Počelo je to mnogo ranije, ako je uopšte i prestajalo. Mislim na taj tihi sukob Rusije i Zapada. A svaki sukob prati satanizacija protivnika.
Potrebno je onog drugog dehumanizovati, jer samo tako nećemo imati empatiju prema njemu i njegovim patnjama i stradanjima. Čak će se stvarati želja da se suparniku patnje nanesu!
U zapadnim medijima, mnogo prije agresije na Ukrajinu, vršena je, rekao bih, suptilna satanizacija Rusije. Sjetimo se samo, a ima godina, kako je na primjer jedan običan crtani film "Maša i Medo", prije svega u britanskim medijima, proglašen za najopasniji crtani film. Crtani, koji, kako kažu ondašnji tabloidi, ali ne samo oni, subverzivno djeluje na najmlađe. Jer je, zaboga, ta mala Maša, u stvari, lično Vladimir Putin, a dobroćudni Medo Miška predstavlja samu Rusiju! Prije će ipak biti da se izuzetna popularnost crtanih junaka koji promovišu drugarstvo, prijateljstvo, solidarnost, empatiju, ljubav prema prirodi i bližnjima, ne uklapa u sliku koju je trebalo stvoriti prema Rusiji i njenom narodu. (A šta da mi kažemo za sve one nakaze i spodobe u crtaćima koji nam sada dolaze sa Zapada i koji su odavno zamijenili junake našeg djetinjstva.)
Primijetio bih da je i na našim televizijama, posljednjih godina, sve manje Maše i Mede.
(Zbog nenaklonjenosti zapadnih medija onome što dolazi sa Istoka, mislim da ni Novak Đoković nikada na Zapadu nije imao status koji zaslužuje. Jer se na Zapadu podrazumijeva da je i on taj "divlji istok". Otuda ona zluradost zbog svih dešavanja tokom njegovog boravka u Australiji, kada su ga još malo pa proglasili biološkim teroristom. (Zbilja, gdje sa naslovnica nestade korona?) E, pa taj terorista je među prvima ponudio pomoć svom kolegi ukrajinskom teniseru, kao i ukrajinskom narodu, i to tiho, bez puno pompe i galame.)
A samim tim i ne čudi stvorena histerija posljednjih dana kada su ruski umjetnici u pitanju (ne samo oni, već i obični građani), pa čak i oni najveći svjetski, kao što su Čajkovski, Dostojevski, Ana Netrebko i drugi, tako da smo svjedoci otkazivanja koncerata, skidanja sa repertoara, ili izbacivanja iz procesa proučavanja. I sam francuski predsjednik Makron morao je dići svoj glas zbog rusofobije kojoj svjedočimo od početka sukoba u Ukrajini.
A sada da se vratimo na sam rat. Tragično je za čovječanstvo da u dvadeset prvom vijeku države i dalje primjenjuju varvarski način rješavanja svojih međusobnih problema ili zaštite svojih takozvanih vitalnih interesa po svijetu. Dakle, rat nije samo privilegija Vladimira Putina, niti njegova izmišljotina i bez želje da opravdam agresiju i varvarski čin prema Ukrajini, ali bih svakako primijetio da upravo oni koji najviše dreče na Rusiju, do juče su i sami to isto radili ili pospješivali po svijetu. Samo su oni u stanju da sve to mnogo vještije odrade, medijski upakuju i na kraju opravdaju.
NATO se širio prema ruskim granicama, NATO je svakako bacio oko i na Ukrajinu, a aktuelna vlast u Kijevu je koketirala sa njima. U Ukrajini se, i to je bitan moment, desio državi udar 2014, skinut je legitimno izabrani, proruski predsjednik, Janukovič, a Zapad ne samo da je tome aplaudirao, već je moguće i bio pokretač ili organizator svih tih dešavanja. Već tada su neki analitičari upozoravali da se može desiti građanski rat, prije svega na Krimu, a potom raspad Ukrajine!
Ali ništa od toga svega nije, niti može biti razlog za jednu ovako brutalnu agresiju. Rusija je prekršila međunarodno pravo! Uvijek mora da postoji drugi način i drugačiji put. Ljudski životi, pogotovo životi djece ne mogu da imaju cijenu i da se njima poigrava i da ih se ugrožava. A razaranja ukrajinskih gradova su prevelika i stravična, zemlja je rasturena, što je uzrokovalo da je već preko dva miliona ljudi spas potražilo u izbjeglištvu, van zemlje, a to ni izbliza nije konačna cifra. (Indikativno je da nijedan Ukrajinac spas nije potražio u Rusiji, niti su ruski vojnici bilo gdje u Ukrajini dočekani cvijećem, čak ni u mjestima i gradovima gdje ruski narod čini većinu populacije!)
Osvrnuo bih se i na sam tok vojnih operacija. Ruske jedinice kao da nisu imale stvarnu sliku šta ih u Ukrajini čeka i kao da su očekivali da će se ukrajinska odbrana srušiti sama od sebe. Više su izgledali kao da su krenuli na neku vojnu paradu, u kolonama koje nisu imale adekvatnu zaštitu, zbog čega su postajale lak plijen, prije svega, za ukrajinske dronove. Akcije ruske vojske su djelovale nesinhronizovano, kao da se nije znalo ni ko šta radi, ni kada, ni gdje. Amaterski pripremljena intervencija, uz herojsku odbranu ukrajinskog naroda, učinilo je da ruski gubici budu značajni, a napredovanje sporo. Otprilike po onoj, "ni debljih generala, ni tanje odbrane", s tim da ukrajinski narod ne gleda na rusku armadu kao na oslobodioce i branioce.
Pa ipak, tok rata je vjerovatno izvjestan, i najveći gubitnik u cijeloj priči biće Ukrajina i ukrajinski narod, a njihov predsjednik Volodimir Zelenski tragična ličnost. Gurnut je u sukob sa Golijatom, a onda je prepušten samom sebi. Zelenski je svakako hrabar čovjek, ali mu manjka mudrosti, jer sukob sa drugom vojnom silom svijeta sigurno je trebalo izbjeći. Ukrajina će u periodu pred nama vjerovatno biti vojno pobijeđena (ali ne i poražena), podijeljena, moguće labavo povezana, pod ruskom dominacijom i bez Krima. (To zadnje će svakako ugroziti srpske interese na Kosovu.)
Što se tiče Rusije, mnogi su, pogotovo u trećem svijetu, na nju gledali kao na nekoga ko je potencijalni zaštitnik malih zemalja i malih naroda koji stoje na putu zapadnim silama, prije svega SAD. (Recimo, zbog toga joj afričke zemlje nisu uvele sankcije). A zbog toga su se te male zemlje uglavnom radovale jačanju uticaja Ruske Federacije i ekonomski i politički. Agresijom na Ukrajinu, Rusija se drastično kompromitovala, da ne kažem da je izdala sve one koji su na nju tako gledali. Jer ako se digne puška na brata, na blizak bratski narod, i to, rekao bih, mučki, bez objave rata, neko takav nikako ne može biti nečiji zaštitnik, već imperijalna sila u pokušaju. Rusija je sve vrijeme tvrdila da nema namjeru napasti Ukrajinu. Objašnjenje da je u pitanju intervencija protiv banderovaca i neonacista zaista djeluje naivno. Zar Zelenski, koji je jevrejske nacionalnosti, može biti ili podržavati neonacizam? Odnosi ruskog i ukrajinskog naroda decenijama se neće popraviti bez obzira na ishod rata. A ruski glas u svijetu neće više imati raniju snagu.
Sama Rusija sve više tone u diktaturu, samo drugačije mišljenje u Rusiji postaje krivično djelo, pa je teško govoriti o slobodi govora i izražavanja. Koncentracija prevelike moći oko samo jednog čovjeka nikako nije dobra, a mislim da taj čovjek sve više postaje okružen poltronima i klimoglavcima, što ga udaljava od realnog sagledavanja situacije. Rusija se, a to je najtragičnije, drastično i na duži period udaljava od Evrope i vidimo da se okreće ka Aziji, kojoj ni istorijski ni civilizacijski ne pripada.
(Da ne zaboravim ni teoretičare zavjera, barem dio njih, one koji su još u decembru prošle godine tvrdili da nas u februaru očekuje završetak ili početak kraja korone, ali i početak velikog rata. Čudi me da oni već nisu primijetili da Rusija ovim ratom zaokružuje teritorije nekadašnje hazarske države, a pri tom devastira onu zemlju koja je porazila Hazare. Ovo pišem samo da se sjetimo i onih koji nas prate kroz ove dvije krizne godine, usljed pandemije, a koji su često bili anticipacija svjetskim dešavanjima, što možda i nije slučajno.)
Od rata u Ukrajini znatnu štetu će, pored Ukrajine i Rusije, svakako imati Evropa, nadam se ne drastičnu, jer će kriza u Evropi da se odrazi i na nas. Ostarjela Evropa će zauzvrat dobiti "kvalitetan" genetski materijal. Dok bi Kina i SAD u cijeloj priči po svim aspektima mogle profitirati.
O ratu u Ukrajini i globalnim, ali i lokalnim geopolitičkim i ekonomskim posljedicama svakako se mogu napisati elaborati. To mi nije cilj, ovo je samo jedan mali osvrt na stanje u jednoj nama svima na Balkanu prijateljskoj Ukrajini (u oslobađanju Beograda 1944, u sovjetskoj Crvenoj armiji, učestvovali su uglavnom ukrajinski oficiri i vojnici), prilikom čega sam nastojao biti maksimalno objektivan, što nimalo nije lako. Ali zašto onda ovakav naslov uz ovaj tekst. Zato što me upravo to i kopka. Da li su mape svijeta već ranije iscrtane i sada glavni igrači vuku svoje poteze. Žrtve novog svjetskog poretka su takozvani mali narodi. Danas su to Ukrajinci, a sutra?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.