Dođe mi ponekad, uglavnom naveče, da "razbijem" mobilni telefon da na miru uživam u kakvom dobrom filmu. Pokušao sam preko vikenda odgledati "Montevideo, Bog te video" da vidim zašto se oko njega digla tolika prašina, ali ne možeš tri scene sastaviti u komadu. Uporno zvoni mobilni...
Uglavnom zovu prijatelji nakon večernjih vijesti i pitaju, zabrinuti su, hoće informaciju više, šta se to dešava u politici, kuda sve ovo ide, zašto je Zlatku Lagumdžiji sve ovo trebalo, hoće li se i odakle sve Hrvati kolektivno iseljavati jer je Federacija definitivno postala bošnjački entitet ili će organizovati ona tri hercegovačka i posavski kanton u svoj entitet što bi mogao biti povod novim nemirima, sukobima, zašto se umiješao Valentin Incko pa suspendovao Izborni zakon, šta će srpske stranke i s kim praviti vlast u Savjetu ministara, kažu, sve ovo na dobro ne može izaći.
Zovu poznanici iz biznisa zabrinuti valja li uopšte dalje nešto raditi, graditi, ulagati ili nešto novca što se uštedjelo treba prebaciti negdje u svijet... Za, ne daj bože. I nije samo politika ta koja ne valja. Ništa im ne ide na ruku. Stisla ekonomska kriza, nema novca, a i stisla država, poreznici i inspekcije pa hoće da iscijede i ono što nema. Namet na namet. Svega im je preko glave - obećanja, stratega, šupljih priča, politike i države, kažu, sve ovo na dobro ne može izaći.
Zovu i kolege novinari, uglavnom iz regije pričamo, pa naslućujemo, nagađamo, skloni kakvi jesmo političkom spletkarenju, kako je sve ovo u Federaciji u stvari zakuvala Amerika u dilu s Turskom jer joj Istanbul strateški treba u borbama u Libiji te da kontroliše "Muslimansku braću" po Sjevernoj Africi pa su Hrvati u stvari kolateralna šteta. Zaključujemo da je Bakir Izetbegović ubijedio Ahmeta Davutoglua kako je Bošnjacima stvarno teško i tijesno na jednoj četvrtini Bosne i da se ne mogu više stiskati pa je vispreni osmanlija napravio politički dil s pragmatičnim Amerikancima, on njima Gadafija i sinove, oni njemu još jednu četvrtinu Bosne i to onaj hrvatski dio.
Čitava igra oko uloge OHR-a je jedna velika prevara. Ako je vjerovati pravnim stručnjacima, Ustavni sud Federacije može donijeti samo jednu odluku, a to je da nije nadležan. Po zakonu to je Sud BiH, a kako se platformaši nisu žalili na odluku da su formirali nelegalnu vlast, OHR je privremeno suspendovao CIK pa će od danas nakon odluke Ustavnog suda ta odluka OHR-a dobiti trajni karakter. I to je sve davno dogovoreno s platformašima. Fudbalski gledano to je isto kao kad sudija prizna odlučujići gol iz ofsajda i možeš se žaliti kome hoćeš, ali utakmica je izgubljena.
Sila boga ne moli, žalio se i Incko po Zagrebu govoreći da su sve Amerikanci zakuvali s Turcima i da on nije imao izbora. Morao je, kaže, žao mu Hrvata, kulturološki gledano skoro da su isti narod, eto mogu za sada organizovati ta međukantonalna vijeća ali ne bi trebali odmah da traže svoje zakone jer bi iz Sarajeva krenuli da ih hapse, zatvaraju i sude za rušenje ustavnog poretka, dosta mu je mandata i OHR-a te jedva čeka da se vrati kući u Austriju.
Da su za planove Vašingtona znali i na Pantovčaku, može se zaključiti iz nagle povučenosti Ive Josipovića i Jadranke Kosor kao da su baš juče prijateljski ćaskali s nekim sekretarom za Evropu u Stejt departmentu koji ih je podsjetio na strateški cilj završetka pregovora sa Briselom. Kako Hercegovci imaju dvojna državljanstva, eto njih u Evropskoj uniji prije Bošnjaka i Srba koji imaju svoje nacionalne entitete. Sve je to visoka politika i dio nedokučive strategije, na onom kršu ostaće samo ko mora a njima je svakako život težak bili pod vlašću HDZ-a ili SDP-a, tako se u Hrvatskoj gleda na problem ravnopravnosti Hrvata u BiH, koji su u TV vijestima smješteni tamo prije "sporta".
"Dobro je, ne puca se!" Vjerujem i neće, jer uvijek može biti gore, ubjeđujem uporno i sebe i druge, nema više vojnih kapaciteta za rat, dosta oružja je i uništeno, vlast je manje-više skoncentrisana u entitetima, NATO i EUFOR su još simbolično prisutni pa to daje dodatni osjećaj sigurnosti.
Tačno, na sceni je, kako plastično objasni Haris Silajdžić, klasična borba za teritorij i definitivna unutrašnja podjela u kojoj su Hrvati srednju Bosnu i Žepče sigurno već izgubili. Pitanje je vremena kad će krenuti etničko čišćenje iz federalnih institucija od Vlade pa naniže jer ga suspendovani zakoni ne mogu spriječiti. Vjerovatno odmah nakon odluke Ustavnog suda. Platformaši imaju i spreman scenarij u slučaju da Hrvati pokušaju organizovati svoju samoupravu u Hercegovini. Dragan Lukač u svečanoj uniformi spremno čeka Lagumdžijino zeleno svjetlo da s četom specijalaca i novinarima FTV-a za "6o minuta" sjuri u Mostar i pred kamerama pohapsi od Dragana Čovića do Bože Ljubića i prije 16. aprila za kada je zakazan svehrvatski sabor.
Stvar je procjene i analize koliko se svi ovi procesi, što se dešavaju zadnjih mjeseci, mogu držati u političkim okvirima da se ne naruši bazna sigurnost građana, a koju vjerujem već imaju stratezi u američkoj ambasadi pa će oni i ubuduće koordinirati svim potezima Zlatka Lagumdžije.
Tačno, sve je teže razumjeti tu histeriju oduševljenja koja se preliva iz platformaških medija likujući nad brutalnim političkim i pravnim nasiljem koje se danas provodi u Federaciji s ciljem izgradnje bošnjačkog građanskog entiteta. Sve je teže razumjeti i tu mržnju koja se neskriveno emituje s FTV-a pozivajući duhove ratne prošlosti od Karađorđeva pa do branilaca Sarajeva. Ako se sve to skupa ubaci u nekakvu strategiju skovanu u Vašingtonu, dobije se nekakav smisao i jasan cilj ove političke krize. Bošnjacima je strateški važno da se prošire na što veći dio Federacije što znači da su bar privremeno odustali od urušavanja Republike Srpske, a Lagumdžija tako dobija puno više manevarskog prostora praveći za sada građanski entitet kad mu je država još nedostižna.
Hoće li Hrvati, uporno objašnjavam ovih dana, uspjeti kao narod da opstanu u tom zapadnom dijelu Hercegovine zavisi isključivo od njih samih, njihove spremnosti na dugogodišnju upornost, političko jedinstvo i mudrost. Tu im, iskreno rečeno, ni savez sa srpskim strankama puno ne može pomoći.
A što se tiče onog filma "Montevideo, Bog te video", ipak sam ga uspio pogledati i vjerujte nije Jovan Divjak ništa bitno propustio. Neka njega oko zatvora u Austriji. Možda ipak nešto i dobro završi.