Visoki međunarodni zvaničnici dugo nisu imali ovoliko interesa za BiH, što bi trebalo da znači da se spremaju neke promjene unutar države.
Poruke sa svih važnih sastanaka su uobičajene i mnogo puta ponovljene. Od domaćih lidera očekuje se dogovor, a osnovna poruka je da je u dijalogu ključ rješenja svih neriješenih pitanja u BiH. U zavisnosti koji gost je doputovao i iz koje svjetske sile, u razgovorima se provuče kako BiH ne može dalje ka EU bez ovoga ili onoga, ili da je Dejtonski sporazum neprikosnoven. Kakva god da je poruka, ostavlja se prostor i potencira potreba za dogovorom unutar BiH.
Da se razgovara - razgovara se, ali najčešće uz pomoć prevodilaca, jer većini ovdašnjih političara neophodni su tutori sa drugog govornog područja. Značajno klimanje glavom, rukovanje uz osmijeh, zabrinuti pogledi u daljini - sve su to slike sa sastanka bh. lidera sa visokim gostima iz inostranstva. Kada se ovi vrate u svjetske prijestonice, slike se naglo promijene - zabrinute poglede zamijene ironični osmijesi, začinjeni verbalnim žaokama, a sterilne prizore sa sastanaka zamijeni žustra rasprava na saborima, glavnim odborima i u skupštinskim salama.
Tu, k'o kod svoje kuće, svi se fino ispljuju i izdeklamuju ko šta neće, a onda se u čestim razgovorima sa ambasadorima važnih država polako smiruju i pripremaju iste osmijehe za ministre i šefove stranih država. Ko iskoči iz ove ustaljene šeme, obično je nekulturni divljak koji ne zna biti pristojan ni kada gosti dođu.
A da je svakog gosta jednog dana dosta, potvrđuje primjer Rafija Gregorijana, prvog zamjenika visokog predstavnika u BiH. On je na neki način ujedinio nemoguće, jer se sada mnogi utrkuju da kažu kako je i njegovog bilo dosta. Informativna služba OHR-a dugo je zbunjivala javnost saopštenjima u kojima se oglašava vršilac dužnosti visokog predstavnika, što je u stvari Gregorijan kada god visoki predstavnik nije u BiH.
Ovo povremeno v.d. više upućuje da se Gregorijan više bavio onim drugim dijelom u nazivu - visoko predsjedavao. Ali, nije više popularno napadati Gregorijana zbog širokog spektra njegovih aktivnosti, jer mnogi su se okomili na njegovo društvo, brak, sklonosti, korijene i druge sociološke faktore koje su doveli do neograničenog uticaja prvog zamjenika ili vršioca dužnosti visokog predstavnika u BiH. Mnogo je zanimljivije gledati kako se sada histerično trzaju i pjene oni koji su do juče aplaudirali Gregorijanu. Malo mjere i lijepih manira nije nikada na odmet pa i kada je politička borba u pitanju.
U sjeni ovih dešavanja odvijaju se pregovori za izmjene Ustava BiH i ispunjavanje uslova PIC-a prije sjednice Upravnog odbora krajem iduće sedmice. Kada UO PIC-a bude ocjenjivao atmosferu i retoriku, moraće se pozabaviti i ponašanjem svojih diplomata u BiH koji su izgleda prihvatili ovdašnje običaje.
Minimum dogovora je moguće postići i vjerovatno bi svi bili zadovoljni time, jer bi se krenulo ka EU, a kada se jednom stigne pred ta vrata, sve će manje biti prostora za slobodne strijelce i razgovore o tome šta se neće. Za kraj, pogled preko komšijinih taraba: Srbija je dobila pozitivan izvještaj glavnog tužioca Serža Bramerca o saradnji sa Haškim tribunalom, Hrvatska potpisala protokol sa Slovenijom o granici, a Makedonci, Srbi i Crnogorci, za novogodišnje praznike, bez viza će putovati u EU. Što li je uvijek ljepše u tuđem dvorištu?