Katastrofalne poplave koje su pogodile BiH, Srbiju i istok Hrvatske zbližile su ljude u regiji, koji su nesebično pomagali jedni drugima, onima kojima je pomoć bila potrebna. U trenutku su pale sve granice.
Solidarnost sa onima kojima je pomoć bila neophodna da sačuvaju prvo život je stvarno fascinantna. Dokazali smo da smo dobri ljudi kad je najteže. Komšije su pomagale komšijama, Srbi su pomagali Bošnjacima, Hrvati pomagali Srbima i Bošnjacima, Bošnjaci pomagali Srbima i Hrvatima. Ljudi su pomagali ljudima.
Hrvatski vojnici uz pomoć helikoptera su pomagali u okolini Banjaluke, rafteri i ronioci iz Banjaluke, Mostara, Bihaća danima su u Doboju, Maglaju, Šamcu, Bijeljini.
Humanost koju su pokazli ljudi u Republici Srpskoj, Federaciji, Srbiji, Hrvatskoj je ogromna i pomogla je da ova katastrofa lakše bude prevaziđena u ovom trenutku.
Hiljade ljudi sakupljale su pomoć, hiljade ljudi su se javile kao volonteri da pomognu drugima, hiljade mladih su osjetile da njihov agažman u bilo kojem smislu može spasiti nekome život.
Veliki broj privrednika i biznismena pokazao je da im profit ipak nije iznad svega. Uključili su resurse svojih preduzeća, mehanizaciju, kamione i bagere da pomažu u izgradnji nasipa, sanaciji klizišta, raščišćavanju nakon povlačenja vode. Drugi su ponudili pakete hrane. Veliki, veliki dio društva se organizuje i pomaže tamo gdje je to potrebno.
Medije su prepravile priče o onim običnim, malim ljudima, koji su u trenutku postajali heroji, jer su svojim postupcima spasavali majke sa djecom, starije i nemoćne. Obični momci iz komšiluka postali su heroji u trenutku, jer su spasili život. Dobri ljudi.
Institucije Republike Srpske, od policije do doktora, od civilne zaštite do vatrogasaca, od ministara do načelnika opština nesebično su se dali da bude organizovano prvo spasavanje života, a kasnije da im budu pruženi neophodna pomoć, privremeni smještaj i hrana.
Vlada Republike Srpske u stalnom je zasjedanju, premijerka Željka Cvijanović i ministri već danima su na terenu sa narodom. Sistem je fukcionisao i to je pomoglo da bude spaseno dosta života. Od Vlade do institucija, od Crvenog krsta do Civilne zaštite.
Oni koji misle da je vlast zakazala, vjerovatno nisu ni izašli iz kuće. Ministar prosvjete Goran Mutabdžija je uradio ono što je u tom trenutku mogao. Velika stvar je otići i biti zajedno sa djecom u Doboju. Roditeljima je to puno značilo. Nema tu politike. Politizacija katastrofe je prosto gubitnička strategija za svakoga ko to pokuša. Jer su se okolnosti dramatično promijenile i mijenjaju se iz dana u dan. U kojem će smjeru sve dalje ići niko ne zna.
Ne postoji vlast niti državni sistem u svijetu koji može najefikasnije odgovoriti na katastrofu ovih razmjena koja je pogodila BiH i Srbiju. Ništa slično nije niko doživio. I prije je bilo i poplava i suša i propusta vlasti, što zbog neodgovornosti, što zbog nemara ljudi. Ali nikad ovako nešto.
Dolina rijeke Bosne je zbrisana. Gradovi su uništeni, nekih sela i zaselaka više, jednostavno, nema. Materijalna šteta je vjerovatno u milijardama i ona će tek naknadno biti utvrđivana. Ali su spaseni životi. To je ono što je najvažnije.
Pokazalo se još jednom da kolektivna tragedija, koliko god teška bila, u ljudima probudi onu bolju stranu, nesebičnost da jedni drugima pomažemo u zajedničkoj nesreći.