Zadovoljni su u Kancelariji disciplinskog tužioca Visokog sudskog tužilačkog savjeta (VSTS), jer je smanjen broj žalbi na rad sudija i tužilaca pa mjesečno prime samo 1.100 pritužbi.
U izvještaju o radu u 2009. godini u ovoj instituciji ne kriju zadovoljstvo što su pritužbe u opadanju, a navode i da je prošle godine pokrenuto 15 disciplinskih postupaka protiv sudija i tužilaca. Zaposlenima u pravosuđu sigurno nije lako, malo je što su zatrpani sopstvenim predmetima, a sada su nezadovoljne stranke zatrapale i Kancelariju disciplinskog tužioca VSTS.
Reforma pravosuđa, kažu predstavnici međunarodne zajednice, jedan je od uspješnih projekata, čemu je doprinijela i Kancelarija visokog predstavnika (OHR). Mnogo je reformi za koje kažu da su uspješne i onih koje to tek treba da postanu ako se bh. vlasti prihvate posla i poslušaju mentore iz međunarodne zajednice. Tako je nekada u krivičnom zakonodavstvu BiH postojala odredba o suđenju u odsustvu, pa je ukinuta prilikom provođenja reformi, a sada iz Savjeta Evrope i OEBS-a preporučuju da se takav način suđenja ponovo ozakoni. Ko bi više znao šta je dobro, a šta loše? Uzalud su domaći eksperti koji su prije rata imali ugled širom svijeta, kada ovdje veći autoritet imaju međunarodne nevladine organizacije u kojima nerijetko mišljenja bh. institucijama daju nesvršeni studenti.
Koliko je sve izvan sistema u BiH, govori i nedavna usputna informacija kako je predstavnik BiH na sastanku političkih direktora Procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi (SEECEP) odbio da prihvati ponuđenu deklaraciju. Sve se svalilo na leđa bh. predstavnika čiji bekgraund ne odgovara jednom dijelu javnosti. Nikome nije bilo važno što se na tom sastanku u Turskoj, gdje je jedina tema iz nekog razloga bila BiH, nije ni bilo deklaracije nego su jednoglasno usvojeni zaključci u kojima se podržava njen tertitorijalni integritet i evroatlantske integracije uz obaveznu regionalnu saradnju. Na osnovu ovih zaključaka deklaraciju će potpisivati ministri, a njome će se na samitu SEECEP-a u junu baviti i šefovi država. Za bh. javnost ova vijest ne bi ni trebalo da bude tako važna, ali tužioci i sudije su ovdje i oni koji nemaju sertifikat VSTS-a pa se presuđuje ljudima na osnovu ličnih predodžbi i poluinformacija. Kao u nekim totalitarnim sistemima kreira se stvarnost u skladu sa opšteprihvaćenim ubjeđenjima nastalim na propagandi, a činjenice više ni ne dopiru kroz gvozdenu zavjesu.
No, BiH je toliko rascjepkana da bi je teško mogli svrstati u totalitarne sisteme, samom činjenicom da ovdje ništa ni ovlaš nije organizovano, a sistematično je samo ono što se organizuje na mikroplanu. Pomenuta Kancelarija disciplinskog tužioca VSTS samo je djelić rasparčanog sistema koji su pokušali da organizuju međunarodna zajednica, nekoliko vlada, predstavnici pravosuđa i, prije svega, politika koristeći jedini uspješan metod - lobiranje. Lobisti uspijevaju da nameću zakone, rezolucije, deklaracije, međunarodne tendere, pa i kulturne događaje. U takvom haosu izgubljeni su uglavnom pojedinci, kojima se mišljenje kreira prema ličnim potrebama onih koji optužuju i presuđuju. Šanse da pojedinac vođen vlastitim mišljenjem dobije pravdu od zaštinika pravde u BiH su sadržane u podatku da je pokrenuto tih 15 disciplnskih postupaka od desetak hiljada pritužbi.