U ponedjeljak naveče smo slavili Dan Evrope u veličanstvenoj dvorani parlamenta Bosne i Hercegovine. Ovaj događaj je obilježio još jednu godišnjicu najuspješnijeg mirovnog projekta u istoriji našeg kontinenta.
Evropska kuća se još gradi. Na tome se radi više od 50 godina i trenutno ima 27 arhitekata - što je prilično zapanjujuće kada se uzme u obzir da je ova kuća tako poželjna rezidencija.
Ali ona to jeste. To je bio izrazito uspješan projekat uprkos svim poteškoćama.
Ja ne bih prihvatio poziciju visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU da nisam vjerovao da Bosna i Hercegovina ima kapacitet da se približi Evropskoj uniji i u konačnici postane njena članica.
Ja vjerujem da se to može uraditi i vjerujem da je to jedina realna opcija kako bi ljudima u ovoj zemlji bili dati veća lična bezbjednost, viši životni standard i bolji kvalitet života.
Realizacija ovih koristi je temeljni cilj reformi koje su zacrtane Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i Evropskim partnerstvom, a organi vlasti su sada u zakonskoj obavezi da ih sprovedu.
Ja sam nedavno boravio u posjeti Srbiji i Hrvatskoj i bio sam iznenađen odlučnošću koju pokazuju politički lideri obje zemlje.
Oni vide evropsku budućnost i čine sve što je u njihovoj moći da osiguraju da ih ona ne zaobiđe.
Bosni i Hercegovini treba ista takva odlučnost.
Dosad je, nažalost, nije bilo...
Postoje neki političari koji vole da kažu šta neće uraditi da bi odveli Bosnu i Hercegovinu u Evropu.
Paradoks je u tome što u mnogim slučajevima niko od njih u stvari i ne traži da urade ono za šta su odlučni da ne urade.
Njihova zbunjenost bila bi komična da nije potencijalno štetna.
Od građana ove zemlje se ne traži da se ičega odreknu da bi se pridružili Evropi. Od njih se traži da prihvate načine rada i načine razmišljanja koji su novi.
Za neke ljude to predstavlja izazov.
Ja namjeravam da učinim sve što je u mojoj moći na funkciji visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU da pomognem ljudima da riješe ovaj izazov.
Političari u susjednim zemljama su uspjeli; političari u ovoj zemlji to takođe mogu.
Ove sedmice slavimo Dan Evrope, što je dobra prilika za poziv na novi način razmišljanja.
Ogromna većina građana Bosne i Hercegovine želi ostvariti koristi od evropske integracije, počevši s putovanjem bez viza u ostale zemlje na ovom kontinentu.
Ja ne vjerujem da ima puno strpljenja za one lidere koji žele da obustave realizaciju ovih koristi na temelju činjenice da su čvrsto odlučni da ne podnose žrtve koje niko i ne traži da podnesu.
Ovo je rečeno ranije, ali nije na odmet ponoviti još jednom: evropska integracija ne znači da će Srbi, Hrvati ili Bošnjaci izgubiti svoj identitet ili čak jedan mali dio svog identiteta.
To se nije dogodilo ni Nijemcima, ni Francuzima, ni Valoncima, ni Flamancima, ni Bavarcima, a ni građanima Koruške, odakle ja dolazim.
Evropska unija je realizovala sve koristi udruživanja resursa i istovremeno je uspostavila zaštitne mehanizme za posebne zajednice koje čine njeno stanovništvo od 500 miliona ljudi.
To nije nešto što građani BiH moraju progutati kao gorku pilulu. To je oprobana i testirana formula za prosperitet i sigurnost.
Dvadeset sedam arhitekata gradi prilično udobnu kuću i to radi putem dijaloga i kompromisa. To je ono što treba Bosni i Hercegovini i to je ono što ću ja podržati za vrijeme svog mandata ovdje.