Novu razglednicu iz Čačka počinjemo, logično, iz... Beograda. Tu danas vjerovatno živi više izvornih Čačana nego u svome gradu na Moravi. U svakoj šali, pa i u ovoj, ima dosta istine, ali Maja i ja 26. aprila ove godine u Beograd nismo stigli da bismo tragali za Čačanima, već da bismo prisustvovali promociji dvanaeste knjige iz edicije "Regia fantastica". Riječ je o antologiji naučne fantastike, fentezija i horora, kako i stoji u zaglavlju knjige, a koju već dvanaest godina izdaje Udruženje građana "Fanovi naučne fantastike SCI&FI" iz Beograda.
Pisci fantastike i poštovaoci ove književnosti okupili su se u klubu "Ventil", koji se nalazi u Kapetan Mišinoj ulici, malo ispod Studentskog parka i Prirodno-matematičkog fakulteta, u ulici koja miriše šarmom onog starog Beograda koji volim. (Ulica je prilično strma, što bi rekli, ovdje se i dječja kolica pod ručnom vozaju.)
Naši domaćini, osnivač i predsjednik Društva, Svetislav Filipović Filip, Tihomir Tika Jovanović, sekretar, i istaknuti član, Goran Ćurčić iz Zrenjanina, najprije su pozdravili prisutne, među kojima su bila i poznata imena srpske fantastike Ivan Nešić, Nataša Milić, Biljana Kosmogina, Relja Antonić i drugi, a potom su ukratko predstavili rad njihovog udruženja, osnovanog 7. jula sada već daleke 2004. godine.
Po Filipovićevim riječima, naročito je značajna izdavačka djelatnost Društva. Do sada je kroz objavljivanje knjiga, časopisa i fanzina izbačeno na desetine hiljada stranica tekstova vezanih za ove književne žanrove, koji kod nas još nisu potpuno obezbijedili svoj status na književnom nebu, za razliku od Evrope i svijeta, gdje je ova književnost odavno priznata.
Svetislav nas je podsjetio da je Društvo nekada izdavalo svoja dva fanzina ("Terra" i "SF Portal"), koji su danas spojeni u jedan novi "Sci&Fi Portal", mada je i iza njega već deset brojeva u kojima možete čitati priče domaćih i stranih autora, kao i stripove, prikaze, eseje, a kao poseban, svjetski kuriozitet, u "Sci&Fi Portalu" se redovno objavljuje i SF ukrštenica sa pojmovima iz ovog žanra. (Gle, pravi je moja malenkost.) Pored fanzina, značajna je edicija "Veterani naučne fantastike", u kojoj izlaze knjige značajnijih pionira ovog žanra u svijetu (npr. Hjuga Gernsbeka), kao i posebna izdanja i izdanja autorskih knjiga članova Društva, te izdavanje strip-albuma sa svjetskim klasicima stripa (Den Beri, Al Vilijamson i drugi).
Ipak, najznačajniji projekat Društva jeste izdavanje regionalne antologije "Regia fantastica". Ona je vremenom izašla iz regiona, tako da su sve brojnija imena autora sa svih meridijana. Njeno dvanaesto, vjerovatno i posljednje izdanje, predstavio nam je dugogodišnji urednik Tihomir Jovanović Tika. Kako je rekao, planovi u početku bili su skromniji, jedno ili eventualno još neko izdanje "Regije", ali vremenom u "Regiji" su svoje priče slala i objavljivala najznačajnija imena regionalne fantastike, pa je na kraju postala i stvar prestiža da neku priču objavite u ovoj ediciji. Mogu biti ponosan da je u čak jedanaest izdanja bilo i mojih priča, te sam vjerovatno jedan od najzastupljenijih autora. (Za sve nas kojima nije drago da se stavi tačka na "Regiju" zagonetno se osmjehivao Goran Ćurčić, pisac mlađe generacije, koji ima planove da preuzme uredničku palicu ove antologije.)
Dvanaesta "Regija" veoma je obimna knjiga na preko 450 stranica, u kojoj su priče najvećih imena regionalne fantastike, ali i onih koji tek stupaju na regionalnu scenu, za koje je Tika uvijek imao sluha. Tika je za narednu godinu najavio i best of izdanje "Regije", u kojoj bi se našle najbolje priče iz svih dvanaest knjiga, što neće biti nimalo lak zadatak za urednika.
A da bih vam ilustrovao značaj i veličinu ovog projekta navešću vam samo neka od imena pisaca zastupljenih u ovoj ediciji od prvog broja do sada, kao i imena ilustratora. Tako je već godinama za naslovnu stranu zadužen svjetski poznati autor Željko Pahek, a uz njega je još jedno veliko ime, Branislav Bane Kerac, zatim Vladimir Vesović i drugi! Od pisaca, nabrojaću tek jedan mali dio: Zoran Živković, najprevođeniji živi srpski pisac, zatim Goran Skrobonja, Zoran Stefanović (Umjetnički direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu), onda aktuelni dobitnik NIN-ove nagrade Darko Tuševljaković, Ilija Bakić, Kristijan Šarac, Biljana Kosmogina, Ivan Nešić, Nataša Milić, Tamara Lujak, Oto Oltvanji, Pavle Zelić, Milan Drašković, Relja Antonić (svi iz Srbije), Aleksandar Žiljak, Milena Benini, Zlatko Tomić, Vanja Spirin, Saša Šabelić, Mirko Grdinić (Hrvatska), Aleksandar Obradović, Dragić Rabrenović, Marko Vujović (Crna Gora), Bojan Ekselenski i Andrej Ivanuša iz Slovenije, Dimitrij Mihajlovski iz S. Makedonije, Tamara Berger iz Njemačke, Veronika Santo iz Italije, kao i Serhio Gaut Vel Hartman iz Argentine. (Serhio je poznati bloger i pisac fantastike, koji je zaslužan da su mnogi pisci iz bivše Jugoslavije prevedeni na španski, među njima i potpisnik ovih redova, i da su ugledali argentinsko sunce.)
Na kraju pomenimo i neke od autora iz Bosne i Hercegovine zastupljene u antologiji: Adnadin Jašarević, Anto Zirdum, Alma Zornić, Sanela Piranić, Stanislava Šakota, Dinko Osmančević...
Po završetku promocije uslijedilo je druženje autora. Maja i ja ipak smo morali ranije krenuti sa druženja da bismo stigli na (posljednji) autobus za Čačak. I jedva smo stigli u Čačak, jer se autobusu pokvarila elektronika, pa ni hidraulika nije htjela podići prednji dio autobusa. I sam sam pokušao pomoći vozaču, koji je, uprkos svemu, autobus sigurno dovezao u Čačak, uz, kako i sam reče, Božju pomoć.
Sutradan je bio naš "dan D". Promocija Majine zbirke u rodnom gradu i veliko uzbuđenje koje ona nosi. Naši domaćini iz Kulturnog centra Čačak pokazali su nam kako se za kulturu bori. Sedmicama je sa velikog bilborda u centru grada Majin poster sa knjigom u rukama pozivao Čačane na promociju zbirke poezije "Kroz prozor vagona". Zbog toga ne čudi da je Klub Kulturnog centra Čačak bio pretijesan da primi sve zainteresovane poštovaoce lijepe riječi. Na kraju okupilo se barem stotinu duša, broj koji je naučna fantastika za mnogo veće sredine kada im gostuju i ona najveća književna imena. Među prisutnima u sali bila su i značajna imena iz književnog života grada (Milkica Miletić, Aleksandra Mišić, Radmila Rubaković, Željko Marković), ali i drugi ugledni Čačani i ne samo oni, a na kraju večeri prišao nam je i čestitao narodni poslanik iz Skupštine Srbije Ilo Mihajlovski.
Promocija je počela simbolično uz zvuke kompozicije "Pukni, zoro", koju je maestralno izveo mladi (devetnaestogodišnji) virtuoz na harmonici Vanja Jovanović, o kome će tek čuti i pisati. Potom je na scenu izašla Maja i uz Vanjinu pratnju recitovala svoju naslovnu pjesmu. U dvočasovnom programu koji je sve vrijeme držao pažnju prisutnih Maja je iskreno, uvjerljivo i dirljivo recitovala svoju poeziju, koja je budila emocije, pa su suze bile nerijetka pojava i kod muškog dijela publike.
O samoj knjizi razgovarala je autorka sa voditeljkom promocije, urednicom kulturno-umjetničkog i književnog programa Kulturnog centra Vericom Kovačević, a svoju veoma pohvalnu i temeljnu kritiku pjesničke zbirke "Kroz prozor vagona" dao je poznati čačanski književnik Milutin Mića Milovanović, poznat i kao Šumadijski Tolstoj. Vremešni, osamdesetsedmogodišnji profesor Milovanović je zbog učešća na ovoj večeri otkazao ranije zakazani operativni zahvat u čačanskoj bolnici. Inače, Mića je oduvijek vjerovao u Majin pjesnički put ka vrhovima poezije, još dok je bio razredni starješina djevojčice Maje Đukanović u Osnovnoj školi "Filip Filipović".
Meni je pripao zadatak da kažem nešto više o Majinom ukupnom književnom radu, posebno sa težištem na njenu satiru i aforizme. Publici sam predstavio neke od njenih aforizama, prije svega one univerzalne, koji imaju trajnu vrijednost.
Na kraju ove duge književne večeri, koja je sve vrijeme držala pažnju publike, došlo je i mojih pet minuta (potrajali su i petnaestak), u ulozi aforističara. I dok je Maja prisutnima svojom poezijom dirala emocije i dovodila ih do suza, ja sam izabrao smijeh, da bih postigao isti učinak.
Poezija i aforizmi nisu nešto od čega se kod nas može živjeti (od aforizama se može i umrijeti), ali jesu nešto za šta se živi i nešto čime se može suzbiti, u konačnici i pobijediti šund rijaliti šou-programa i rijaliti društva uopšte. Kulturni centar Čačak mnogo puta do sada pokazuje se kao svjetionik u misiji promovisanja kulture i dobar primjer mnogim drugim sličnim centrima kako treba raditi.