu učio o tom Tesli, nekom jugoslovenskom naučniku koji je namjeravao prenositi električnu energiju vazduhom. Odluči da ipak malo pričeka sa zvanjem sekretarice i brzo pospremi kovertu u ladicu.
"Mora da bar ima nekakav film o toj Bosni i Srbima, kad već nemaju Internet ni televiziju", iznervirano će kongresmen prebacujući na HBO, program za večeras: "Premijera - film Anđeline Džoli 'U zemlji krvi i meda'".
"Odlično. Pogledaću ovo, možda ti Srbi i nisu toliko loši."