Kolumne

Duga, duga, e pa šta je?

Ljiljana Labović-Marinković

Sjećate se onog vica kad tati, uglednom akademiku, proročica predskaže da će od njegova tri sina blizanca jedan postati veliki naučnik, drugi ljekar, a treći pjevač turbo folka? Akademik se zamisli i dobro zabrine kako da prepozna i spriječi da jedan od njegovih sinova ne osramoti generacije intelektualaca... Stisne srce i odluči... U dječju sobu posloži brdo enciklopedija, interaktivnih igračaka, atlase, doktorske slušalice, mikroskop.., plus - klavir. I čeka...

Prolaze godine, djeca rastu i... jedan dan jedan sin sjede za klavir i poče da prebira po dirkama... Začu se muzika... Otac, sav slomljen, uze pištolj, uđe u sobu i tras, upuca sina. Nastade tišina, kad se iz druge sobi zaori pjesma: "Ubioooooooooooo si pooooooooogrešnog čoveeeka!!!"

Otkud ovaj i ovakav vic u današnjem izdanju "Navrh jezika"?

Čista asocijacija na pretpostavljeni strah današnjih roditelja da njihovi klinci u vrtiću ne počnu da drvenim i voštanim bojicama crtaju - dugu! Nije duga više što je duga bila...

 Ona je simbol sve prisutnije, sve organizovanije, vidljivije i sve angažovanije LGBT zajednice. Znate na šta mislim, znate šta znači spomenuta skraćenica i znate šta se sve izdešavalo ovog mjeseca u onom Splitu i u onom Zagrebu. Nismo komšije od juče, pa da zažmirimo... Šutimo, dok se na paradama ponosa lomi evropska budućnost cijelog našeg regiona.

I, kako uživo, u emisiji "Nedjeljom u 2", Hrvatske televizije, emitovanoj 19. juna 2011, reče gospodin Franko Dota, iz Udruge "Zagreb prajd", termin homoseksualac za LGBT zajednicu je sve manje prihvatljiv, a Dota još reče da je za njega normalno reći da je peder. Peder je ok. Svi ti termini, kao ni skorašnja legislativa i obaveze bh. društva koje, po prirodi stvari, nas neće mimoići, nisu ni vaš, ni moj posao. Ali se moramo pripremati. Moramo biti građanski odgovorni.

Zato evo mene danas da napišem nešto o dugama, bojama, o simbolima, mitovima i legendama, a posebno o tome zašto je baš duga uzeta za simbol gej zajednica.

Da prosto razjasnimo - duga je sunčeva svjetlost raspršena u spektar boja, kroz kap kiše, u oku posmatrača. Prvo fizičko objašnjenje ove predivne prirodne pojave utvrdio je Rene Dekart 1637. godine, dokazavši da se dugin luk ne pojavljuje samo na nebu, već i u vazduhu oko nas, gdje god su kapi vode osvijetljene suncem, što možemo vidjeti u fontanama.

 Tradicionalni opis duge je da je sačinjena od sedam boja. Crvene, narandžaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste. U stvarnosti, duga je, međutim, niz od bezbroj boja u rasponu od crvene do ljubičaste, čije valere naše oko ne može da raspozna.

 Veličanstveni luk koji se u čarobnim bojama spušta s nebesa mnoge je narode inspirisao na divne priče. Nije teško razumjeti divljenje koje su drevni stanovnici naše planete iskazivali prema dugi, jer njeno pojavljivanje ni danas, pored svih naših naučnih znanja, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

 Duga je svoje mjesto našla i u nekim od svetih knjiga čovječanstva, oko nje su se sprezali mitovi i praznovjerja, pa su mnoge od tih priča i danas daleko zanimljivije od nauke i istine.

Irske legende govore o vilenjacima koji na kraju duge skrivaju ćupove sa zlatom. No, nijedan ćup niko nije pronašao, jer mali vilenjaci pribjegavaju varkama. Duga se pomakne baš kada namjernik u potrazi za vilenjačkim zlatom pomisli da je stigao do njenog kraja.

 U srednjevjekovnoj Njemačkoj se vjerovalo da se četrdeset godina prije kraja svijeta na nebu neće pojaviti nijedna duga. Tako bi pojavom nove duge narod osjetio olakšanje, jer bi svijet bio "miran" sljedećih četrdeset godina. Mnoge kulture širom svijeta vjerovale su da duge vode do bogova. Neka plemena sjevernoameričkih Indijanaca nazivala su dugu stazom duša. U Japanu su je "oslovljavali" plutajućim mostom nebesa. Mitovi Havaja i Polinezije dugu nazivaju putem u gornji svijet. Stanovnici austrijskih Alpa kazuju da pravednici odlaze u raj preko duge, dok su isto govorili Novozelanđani za svoje poglavice. Nordijska legenda o dugi kaže da ona predstavlja plamteći most koji spaja zemlju i nebo. Njime se bogovi spuštaju među nas smrtnike i ponovo vraćaju u svoje odaje.

 Dok se većina naroda na temelju vlastitih vjerovanja radovala ukazivanju duge, mnogi su s jezom dočekivali taj predivni fenomen. Pripadnici naroda Zulu su smatrali da je duga ogromna natprirodna zmija i nazivali je zmijskim lukom, vjerujući da te nemani izlaze na površinu nakon kiše da bi proždrijele ljude i stoku.

Duga nosi dobru ili lošu sreću, razni narodi imaju drugačije interpretacije, pa se negdje kaže da je loša sreća ako kraj duge leži na vodi, a da je dobro ako se pojavi na dan rođenja djeteta. Slaveni su se bojali gledati u dno duge, strahujući da će im to donijeti smrt. Drugi su se bojali da pokazivanje prstom na najvišu tačku duge donosi nesreću, jer ko to učini, mogao bi ga pogoditi grom. Jedno indijansko proročanstvo predskazuje da će Zemlja oboljeti. Tada će se okupiti pleme sastavljeno od pripadnika svih svjetskih kultura koji vjeruju u velika djela i koji će zajedno raditi na izlječenju Zemlje. Zvaće se dugini ratnici.

Zanimljivo je, međutim, da je samo naše, ovdašnje vjerovanje da će se djevojčica koja protrči kroz dugu preobraziti u dječaka i obratno, pa se duga jedino nama mogla učiniti kao logično grafičko rješenje za simbol gej zajednice. A uopšte nije!

Prvu LGBT zastavu duginih boja dizajnirao je Gilber Bejker, umjetnik iz San Franciska, 1978. godine. Bejker je dizajnirao zastavu s osam boja - ružičastom, crvenom, narandžastom, žutom, zelenom, plavom, indigo i ljubičastom. Te su boje simbolisale seksualnost, život, iscjeljenje, sunce, prirodu, umjetnost, sklad i duh. Kada je Bejker krenuo u masovnu proizvodnju zastava, ispostavilo se da tehnički ne može postići adekvatan ton toploružičaste i zato je zastavu redukovao na sedam pruga.

U novembru iste godine, u tom istom San Francisku ubijen je Harvi Milk, član Gradskog parlamenta, nakon što je javno priznao da je gej. Nakon te tragedije, LGBT zajednica i Upravni odbor Gej prajda odlučuju da zvanično promovišu Bejkerovu zastavu, ali su izbacili indigo boju, kako bi duga sa šest boja bila ravnomjerno raspoređena u dva reda na velikoj protestnoj povorci povodom Milkovog ubistva.

Od tada su, dragi moji, prošle 33 godine. Dugine zastave stigle su i naše dvorište. Zbog incidenata u Splitu u toku Gej prajda, Zagreb je dva dana poslije spasavao hrvatske šanse za nesmetan ulazak u Europsku uniju.

Sarajevo, koliko sutra, dobiće novu priliku. A i moja Banjaluka, prvu. Da onaj vic s početka ne bi visio, da proreknem da će jedna velika turbo folk zvijezda iz Srbije biti na čelu naše parade. Pa, da zapjevamo!

Najčitanije