Kolumne

Domaći zadatak

Denis KULJIŠ

Moj sin prošlog je tjedna bio suočen s problemom s kakvim se ja suočavam svakog tjedna. Morao je napisati domaći rad na temu: "Kako sam proveo uskršnje praznike?"

`Što da napišem, mama`, upitao je dugonogi četrnaestogodišnjak, a ona je odgovorila: `Pa napiši kako si putovao kroz sedam zemalja i boravio u glavnom gradu Europske unije!` On će na to: `Booooring!` Nije mu se učinilo kao bogzna kakva tema s kojom bi mogao dvije-tri stranice napuniti tinejdžerskim krasopisom. Tu se ja zgrozim. Jer, ni meni se ne čini, a kad god odem u Beograd, mogu o tome palamuditi mjesecima. Te sreo Acu Tijanića u `Cilindru`, pa mi Aca Tijanić rekao to i to dok smo slušali `Blek Panters`, uz refren koji on uvijek prihvati - `Kardio! Kardio!` - pa bio na šlepu, pa kod `Vuka`, pa kod Trandafilovića... Evo, gospodin Tedeschi senior (`Atlantic`) također je bio u Beogradu poslije Uskrsa - našeg i njihovog - pa je također referirao: bio na šlepu, pa u `Mom šeširu` na Skadarliji, pa na Vračaru, kod Trandafilovića. Eh, kad bi barem on pisao memoare, ja bih se radio poduhvatio da mu budem ghostwriter i sigurno bih se pritom bolje zabavljao nego kad sam od kolege subkontraktirao pisanje memoara narodnog heroja neuništivog Marka Belinića, u kojima je najuzbudljiviji dio kako je ranjen, jer je prilikom neke zagorske bitke (valjda su opet opsjedali Tahijev dvorac), domobranska granata pogodila kazan baš dok je on kušao bažulj što se pripremao za partizanske horde...

Dakle, bio sam u našem novom glavnom gradu, putovao preko Züricha, Münchena i Salzburga, gdje sam posvuda naišao na naše ljude - engleski ti ne treba - vidio mnoge nove stvari, a neke, bome, i pojeo. Recimo, brunch u restoranu FIFA na Zürichbergu, gdje je ober neki naš tip, onda five o'clock tea na najljepšoj terasi u Salzburgu, kamo nas je iz najbolje gradske trgovine čajem uputo jedan Zagrepčanin, pa smo promatrali panoramu i pili Assam, a dvorio nas je tip iz Dervente koji me zna s televizije, hrvatske i srpske, jer ih gleda preko satelita. U kulturnom vodiču vidjeli smo da na Festivalu fotografije izlaže naša prijateljica Mare Milin... `Imal tu kakih Nijemaca, ili su sve naši`, upitam čovjeka iz Dervente, a on će: `Pa onako, miješano, pola i pola...` Upravo je to moj dojam iz cijele Europe, ali samo mi Bruxelles nekako nije legao. Ne znam zašto, a baš sam se trudio da se intimiziramo. To mi je uvijek najlakše postići preko posjeta vodećim restoranima. Išli smo, dakle, u `Lolu` na Place Sablone koji, mislim, nema Michelinovu zvjezdicu - a u Bruxellesu ih je palo ukupno dva puta više od broja zvijezda na europskoj zastavi - i bio je baš-baš dobar (fois-gras s karameliziranim lukom i rozinama). Pa onda u neki turistički sa školjkama u koji zalaze filmske zvijezde i celebrities, za koji je moj eks-eks šogor Rene Bakalović svojedobni izjavio `da nije loš`, što mu isto dođe kao gastronomska referenca. Sjedili smo u galerijama, onim luksuznim gradskim prolazima, raskošnim Oktogonima s boljim kavanama, a pronašao sam i muzej stripa, koji se nalazi u čuvenom zdanju čuvenog secesijskog arhitekta Victora Horte, pa u muzejskom šopu napokon pribavio albume prve tri epizode stripa `Tanguy i Lavrdure`, najboljeg avijatičarskog stripa ikad, računajući tu i malo precijenjen `Terry i pirati`. Prvu, drugu i dio treće epizode crtao je Uderzo, kojega je zatim zamijenio Jije, jer on više nije stizao radi divovske potražnju za drugim naslovom koji su radili on i Charlier - riječ je, naravno, o `Asterixu`. Nikad nitko nije poput Uderza znao nacrtati avion - kao da je živ - u evolucijama i dramatičnim kadrovima, kao kad, recimo, Mirage IIIc slijeće noću na Groenland po sniježnoj vijavici, ili Super Mystere B.2 piči u brišućem letu iznad mostova donje Seine... E sad to sve imam u originalu, na francuskom, doduše, ali dijalog ionako znam napamet, pa neka se najpouzdaniji insajderi prijave na listu čekanja... Da, Bruxelles je europska metropola stripa - a najveći poznavalac toga izdavaštva u svijetu je, koliko znam, Stanko Lasić, s kojim sam nekoliko godina pregovarao da mi da ekskluzivni intervju o liku kauboja u europskim bande-dessinee, od Jerryja Springa i Taličnog Toma do poručnika Bluberryja i Komanče. Jesam li se, dakle, trudio, da se približim duhu naše nove metropole i da se s gradom na brzinu povežem preko `objektivnih korelativa`? Jesam. Obišao sam i zgrade euroinstitucija, dugo razgovarao s našom dopisnicom Ines Sabalić, koja mi se čini najzanimljivijom i najkontroverznijom od svih euroinstitucija, da bi me na kraju sasvim razjebao materijal koji je primio kolega u čijem smo stanu stanovali na Place Montgomery (pukovnik našeg zrakoplovstva, radi u Eurokontroli), pa sam ga stao čitati na WC-u... Riječ je prigodnom izdanju o pedesetogodišnjici EU, za koje su odabrali pedeset reprezentativnih europskih lidera, da govore o svojoj viziji narednih pedeset godine ujedinjene Europe. Takvih pedeset besposličara i freeloadera može se okupiti samo po euroključu. Osim kod Sarkozyja, velikog državnika koji se doima patetičnim bačen u tu gomilu blefera, birokrata, dosadnjakovića i tupadžija, nisam uspio naći nijednu poticajnu ideju ili misao, a govorim kao čitatelj, što je nepogrešiv kriterij... Onda se odmah posvadiš s tim religioznim ljubiteljima EU koji ti govore da je jedinstvena Europa divna - i jest - iako je način na koji se s njom upravlja čisti skandal - na tome se onda složite... No, nije li tako bilo i s Jugoslavijom? Lijepa lokacija, krasni ljudi, jedino je država bila za k, ili kao što kaže onaj Rus: `Amerikanci - govna, a država, fenomenalna... Rusi, predivni ljudi, a država čisto govno!` Država vrijedi koliko vrijedi država, pa bi, mislim, ovu europsku trebalo revolucionirati, te potpuno remodelirati po uzoru na SAD. O tome je bivši urednik `Spectatora`, torijevski političar Boris Johnson napisao cijelu knjigu (bavi se iskustvima Rimskog carstva) pa se uzdam jedino u takva promišljanja, a i u Sarkoa, a kako znam da do njega ne mogu doći, mogao bih barem pokušati razgovarati s Borisom (on će u narednoj britanskoj vladi koja bi mogla imati stravičnog ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda također postati ministar, ako opet ne upadne u neki seks skandal...)

 

Najčitanije