Od svih rečenica koje je tokom dvodnevne posjete izgovorio španski ministar inostranih poslova Migel Angel Moratinjos, svi su se uhvatili one da će početkom juna donijeti dobre vijesti za BiH u vezi sa liberalizacijom viznog režima.
Mnogi su već spremili biometrijske pasoše kako bi pohrlili diljem Evrope za vrijeme ljetnog odmora. No, ova mala doza optimizma koju je Moratinjos ubrizgao bh. građanima trebalo je da bude više podstrek političarima da završe svoje obaveze u institucijama BiH kako bi ispunili uslove za bezvizni režim.
Koliko su pažljivo slušali španskog ministra najbolje govori ponašanje poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, jer je istog dana kada je to Moratinjos rekao Predstavnički dom donio zaključak da na idućoj sjednici imenuje vršioca dužnosti direktora jedne agencije za borbu protiv korupcije.
Vjerovatno je suviše krupan zalogaj bio da se sve spremi za istu sjednicu kako bi se imenovao vršilac dužnosti koji će taj posao obavljati dok se ne raspiše konkurs i ne imenuje direktor institucije koja je jedan od uslova za bezvizni režim.
Čudno je što u očima javnosti Moratinjos izgleda neozbiljno, dajući tračak nade građanima željnim putovanja kada bh. političari optimizam po istom pitanju prosipaju iz rukava već godinama.
Sven Alkalaj, ministar inostranih poslova BiH, je u julu 2008. godine u intervjuu za ove novine izjavio da će od septembra lakše dolaziti do viza i da će biti besplatne prije liberalizacije?!
U to niko ni tada nije vjerovao, ali izjava je bila efektna kao i njegova posjeta štampariji u Njemačkoj, gdje je na osnovu postojećeg ugovora trebalo da počne proizvodnja biometrijskih pasoških knjižica.
Svi koji su uključeni u proces vizne liberalizacije svjesni su rokova i procedura koje se moraju proći prije nego što se donese odluka o bezviznom režimu za BiH i već odavno je poznato da je juli ove godine najbolja moguća prognoza za bezvizni režim.
Iako svi čeznu za takvom odlukom više iz nasušne ljudske potrebe za slobodom, nego iz stvarnih mogućnosti da se u zemlje EU ide malo turistički ili šopinga radi, bilo bi bolje da se to ne desi do kraja godine.
Ako BiH slučajno dobije bezvizni režim u julu, u predizbornoj kampanji bićemo bombardovani riječima samohvale kako je ova vlast uspjela da riješi tako krupan problem za građane. Bombardovaće nas i bezlična opozicija kritikama kako je sve moglo drugačije.
Svima je, valjda, jasno da je više od polovine stanovništva na granici siromaštva i da im i put u susjednu opštinu predstavlja neviđeni trošak.
I to su valjda rezultati rada neke vlasti. Bez namjere da se kritikuju pojedinci koji su istinski radili na ispunjavanju uslova Evropske komisije, nemoguće je ne primijetiti politikantski odnos prema ovom tehničkom pitanju.
Kako su se mnogi kitili perjem nakon uvođenja biometrijskih pasoša, tako će nastaviti i jednog dana kada za građane ove zemlje ne bude prepreke već na granici sa Slovenijom.
Kada dočekamo bezvizni režim sami sebi bićemo krivi što ne možemo otputovati dalje od Gradiške ili Izačića jer je ušteđevina za putovanje potrošena davno na režijske troškove, zimnice i poreze kojih je svake godine sve više jer administracija mora da živi kao najčvršća poluga vlasti ma ko ona bila.