Prošli petak u Briselu je održana donatorska konferencija za Kosovo. U naredne tri godine donatori će pokloniti, kako su istakli, jednom od nasiromašnijih područja Evrope 1,2 milijarde evra.
Čitajući izveštaje o tome prisetio sam se mahanizama u bivšoj nam federaciji, prema kojima su goleme sume novca usmeravane u ovu socijalističku autonomnu pokrajinu kako bi se brže razvijala i prevazišla siromaštvo, a i srednjevekovni menatalitet kao što su visoke ograde oko kuća, krvno osvetništvo i slične tekovine daleke prošlosti. Sve, po tadašnjem terminu razvijene, socijalističke republike htele ili ne htele svoj novac bacale su u crnu rupu bez dna. Jer, u suštini blagostanje nije dolazilo i svest se nije menjala. Albanci s Kosova, zajedno sa svojim srpskim, crnogorskim, goranskim i drugim komšijama tražili su spas van socijalističke autonomne pokrajine u pečalbama širom sveta. Donatorski novac završavao je u džepovima različitih lokalnih klanova i elita. A narod je mislio da je spas u državi. Međutim, nikle su velelepne sale tipa "Boro i Ramiz", "Grand hotel", zgrade partije i vlasti, neboderi sa životinjama na balkonima i hrpom smeća koje se bacalo s njih.
Prvi susret s Kosovom imao sam 1978. godine. Broj crnih mercedesa premašivao je moju maštu. Otkud pare, pitali su se posetioci iz razvijenijih republika. I pitanje, a i mogući odgovori, tada nisu bili dozvoljeni. Bio bi to nesumnjivo neprijateljski čin protiv bratstva i jedinstva. Tako je bilo gotovo do raspada federacije, koji je zapravo počeo baš u ovoj socijalističkoj autonomnoj pokrajini davno prije voždovog govora na Gazimestanu na Vidovdan 1989. godine.
Od tada pa do danas u suštini nije se menjalo ništa. Bilo u kojoj državnoj formi postajalo, ovo područje i dalje ostaje siromašno, uprkos nastojanju da novodobne elite grade same sebi palate kao izraz identifikacije jednog naroda. Neka vrsta evropskog Iraka, kako je pre neki dan istakao novi predsednik Ruske Federacije. Pogrešna politika i kraljevine i federacije i Srbije prema Kosovu nesumnjiva je jer je davala alibi svim onim snagama koje su opravdavale drugu albansku državu. Sada postoji u formi američkog interesa držanja Rusije od toplog mora.
A da se održava potreban je, naravno, novac. SAD su obećale najviše 255 miliona evra, Nemačka 100 miliona, daće i Saudijska Arabija 32 miliona evra, a EU kao celina u okviru Evropske komisije 508 miliona evra, od toga 200 miliona "friškog novca", a ostalo u "mehanizmima za pretpristupnu pomoć. Slovenija je obećala 500.000 evra, kao i kontroverzni tajkun Soroš. Kosovski političari obećali su da novac neće ići u pogrešnom pravcu i da će biti potrošen za sve i za "srpsku i romsku manjinu"! Komisar EU za proširenje izrazio je nadu da će tako i biti i da će Evropski računski sud biti zadovoljan potrošnjom novca evropskih poreznika.
Za Kosovo je međunarodna zajednica, od toga dve trećine EU, od 1999. do 2007. godine dala 3,5 miljardi evra.
Odmah iza uspešno sprovedene donacijske konferencije Međunarodni monetarni fond priznao je otcepljenje Kosova, a ovo će najverovatnije učiniti i Svetska banka.
Pouke iz istorije 20. veka nisu naišle na plodno tlo aktuelnih novih prilika. Postavljanje pitanja dubokog jaza bogatih elita i siromašnih masa i na Kosovu zapravo je zabranjeno jer predstavlja neprijateljski čin protiv demokratske odluke jednog naroda i međunarodne zajednice. A manjine različitih naroda i narodnosti ionako niko ništa ne pita. Filantropi iz Euleksa i drugih međunarodnih monitora će pomoći u građenju potpuno funkcionalne pravne države, kao na primer u Bosni i Hercegovini, gde je u jednom delu još velika greška postavljati pitanje daljeg smisla OHR-a.
Da li stvarno prisustvo različitih međunarodnih ureda i donacija doprinosi stabilnosti i dugoročnoj održivosti državnih subjekata na Balkanu suštinsko je pitanje. Jer, i dalje verujem u dogovor Srba i Albanaca, te Bošnjaka, Hrvata i Srba i u njihovu vlastitu vitalnost razvoja njihovih društava. Donacije riba iz hladnih mora umesto donacija ribarskih palica i mreža za domaće reke, jezera i more nikada neće moći postići trajnu stabilnost i samoodrživu suverenost.