Duško Pevulja, profesor na Filološkom fakultetu u Banjaluci i upravnik Kuće Milanovića, na upravo završenom 30. Međunarodnom sajmu knjige "Banjaluka 2025" bio je predsjednik žirija za nagrade "Moštanica", "Liplje", "Gomionica" i "Stuplje".
Ova priznanja za izdavački poduhvat, savremenu književnost, knjigu za djecu te njegovanje tradicije i duhovnosti, dodjeljuje "Glas Srpske", organizator banjalučke smotre knjige.
Prilikom uručenja nagrada u Sportskom centru "Borik", Pevulja je izgovorio besjedu u kojoj je izdvojio nekoliko ključnih i dobro znanih činjenica u vezi sa knjigom i izdavaštvom u Republici Srpskoj, koje bi trebalo da interesuje svakog ko se iole bavi ovim pojmovima, a o kojima se uglavnom ćuti.
Njegovu besjedu prenosimo u cijelosti:
Povodom jubilarnog 30. Sajma knjige u Banjaluci prilika je da se i ovdje, prilikom dodjele nagrada, kažu nekolike činjenice i iznesu određena zapažanja.
1. Banjalučki sajam je postao nezaobilazni činilac kulturne istorije našeg grada i Republike Srpske. Živo se sjećam kada je prije trideset godina započela ova manifestacija. Nama, studentima književnosti, za koje je to bila radost posebne vrste, to je bio znak da se vraća život u našu sredinu i da je rat završen.
2. Samo ljudi iz "Glasa srpskog" znaju koliko je to tada napora iziskivalo. I u našem vremenu, organizovati jedan ovakav događaj predstavlja svojevrsni podvig, zato glavna nagrada, nagrada koja bi sabrala priznanja za tri decenije, pripada ovom preduzeću i ovim ljudima. Oni znaju koliko truda su uložili u sve ovo što je danas postalo tekovina koja pripada svima nama.
3. Nagradu zaslužuje, ali zaista, svako ko je posljednjih dvadesetak godina objavio knjigu u Republici Srpskoj. Zašto? Zato što je svaka nova knjiga novi duhovni čin, a onda i zato što njeno objavljivanje u našoj Republici Srpskoj nema razumijevanja od onih kojima je to posao. Zato što u strukturi našeg razobručenog društva, knjiga i kultura suštinski i ne postoje. Osim ako se nećemo lagati, a mi se konstantno lažemo.
Ja se često pitam možemo li mi i opstati u okolnostima kad nam riječi padaju i niže od laži. Kad izgovaramo ono za šta svi znamo da nije istina. Neka se niko ne ljuti, a ako hoće i neka se ljuti... Na otvaranju sajma, prije nekoliko dana, čuli smo mnogo neistina od najviših dužnosnika i značaju i važnosti knjige i kulture. Gajim nadu da ni oni ne bi to govorili kada bi neko imao snage da im kaže da izgovaraju neistine, koje nemaju uporište u realnosti.
4. Kada bi sve ono što se izdvaja za objavljivanje i otkup knjiga za naše biblioteke sabralo na jedno mjesto, to bi bila finansijska mizerija i za jednog izdavača. Zato mi, osim našeg Zavoda za udžbenike, izdavača i nemamo. Ako se nećemo lagati! Jer je biti izdavač i raditi društveno korisne stvari, bez pomoći, u situaciji kada nemamo ni tržišta ni knjižara - nemoguće. Kažem ovo sa pokrićem: i sâm sam u posljednjih nekoliko godina objavio 100 knjiga, za našu kulturu iznimno važnih, ali Centar za srpske studije, koji vodim, teško da se može nazvati izdavačem.
5. U takvim okolnostima knjige nam izlaze nelektorisane, bez uredničke brige, bez ikakve nadoknade autorima. Gospodare neznanje, površnost, nestručnost svakojake vrste. A to knjiga ne trpi.
6. Kad bi se sve što se izdvaja za podršku izdavačke djelatnosti u Republici Srpskoj udesetostručilo, opet bismo bili ubjedljivo na posljednjem mjestu u tzv. regionu, kako voli da se kaže. Nisam ljubitelj poređenja ni sa kim, ali - najgori smo. To je na zajedničku sramotu.
7. Smatram da o svemu ovome treba odgovorno i kritički dobronamjerno govoriti. Sajam je prilika za to. Pa makar i ova svečana prilika. Knjiga obavezuje na istinu. Gavril Stefanović Venclović, propovjednik iz 18. vijeka, izgovorio je svojim nepismenim parohijanima, jedne praznične prilike, besjedu pod naslovom "Pohvala knjizi". Knjiga je za njega bila utočište, zaklon, spas i pribježište istine.
Ona je to i danas.
Banjaluka, 19. septembra 2025. godine