THYRO(IDEA) "Štitna žlijezda je u obliku štita ili leptira i nalazi se u vratnom dijelu, neposredno ispod grkljana, a ispred i sa strana dušnika. Pričvršćena je za tireoidnu hrskavicu grkljana i pokreće se prilikom gutanja.
Sastoji se od dva režnja, lijevog i desnog, koji su povezani suženjem. Ponekad postoji i treći, piramidalni režanj u srednjem dijelu žlijezde. U svakom režnju nalazi se veliki broj folikula, koji su funkcionalne jedinice. Štitna žlijezda stvara i sekretuje u krv hormone: tiroksin, tironin i kalcitonin. Proizvodnja i sekrecija tiroksina i tironina leže pod kontrolom tireo stimulišućeg hormona (TSH) hipofize."
Ono što nam nije direktno rečeno je to da nas naša ŠTITnjača štiti od stresa.
FE(MALE)
"Žena je, naučnim rječnikom, ženka Homo sapiensa. Sam izraz žena se koristi najčešće za odrasle ženske osobe.
Žene boluju velikom većinom od istih bolesti kao i muškarci, iako neke bolesti imaju samo žene (rak jajnika). Kod ostalih bolesti koje su svojstvene i muškarcima i ženama simptomi su isti ili vrlo slični, ali liječenje i odgovor na lijekove često je različit."
STRESS
Stres je fizička i psihička reakcija organizma na svaki potencijalno štetan faktor. Akutni stres brzo prolazi i ne ostavlja posljedice. Opasno je kada stres postane hroničan i djeluje na naše tijelo, a da mi to ne osjećamo, sve dok naše zdravlje nije ozbiljno narušeno.
Ono što spaja ove gore navedene dijelove moga teksta je to da žene daleko više od muškaraca obolijevaju od bolesti štitnjače. Što nas dovodi do jedinog logičnog zaključka. Ili žene imaju lošu štitnjaču - što je iskreno nonsens - ili pak da su žene izložene većem stresu od muškaraca.
E sad, sa stresom se svako nosi na svoj način u narastajućim složenostima svakodnevice. Muški dio populacije ima daleko veći dijapazon relaksirajućih stvari. Između ostalog, možemo da se pobijemo, napijemo, pobjegnemo, ne javljamo se na telefon, ljubljenu ženu prevarimo ili čak bijemo. Jednom riječju, da se resetujemo kad nam se hoće. Takođe, muškarci ne snose baš neku bitnu odgovornost prema svojoj djeci, tako da to situaciju čini podnošljivom. Sve ove nabrojane stvari su društveno prihvatljive i od istog čine neku vrstu heroja svakodnevice, deliju i junaka. Tako smo postavljeni ili bolje reći "nasađeni" kao društvo.
Sa ženama je druga stvar. One stres rješavaju na svoj dovitljiv način. Način koji je ograničen sa četiri zida. A to su majčinska ljubav prema djeci koje su muškarci lišeni. Zatim, uloga stožera porodice koja priprema jelo, brine se o finansijama i vodi unutrašnju politiku porodice. Treći zid je društvo koje ne toleriše prevaru žene. I četvrti zid je - alkoholizam kod žena - na to se svi gadimo. U tim uslovima današnja žena u društvu ostaje i opstaje.
Ako uzmemo za činjenicu da su oba pola izložena istom stresu, a da jedan pol ima vezane ruke da se sa stresom izbori, dobijamo današnju sliku našeg društva.
SOCIETY
"Stvari mogu da nam krenu nabolje ako se društvo promeni. Znači, ako se svako od nas promeni, ako svako pojedinačno radi na sebi da bude bolji sutra nego što je bio danas. Jer društvo je zbir svih nas i ako mi budemo bolji, imaćemo bolje, i bolje i sve bolje društvo", Zoran Đinđić, 1952 - 2003.
A porodica je osnovna, valjda, ćelija društva. Pa hajde da pogledamo u tu ćeliju. Hajde da pogledamo današnju sliku društva.
U ovom društvu žene su najugroženije, to nam je do sada valjda jasno. Žene ovdje koristim kao primjer onih koji preuzimaju odgovornost u porodici ili u društvu. I po pravilu ti koji preuzimaju odgovornost za stanje su najugroženiji.
Šta se u stvari dešava?
Dešava se to da se mi u porodici odmalena učimo da neko drugi radi umjesto nas. U početku to je majka. Ona će kupiti hljeb za nas, ona će otići tamo za nas i slično. To je ispravno u prvih pet godina života. Ali se praksa nastavlja i dalje. Poslije će spremiti ručak za nas, oprati za nas, učiti za nas, tražiti djevojku/momka za nas. I na kraju raditi i davati nam novac. Kasnije tražimo sličnu u curi, koja nam polako preuzima ulogu majke koja se i dalje brine za nas. Taj mehanizam u kojem žena radi posao za muža, pa kasnije za djecu, posebice mušku, dovodi nas do toga da imamo ogroman broj populacije koja očekuje da neko nastavi sa tom praksom i da radi umjesto nas i isključivo za nas. To se u kasnijim periodima života manifestuje i projektuje tako da imamo predsjednika Saveza studenata koji će da radi za nas, pa direktora koji će se o nama brinuti, pa Vladu koja o nama misli i na kraju od kolijevke pa do groba najbolje se radi kada se raditi i ne proba!