Kada bih upitao nekog prosječnog čovjeka da mi navede ime bar jednog našeg živućeg naučnika, mislim da ne bi umio.
Niti se iko zanima za naše znanstvenike, niti su njihova imena poznata široj javnosti. Istinski naučnici rade u svom malom, zatvorenom svijetu i nije im baš mnogo stalo za prisustvo u široj javnosti. Moj dobar prijatelj, profesor na univerzitetu, Vlatko Doleček objavio je mnoštvo knjiga, a posljednja se odnosi na oblast robotike. Zavirio sam u tu knjigu i blejio kao tele u šarena vrata. Nije ni malo lako proniknuti u taj svijet formula, šema i cifara, pa su zato egzaktne nauke teško osvojiv teren, nisu u žiži interesovanja.
U naučnike se računaju i oni koji se bave istorijom, filozofskim naukama, pravnim i ekonomskim, gdje se na esejistički način može razglabati i ovako i onako. Nimalo ne podcjenjujem taj rad, ali upravo u tim oblastima ima puno mućki, prevara, falsifikata, raznovrsnih lopovluka. Taj segment društvenih nauka u mnogome je izgubio na vrijednosti, jer je dosta profesora, koji se zovu naučnicima, izgubilo moralni kredibilitet. Još kada se tome doda da su mnogi umni ljudi, koji bi trebalo da budu so društva, potrčali u političke stranke, pretežno nacionalne, dobija se prava slika naučnog društva, odnosno slika bijede naših naučnika.
Pa naučnici nam i nisu potrebni, jer za rješavanje bilo kakvih znanstvenih problema postoje političari, koji znaju sve. I ako nešto zapne, ima profesora koji će za male pare naučno presuditi kako glavešine kažu, svejedno što je u nas naučna oblast na takoj niskoj društvenoj ljestvici. To što se istinski zanemaruju pravi naučnici i njihov naučni rad, sigurno je da će biti dalekosežne posljedice. Ne može društvo da uvozi inostranu pamet, ostaće potpuno bez svoje.
Istovremeno kada se zanemaruje naučni rad, kada se materijalno izdvajanje za ovu oblast mjeri u promilima, na drugoj strani se forsira potrošačko društvo, na izgled naprednim kapitalističkim zemljama. Ali dok tamo mnoštvo naučnih mašinerija smišlja mnogobrojne tehnološke napretke, kod nas se napredak svodi na šarenu lažu, šljokice i kopiranje glamur priredbi.
Da bi se stvorio vrijedan ljudski proizvod, potrebno je potrošiti mnogo vremena na stolici i nad knjigom, a za reklamno blještavilo treba samo malo toaletnih prerađevina. Najviše što kod nas opsjenjuje prostotu je televizija, kao i svugdje u svijetu, ali samo kod nas ljudi ignorišu stvaralački rad. Među televizijama najviše je u pravcu šarene laže otišla OBN, gdje se po uzoru na Džordža Orvela forsira ideja "velikog brata", koji će kao u totalitarnom režimu da kontroliše cjelokupan život, naročito privatni. A onda se još stvaraju emisije i emisije gdje se glorifikuje moda i ušminkani život, kao najveće dostignuće za mladog čovjeka, onda je jasno kakav nam svijet nude za budućnost. Na toj televiziji nekakav Emerik savjetuje mlade kakvom životu treba da se priklanjaju, što je ponuda da se na lagodan način osvaja život bez pameti.
Govoriti mladima da treba bez znanja i truda ulaziti u svijet odraslih zapravo je najveće svetogrđe. Pa zašto se mučiti i učiti, kada s malo šminke i nešto krpica treba osvajati nove prostore. Taj Emerik laže da unosi duh sa Zapada, jer na tim tržištima je i te kako vrijedan mukotrpan rad. Bez čega nema uspjeha. Ništa vrdanjem guzica ne može se vrijedno ostvariti.
Statistika je neumoljiva, pa ona kazuje kako je broj nepismenih u nas katastrofalan. U Islamskoj zajednici se hvale kako su muslimani dobri i pošteni ljudi, mada ne bi bilo loše kada bi mogli da se pohvale kako su njihova djeca pismena, naročito ženska. A nisu drugačiji ni u drugim konfesijama. Zato bi vjerske zajednice mnogo više trebalo da svojoj djeci u ruke stavljaju knjige, ne samo vjerske, jer sa širim znanjem širi su i vidokruzi.
Ne govorite mi kako je zapadno potrošačko društvo otuđilo čovjeka, jer su to floskule iz komunističkog vokabulara. Nema veze sa ideologijom. Čovjek je pametan ako ga nauče šta je to knjiga. Pa ako se kao kod nas sve može dobiti preko veze, po rođačkoj liniji, korupcijskim metodama, onda je nepotreban nauk, nepotrebno bilo kakvo naukovanje. To je dobar put kojim idemo u propast.
Ako o važnim stvarima odlučuju oni bez pameti, oni koji imaju političku vlast, a nemaju saznanja ni o čemu bitnom, put kojim smo krenuli vodi na stranputicu. Govore mi kako u našim školama đake uče naopačke, kako su fakti u udžbenicima izvrnuti, onda ćemo u budućnosti graditi društvo puno falinki. Kada nas tako uče nedoučeni.
Nećemo valjda dijamantima, rudnicima zlata i nafte steći neko imanje. Samo znanjem, koliko-toliko.