Počelo je. Čast da prvi opali u ovoj 2010. godini pripala je zaista fascinantnom i mora se priznati upornom Harisu Silajdžiću. Poseban razlog doduše nije trebalo tražiti već je bilo dovoljno samo sačekati svečanu akademiju u Banjaluci povodom Dana Republike Srpske i Silajdžić je opalio iz Predsjedništva. Dobro je da je tako počelo.
Može li se uopšte zamisliti proslava Dana Republike Srpske a da sutradan nema Silajdžićevog saopštenja iz Predsjedništva u kojem podsjeća javnost na "genocidnu istoriju Srba u ovom bh. entitetu, neiskrenoj, praznoj i agresorskoj politici Srbije koju, eto, i Boris Tadić nastavlja nakon Slobodana Miloševića". Naravno da ne. Stvarno, dobro je da je Silajdžić reagovao i tako jasno markirao politički put u ovoj izbornoj godini. Nema šta, biće zanimljivo.
Slažem se sa onim analitičarima koji tvrde da će izbori biti po mnogo čemu presudni pogotovo što će učvrstiti, cementirati matricu budućih političkih odnosa među strankama. Odnosno da su već sada stranke jasno profilisale ključne poruke sa kojima će izaći pred birače u oktobru, a one se uglavnom odnose na rješavanje etničkih i entitetskih odnosa, što je i logično, jer njihovo rješenje je ključ održivosti BiH.
Da se promjene na političkoj sceni mogu očekivati samo u Federaciji pokazuje procjena izbornih rezultata za 2010. godinu na osnovu kombinacije više istraživanja javnog mnjenja koja su rađena od septembra do novembra prošle godine.
U Republici Srpskoj SNSD ima gotovo natpolovičnu većinu, te bi mogao osvojiti 42 mandata u Narodnoj skupštini, što bi mu omogućilo da formira i samostalno vlast. Međutim, realno je očekivati bez obzira koliko SNSD imao mandata da će vlast formirati sa sadašnjim koalicionim partnerima Socijalističkom partijom i DNS-om, s tim da bi se njihov odnos u koaliciji mogao neznatno promijeniti.
Opozicione stranke za sada zajedno nemaju niti kapacitet, niti program sa kojim bi mogle ubijediti građane da su bolja alternativa, a da li će ga uspjeti naći ostaje da se vidi u narednim mjesecima. Tu im čak ne može biti ni od pomoći novoosnovana partija Zdravka Krsmanovića koju bi mogli podržati dio birača Socijalističke partije, kao ni malo starija stranka Dragana Čavića, koje se u najboljem slučaju mogu nadati jednom, odnosno dva mandata. U principu opozicione stranke će između sebe podijeliti manji dio biračkog tijela. I to je to. Ništa spektakularno neće se desiti.
Ključne promjene će se desiti na političkoj sceni Federacije i u odnosu snaga u parlamentu BiH. U Federaciji SDP bila bi pojedinačno najjača stranka sa 27,5 odsto podrške, ispred SDA koja ima podršku 23 odsto birača.
Ono što je bitno je da su uporedna istraživanja pokazala da sa političke scene polako ali sigurno nestaje stranka Harisa Silajdžića, koja ima podršku nešto veću od šest odsto birača. Isti trend zauzeo je HDZ Bože Ljubića koji bi na izborima mogao da ima veliki problem i sa cenzusom za razliku od HDZ-a Dragana Čovića koji se ponovo učvrstio kao vodeća stranka koja zastupa interese hrvatskog naroda.
Preračunato u poslaničke mandate u Parlamentu Federacije SDP bi osvojila 31 poslaničko mjesto, SDA dobija 20, dok bi HDZ BiH uzela 10, SBiH i BPS po sedam, Savez za bolju budućnost i SPU po tri, Narodna stranka Radom za boljitak četiri mandata, po dva mandata bi imali Naša stranka, HDZ 1990 i DNZ, a SNSD i HSP bi imao po jedan mandat, dok bi ostali dobili ukupno pet mandata.
Sada je puno jasnije zašto je Haris Silajdžić ove godine opalio prvi i to iz najjačeg oružja. Saopštenjem iz Predsjedništva pored kojeg ono saopštenje SDA djeluje hladno, bezbolno, šuplje... nikakvo, pa su ga u Republici Srpskoj potpuno ignorisali čak i radikali Milanka Mihajlice. No dobro.
Ono što se može vidjeti iz uporedne analize je zaista konstantan rast podrške novoosnovanom Savezu za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića. Uz medijsku podršku koju ima, ali i onu bitniju podršku koju bezrezervno dobija iz Islamske zajednice BiH i reis-ul-uleme Mustafe Cerića biće zanimljivo vidjeti krajnji rezultat, odnosno treba sa punim respektom pratiti rad ove političke grupacije koja će, sada je već sigurno, igrati značajnu ulogu u postizbornom periodu. Pogotovo pošto su dosadašnji izborni rezultati pokazivali da na svim istraživanjima SDP uvijek ima veću podršku nego na samim izborima, što uz veliki pad Stranke za BiH dodatno otvara znatan manevarski prostor Radončićevoj stranci kao novoj političkoj opciji. Koliko će je on znati iskoristiti pokazaće vrijeme, ali je bitno naglasiti da bez obzira na moć medija ključnu ulogu na izborima igra jaka stranačka infrastruktura.
Naravno, ovakvi rezultati u entitetima odraziće se i na raspored u parlamentu BiH gdje bi SNSD, SDP i SDA dobili po devet, s tim što bi SDA imala osam poslanika iz FBiH i jednog iz RS. Po tri mandata osvojili bi SDS i HDZ BiH, po dva SBiH i BPS, dok bi po jedan mandat osvojili PDP, NS RZB, HDZ 1990, DNZ i novoosnovana SBB BiH.
Kako je Savjet ministara produkt čisto matematičke, a ne nikakve programske koalicije, suviše je rano govoriti koje bi stranke bile dio takozvane vladajuće većine. Sigurno je samo da bez SNSD-a neće moći biti formiran.
Izborna godina je počela. Najbitnija promjena, vidljivo je i iz procjene istraživanja, očekuje se u Sarajevu. Ako ona bude išla u smjeru prihvatanja realnog stanja, a ne guranju imaginarne unitarne priče Harisa Silajdžića, biće to rješenje za ukupne odnose u BiH.
Stoga ako sljedeće godine na Dan Republike Srpske članovi Predsjedništva BiH budu u prvom redu na svečanoj akademiji u Banjaluci, biće to siguran znak da se istinska promjena desila. U suprotnom i sve druge opcije su u igri.