Visoki predstavnik Valentin Incko potvrdio je prvo u intervjuu "Glasu Srpske", a onda i tokom posjete u Mostaru da bi predsjedavajući Savjeta ministara u novom mandatu trebalo da bude Hrvat.
Da, da. Incko je još rekao da je u BiH do sada postojala rotacija, da je četiri godine predsjedavajući Savjeta ministara bio Bošnjak, zatim Srbin, te da bi sada trebalo da to mjesto preuzme Hrvat.
"U toku sam izučavanja pitanja ko treba da bude predsjedavajući Savjeta ministara. Prema informacijama koje sam dobio postoji dogovor iz 2002. da se ukida rotacija svakih osam mjeseci i da se uvodi nova rotacija svake četiri godine, ali još treba da vidim detalje i o tome razgovaram sa Pedijem Ešdaunom, jer je to bilo za njegovog mandata kao visokog predstavnika", rekao je ovo od riječi do riječi, vjerovali ili ne, visoki predstavnik.
Ono što Incko nije direktno rekao to je da više nema nikakvih prepreka da Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, bude na čelu tog novog Savjeta ministara.
Dobro, naknadna pamet predstavnika međunarodne zajednice nije nikakva novost, pa čak ni naivnosti tipa da sad treba od senilnog Ešdauna tražiti da se sjeti baš svih "sitnica" za vrijeme njegovog mandata. No, Incko je objasnio da, eto, još jednom hoće da se uvjeri da je bijelo bijelo, a crno crno, za svaki slučaj i da to saopšti za koji dan kao provjerenu, egzaktnu činjenicu.
Ali u vazduhu ostaje da lebdi pitanje, na koje još nema odgovora od šefa OHR-a, ko je i zašto napisao prije mjesec i po dana ono saopštenje (Federalna televizija ga je ekskluzivno objavila) da za Čovića još važe političke sankcije koje mu je nametnuo već spominjani britanski lord.
Sjećate se da je tada saopšteno da je odluka o Čovićevoj smjeni s mjesta člana Predsjedništva 2005. godine na snazi, te da ga je Ešdaun smijenio zbog optužnice zbog, navodno, organizovanog kriminala…
U optužnici se tvrdilo da je Čović kao potpredsjednik federalne vlade i ministar finansija omogućio kompaniji "Lijanovići" utaju poreza od oko 40 miliona KM.
(Da, da, to su ona ista braća Lijanovići koji su osnovali Narodnu stranku Radom za boljitak i sada pokušavaju da izbace oba HDZ-a iz formiranja vlasti bar na federalnom nivou).
Taj je sudski proces završio odbijanjem optužnice zbog nenadležnosti Suda BiH, a trenutno je ovaj predmet na stendbaju u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
"Zbog činjenice da je predmet prebačen u nadležnost nižeg tužilaštva, za OHR je odluka o Čovićevoj smjeni na snazi i bit će sve dok se ne okonča i ovaj proces ili je visoki predstavnik ne ukine", tvrdili su tada iz Inckovog kabineta.
Danas, da ne bude zabune na direktno pitanje da li Dragan Čović može biti predsjedavajući Savjeta ministara, Incko je u "Glasu Srpske" odgovorio:
"To nije do mene. O tome treba da odluče stranke. One se trebaju dogovoriti, ali svakako treba na redu da bude Hrvat".
Nakon ove izjave stvari na političkoj sceni su puno, puno jasnije. Ovdje se ne radi ni o kakvoj neupućenosti, nesnalaženju ili Inckovoj želji da se ne miješa u svoj posao, već perfidnoj političkoj igri OHR-a kako bi direktno pomogao SDP-u da Zlatka Lagumdžiju ugura u fotelju koja mu ovaj mandat ne može pripasti.
U stvari, priča o predsjedavajućem je samo jedan od principa koji SDP želi instalirati u institucije vlasti i to onaj najvidljiviji. Njihova osnovna politika je potpuno razgraditi identitet Hrvata i Srba prvo na državnom nivou instaliranjem svojih "provjerenih drugara", a onda i u federalnim institucijama.
Kako im to teško polazi za rukom sa Srbima, jer u Republici Srpskoj nemaju taj kapacitet, svu svoju izbornu snagu protekla dva mjeseca SDP je fokusirao na razbijanje hrvatskog političkog bloka predvođenog HDZ-om.
I sve bi to možda i prošlo da se u čitavu priču direktno nije uključila kancelarka Njemačke Angela Merkel dajući neskrivenu podršku koaliciji Dragana Čovića i Bože Ljubića, potpuno shvatajući njihove političke frustracije koje preživljavaju.
Željko Komšić je samo manji ali zvučan primjer te takozvane građanske politike koji će, na kraju će se i pokazati, biti potreban da bi svijet bolje shvatio suštinu problema u BiH.
Lagumdžija se zato obratio preko BHT-a, rekavši da mu više uopšte nije ni stalo da bude predsjedavajući Savjeta ministara jer je to on ovog vijeka već i bio. Njegovo ponašanje sve više posjeća na dijete kojem roditelji nisu kupili igračku pa ih ono ljutito ucjenjuje riječima: "Sad i da mi je kupite ne bih ni uzeo"… Roditelji su, naravno, u OHR-u.
Dva i po mjeseca nakon izbora nameće se ozbiljno pitanje zašto još nema nikakvih konkretnih dogovora o formiranju vlasti.
Odgovornost za ovakvu situaciju snosi i OHR, Valentin Incko lično, jer se grubo umiješao u postizborni proces pokušavajući da iz njega izbaci Dragana Čovića kupujući vrijeme Zlatku Lagumdžiji, koji je pokušavao napraviti neku novu alijansu, iako je i tada, kao i danas, bilo sasvim jasno da je to politički potpuno promašena priča.
Možda bi sve išlo brže ako bi se iz nje sada potpuno izbacili i SDP i OHR?