Kada je jedan naftaš iz Teksasa umro i otišao na nebo tamo ga je, kao što je red i običaj, sačekao sveti Petar. Međutim, on za naftaša nije imao dobre vesti. ''Gospodine, Vi ispunjavate sve uslove da odete u raj, ali mi smo prosto prebukirani.
Naime, sva mesta koja su u raju rezervisana za one koji su se poput vas bavili naftom su zauzeta`, rekao mu je sveti Petar. Naftaš se, čuvši ovo, na trenutak zamislio, a onda zamolio svetog Petra da ga samo na minut pusti u raj kako bi porazgovarao sa svojim kolegama, a ovaj nije imao srca da mu ne ispuni tu želju. Ušavši u raj naftaš je iz sveg glasa povikao: ''Pronađena je nafta u paklu'', i svi ostali naftaši su istog trenutka pohrlili u pakao!!! Zadivljen ovom dosetkom sveti Petar je pozvao naftaša da ostane i uživa u raju, ali je ovaj na njegovo zaprepašćenje to odbio.
''Ko zna možda ima istine u toj glasini'', kratko je rekao i pohitao za svojim kolegama!
Sumnjam da Vojislav Koštunica veruje u sve glasine, dezinformacije i mitove koje je zajedno sa svojim saradnicima i strankom kreirao, plasirao i pothranjivao tokom prethodnih godina, ali da su u to poverovali mnogi nema sumnje. Ono što je za njega bilo samo trenutno sredstvo političke borbe, često prljave i prizemne, i način da se do vlasti dođe i na njoj ostane što duže, mnogi su prihvatili kao svoj moto, svoju veru i istinu i duševnu hranu! Zato se posle svega postavlja pitanje ne da li Koštunica iskreno veruje u ono u šta je druge ubedio već, da li će na kraju ipak postati žrtva mitova koje je dugi niz godina stvarao? Da li će morati sam da kusa čorbu koju je zakuvao ili će opet naći načina da se izvuče. Zarad vlasti lagao je i laže naveliko sve oko sebe pa se bojim da se u tim silnim lažima malo pogubio.
Da ne okolišamo. Prvo što je došavši na vlast, zahvaljujući DOS-u i građanima Srbije, Koštunica uradio bio je odlazak na tajni sastanak sa Miloševićem i ruskim ministrom spoljnih poslova. Već tim gestom jasno je pokazao da mu je Milošević bliži i važniji od svih koalicionih partnera i dva miliona onih koji su mu dali svoj glas. Zahvaljujući ažurnim vojnim službama koje su ovaj razgovor snimile i mi smo bili u prilici da saznamao o čemu su pričali. A pričali su o tome kako je Milošević godinama pomagao Koštunicu i njegovu stranku pa je shodno tome bez pardona tražio da mu Koštunica to vrati brigom za njega i njegovu porodicu. I želja mu je uslišena. Od te noći Koštunica je bio i jeste zaštitnik Miloševića, njegove porodice, njegovih saradnika i njegovih tajkuna i nastavljač i promoter njegove politike. Odmah je Marka sa dva miliona maraka ispratio u Moskvu, a onda tri meseca štitio Radomira Markovića. Potom je mesecima odbijao da smeni Pavkovića iako je to tada bio jedini uslov za naš prijem u Partnerstvo za mir. Šta vas onda čudi što je učvrstivši se na vlasti otvoreno počeo da podržava Miloševićeve ubice i kriminalce i odobrava i podržava skrivanje ratnih zločinaca od strane njemu potčinjenih državnih institucija. On je kreirao mitove o Pavkoviću i Markoviću kao stubovima države i Mladiću i Legiji kao ratnim herojima i patriotama.
Zahvaljujući njemu i njegovima godinama slušamo kako je Hag ''deveta rupa na svirali'', kako je Miloševićevo hapšenje i isporučenje ovom sudu državni udar, kako su svi okrivljeni za ratne zločine patriote i heroji, kako je pobuna JSO sindikalni štrajk, a Đinđić i svi njegovi saradnici lopovi i mafijaši. Godinama Koštunica za kriminalce i ratne zločince ima samo reči opravdanja i razumevanja, a ignorisanje i represiju za pojedince i institucije koji se tome opravdano suprotstavljaju. Zato se načelnik beogradske policije i bivši ministar pravde hapse i šalju u zatvor, a oni koji u Specijalni sud dolaze sa majicama JSO predstavljaju kao dobri momci koji ''izražavaju pijetet prema jednoj ratnoj nepobedivoj jedinici.''
Međutim, čak ni ''dobri'' Voja nije mogao da poveruje da će Mladić poverovati u baljezgarije tabloida i plaćenih eksperata i analitičara koji tvrde da je on ratni genije i narodni heroj i da će Legija stvarno poverovati da Voja stoji iza njega i ''pobesnelih vukova'' od sada pa do kraja sveta!!! I ko je mogao da pretpostavi da će i Toma Nikolić poverovati da je Koštunica patriota te da je baš sa njim i radikalima spreman da se suprotstavi celom svetu sve zarad srpstva i Kosova. Zato su se stvari otele kontroli.
Pomislili nesrećnici da im je Voja prijatelj. A on u stvari ne zna kako da kaže Mladiću da mora ili da umre ili da ide u Hag (mada bi najbolje bilo da ode u Hag i tamo umre), a Legiji da je najbolje da sledećih 40 godina života provede u renoviranoj `Zabeli`. Jer on sada ima nove ''prijatelje ''u liku Borisa Tadića i DS-a koji su gotovi da poveruju da je Voja ipak demokrata i da će sve učiniti da Srbija na čelu sa njima uđe u EU.
A činjenice kažu da su svi Vojini ''prijatelji'' i svi oni o kojima je ''brinuo'' završili neslavno. Da je Milošević umro u Hagu, gde su završili i Pavković i ostali i da je Marković u zatvoru. Da je Legija dobio još jednu, doduše nepravosnažnu, sudsku presudu na 40 godina zatvora i da postoje ozbiljne indicije da će se Voja u krajnjoj nuždi između Mladića i svog ostanka na vlasti ipak opredeliti za ovo drugo. Zato me strašno zanima šta će u mesecima koji slede učiniti SRS, ''Garda cara Lazara'', ''Obraz'' i ostale patriote, a naročito ''ljuti ratnici'' Ratko i Milorad. I da li će uopšte nešto učiniti ili će kao i svi Vojini ''prijatelji'' samo u duetu otpevati one čuvene stihove Bore Đorđevića `i mene je Voja napravio volom igrao sam samo epizodu''.