Dvadeset godina. Gotovo cijela generacija. Djeca rođena tokom i odmah nakon rata danas se spremaju da krenu na fakultete. Ako pogledamo iza sebe, ovih 20 godina su nedvojbeno najturbulentnije razdoblje u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine.
Na zapadnom Balkanu 1992. godine je rođena nova evropska država. Uslijedilo je njeno brzo međunarodno priznanje, te je tada postala najmlađa članica Ujedinjenih nacija. Te iste godine započeo je najkrvaviji sukob koji se na evropskom tlu desio od Drugog svjetskog rata.
Rane godine članstva Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama bile su obilježene razočaranjima jer međunarodna zajednica i UN, uprkos brojnim pokušajima, nisu uspjeli brzo okončati ratni sukob i zaštititi civile.
No, ubrzo nakon toga desetine hiljada pripadnika mirovnih trupa, te civilnog osoblja su došle u BiH, a milijarde dolara humanitarne pomoći namijenjene razvoju uložene su u oporavak Bosne i Hercegovine.
Svjesni smo da ništa ne može ispraviti greške koje su dovele do sloma sigurnih zona i genocida u Srebrenici, što je jasno rekao i generalni sekretar Ban Ki-moon tokom svoje posjete Bosni i Hercegovini, ali smo ipak ponosni na činjenicu da su UN-ove humanitarne i razvojne agencije sagradile hiljade domova, škola, bolnica, osigurale vakcinisanje djece, hranu i druge vrste pomoći, te obnavljale infrastrukturu. Od početka svog angažmana uložili smo nekoliko milijardi dolara.
UNHCR i WFP su, hraneći i iznova smještajući izbjeglice i interno raseljene, spasili stotine hiljada života. UNDP, UNICEF, FAO, WHO i brojne druge UN-ove organizacije su iznova omogućile egzistenciju za mnogobrojne unesrećene ljude. Ovaj se proces nastavlja i danas, premda u daleko manjim razmjerama - zahvaljujući stalnim nastojanjima UN-a hiljade građana BiH su popravile svoje kuće, sigurnost u njihovim zajednicama je poboljšana, stvorena su radna mjesta i poslovi, svoju djecu mogu slati u bolje škole, te dobijaju kvalitetniju dijagnostičku i zdravstvenu skrb.
Bosna i Hercegovina je prešla put od opustošene zemlje koja je primala milijarde dolara pomoći i u kojoj su bile raspoređene hiljade pripadnika UN-ovog osoblja do danas kada hiljade Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta rade za Ujedinjene nacije.
Desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca su danas angažovane na svim stranama svijeta, često i u postkonfliktnom okruženju - u mirovnim operacijama, policijskim misijama, kao i u humanitarnim i razvojnim agencijama UN-a.
Ovi požrtvovani ljudi znaju šta znači preživjeti - suosjećaju sa žrtvama zločina i razumiju gubitak. No, služeći širom svijeta uviđaju i koliko je teško spriječiti sukob.
Debate koje su inicirali diplomate iz BiH, te akteri iz civilnog društva na različitim međunarodnim forumima, unaprijedile su globalno poimanje odgovornosti. Premda su Ujedinjene nacije i međunarodna zajednica daleko od konačnog recepta za okončanje sukoba i zaštite života nevinih, bez iskustva i pritiska iz Bosne i Hercegovine, međunarodne institucije zadužene za osiguravanje pravde, održavanje i izgradnju mira, nadziranje ratnih zločina, seksualnog nasilja, zločina protiv čovječnosti nikada ne bi dospjele do tačke na kojoj su sada.
Možemo reći da je cijena koja je plaćena kako bi se unaprijedili međunarodni planovi previsoka. I zaista, jeste. Ali žrtve moraju znati da se danas niti jedan diktator ili političar ne može sakrivati i smatrati nekažnjivim za počinjene zločine i viktimiziranje civila. Moraju znati da ICTY i drugi sudovi širom svijeta procesuiraju ratne zločince i stavljaju ih iza rešetaka. Moraju znati da njihovi sunarodnjaci bez razlika u smislu njihove vjerske ili etničke pripadnosti pomažu ljudima širom svijeta, stavljajući katkad na kocku i svoje živote.
Za 20 godina to je priličan rezultat.
(Autor je rezidentni koordinator UN-a u BiH)