Personal remarks are not nice!, kaže Alice Ludom šeširdžiji ili nekom drugom liku što ga je susrela u svijetu iza čarobnog ogledala. Znači: "Nije lijepo komentirati tuđa osobna svojstva", pravilo je što se preko te dječje storije usađuje malim Englezima, kao "Kinderstube", građanska dresura, kojoj su naše prababe podvrgavale naše babe, ukoliko su pripadale povlaštenoj klasi Austrougarske carevine.
Pristojnost, forma. Balkanskom je i mediteranskom duhu, pak, to sasvim strano - recimo u bizantskoj kulturi latinskih gradova hrvatskog Adrijatika, ili među rumelijskim kasabalijama slavenskih turskih provincija, uvijek se dobacuje, posebno prolaznicama, ali i prolaznicima, koji svi imaju zajedljive nadimke povezane s njihovim slabostima ili nedostacima, činjenicom da hramlju, da su grbavi, bez kose, mucavci ili "dišgracijani", lišeni razuma po božjoj volji... Iz te kulture opažaja i rugalaštva jako je teško izbjeći učitavanje skarednih motiva u ponašanju Jadranke Kosor, koja je, u vlastitoj kampanji, prvo izgubila mjeru, a zatim i vlastito ime, sama istakavši svoj novi nadimak, akronim - J.K., Džej Kej, nastupajući pod transparentom "J.K. is O.K.!"
Naravno, "J.K. is NOT Okey", "she is not even well", znači, niti je Okey, "žena na svome mjestu", "dobra", nego čak nije ni prisebna - "nije joj dobro". "Lik je Okey", rekli bi na Facebooku pripadnici generacije moje kćeri. No, Džej Kej se ne obraća toj generaciji, kao ni bilo kome s Facebook računom, pa ni onima koji barem znaju upaliti kompjuter. Njena su publika krezubi lažni branitelji koje je u stotinama tisuća isfabricirala dok je vodila Ministarstvo socijalne skrbi pa po izvanrednom postupku, znači ne preko Ministarstva obrane, gdje postoje kakvi-takvi spiskovi sudionika Domovinskog rata, nego izravno, preko svog resora, na temelju molbi, primjerice "unaprijedila u luđake" tridesetak tisuća ljudi koji su tako postali "ratni vojni invalidi" s teškim mentalnim oštećenjem koje se zove PTSP. Pripadnici PTSP grupacije, ljudi koji su u administrativnom postupku, bez ozbiljne vojnomedicinske procedure, označeni kao osobe s "posttraumatskim stresnim poremećajem", ono što se u drugim vremenima i drugim vojskama zvalo - "kontuzovani", nose sad kožne jakne koje na leđima imaju elaborirane oznake njihovih motociklističkih klubova, primjerice "PTSP Vinkovci"... To su ljuti ratnici koje je najbolje izbjegavati jer imaju šaru da su ludi, a smiju voziti auto ili motor, i ako te negdje dočekaju i natamburaju, moći će se jeftino izvući na neuračunljivost. To je gotovo kao "double-o prefix" koji je imao James Bond, kao "licence to kill", dozvolu za likvidacije, a u ovom slučaju, opravdanje za temeljito ugrožavanje javnog reda...
Izborna kampanja koju Džej Kej vodi po provinciji usmjerena je na takve tipove, njihove obitelji i njihove "idejne suputnike". To je klijentelistička populacija socijalne države kojoj možeš bilo što prodati, ako je upozoriš da samo HDZ stoji između njihova prava na uživanje raznih beneficija i opozicije, koja je, recimo, spremna provesti reviziju popisa branitelja, na kojemu se nalazi pola milijuna ljudi, što tu hrvatsku rezervnu armiju čini najjačom formacijom na svijetu (osim kineske Narodne armije), pošo je čak i ruska vojska znatno manja i broji samo 395.000 vojnika!
Kako je HDZ tako dugo i tako čvrsto uspijevao kontrolirati vlast u uvjetima nominalne demokracije, usprkos takvim zloupotrebama državnog proračuna za financiranje svoje klijentelističke izborne baze? Osim što je raspolagao medijima, stekao svu moć u društvu i ekonomiji, služio se izbornim inženjeringom, pa je nizom zakonskih mjera naposlijetku stvorio sadašnji izborni sustav, koji je trebalo da mu osigura da vječno zadrži vlast. Stvar je malo komplicirana, ali zanimljiva, jer razotkriva kako je funkcionirao tajni mozak organizacije koja je, glumeći aktera demokracije, sve radila tajno - tajno prikupljala novac pa ga tajno polagala na tajne račune, tajno ucjenjivala, tajno kombinirala, tajno "ložila i kumplala", kako bi se to reklo u Zagrebu...
Krojenjem izbornih jedinica, tzv. gerrymanderingom, hadezeovska vlast stvorila je još u doba Tuđmana deset izbornih jedinica koje su trebale "ujednačiti" Hrvatsku, pa umanjiti regionalnu i socijalnu raznolikost zemlje spajajući krajeve i naselja različitog karaktera... Glavni grad, koji obuhvaća 17% stanovništva, a s bližom okolicom i satelitskim naseljima "zagrebačkog prstena" punu četvrtinu, razbijen je tako na četiri izborne jedinice, koje su spojene s Bjelovarom, dakle udaljenim slavonskim, ali i zagorskim, primorskim i kordunaškim pripizdinama, ne bi li se razvodnila koncentracija biračke volje u metropoli, gdje dominira urbani duh. U Zagrebu HDZ sustavno gubi sve izbore od 1995. godine, ali to se prikriva ovakvim aranžmanom prilikom glasovanja za parlament, pošto se ne vidi da je "vladajuća stranka" zapravo izgubila legitimitet, ne samo u glavnom gradu, nego i u drugom najvećem gradu u zemlji, Rijeci, koji nisu imali sa čime spajati pa se ga povezali s Istrom, da se sve ono što se gubi izgubi samo u jednoj izbornoj jedinici pa ne kvari rezultate u drugima... I, isto tako u Varaždinu i Čakovcu, najrazvijenijim i najbogatijim gradovima hrvatskog sjevera... To je bolja polovica Hrvatske. U gradovima na jugu situcije je, što bi Srbi rekli - đene-đene. A hadezeovska su uporišta u unutrašnjosti, Dalmatinskoj Zagori i poharanoj Slavoniji, krajevima koje je manje opustošio rat nego poraće s hadezeovskim pustahijama, "ratnim barunima", vođama "braniteljskog" nadzemlja povezanog s kriminalcima u kriminalnom podzemlju, što je sve skupa stvorilo ambijent u kojem se gasi sva normalna ekonomska aktivnost, uvjetovana slobodnim tržištem. No, ta polarizacija i takvo uređenje izbornog sustava ne bi bili dovoljni, pa je bio potreban i pravi falsifikat - birački popis napuhan je, popunjen lažnim imenima i sadrži za četvrtinu veći broj ljudi od onoga utvrđenog nedavnim popisom stanovništva u odgovarajućim dobnim skupinama! To su hadezeovske "mrtve duše" i dvostruko upisani "autobusni" birači, koji nakon glasovanja u svojoj, hercegovačkoj 11. izbornoj jedinici (tzv. dijaspora) dolaze u 10. dalmtinsku, pa ondje još jednom biraju, također ponesavši osobnu iskaznicu pokojne babe, da iz groba odmahne Džej Kej, koja joj se javlja s bine, gdje na predizbornim skupovima pleše zagrljena s Kolonijom... Pod pritiskom Europske unije, Džej Kej se morala odreći "nefiksne kvote" u "dijaspori", koja je HDZ-u omogućila da na prošlim izborima uzme u parlament pet "nerezidentnih" Hercegovaca, dok se ranije, pod Tuđmanom, u inozemstvu biralo njih - dvanaest. Sad je broj ograničen na tri, tri previše, ali premalo da se ukradu cijeli izbori, kao 2007. godine, kad je prevagnula ta margina izmišljenih i nepostojećih lojalnih podržavatelja propale stranke, koja je predugo na vlasti pa je srasla s njenom korupcijom.
Uređenje biračkih popisa i onemogućavanje dvostrukog glasovanja bit će prvi administrativni posao nove vlasti nakon izbora, na vrijeme za one lokalne, za dvije godine, kad će se tek moći sagledati svarna socijalna demografija istinskog hadezeovskog biračkog tijela. Uostalom, izborne jedinice krojene na sadašnji način treba preurediti pa osigurati da se podudaraju s pet budućih euroregija, koje će nadomjestiti dvadeset župnija - tako će se napokon otkloniti nasljeđe tuđmanističkog političkog inženjeringa koji je, uz ostalo, doveo na scenu i sadašnju neizabranu premijerku, zlosretnu Džej Kej, Sanaderovu odabranu nasljednicu, koja pleše i pjeva kao poludjela, dere se, pada u vatru, prijeti, napada, izaziva, vrijeđa... Dva mjeseca valja trpjeti dok se ne ukroti ta goropad, pomahnitala gospođa od pedeset i devet u pretijesnim kostimima, koja se smije kao lud na brašno, zahvaćena zanosom izborne borbe. U stvari, to je nesamopouzdana beznačajna novinarka izuzetno slabe naobrazbe, koja je studirala 13 godina i diplomirala s najgorim ocjenama i to tek kad je ušla u politiku, a njen agresivni gard prekiriva tu temeljnu slabost značaja jednom neprirodnom neosjetljivošću. "Obraz kao đon", reklo bi se pučki. Njen je politički status podjednako neutemeljen, budući da ne uživa potporu birača (pokazuju ankete koje HDZ-u pod njenim vodstvom obećavaju samo 22% glasova). Nema ni potporu vlastite stranke - rukovodstvo je se, doduše, boji, jer je policija njenog MUP-a razotkrila bezbrojne korupcijske afere u kojima su svi sudjelovali, ali članstvo se razbježalo, pa se uopće ne opaža neko političko djelovanje "u bazi", jer se ljudi koji bi mogli podržati konzervativnu političku opciju osjećaju prevareni - nikad nisu bili u prilici da glasaju za nju ili protiv nje, jer ustrojstvo HDZ-a naprosto ne priznaje načela demokracije, pošto se ondje politička volja usmjerava "odozgor prema dolje".
Džej Kej baš nije okej, ali sad se valja strpjeti još dva mjeseca - HDZ službeno gubi vlast već krajem oktobra, kad se Sabor raspušta i ostaje Vlada u tehničkom mandatu, dok se vodi izborna kampanja koja će u prvom tjednu decembra završiti izborima... Vlada je, doduše, već pala, jer je Pupovčev SDS objavio da više neće s njom glasovati, a nekolicina je zastupnika bolesna, pa Džej Kej vjerojatno ne bi skupila 78 ruku, koliko je potrebno da očuva vlast. No, opoziciji bi bilo glupo da sad isforsira glasovanje o povjerenju - prvo, tko će vjerovati nesretnom Pupiju da ne bi u zadnji čas, usljed nekog višeg poimanja državotvorne nužnosti, ipak priskočio da se održi postojeće stanje, makar da napakosti Zokiju Milanoviću, koji mu grozno ide na živce, uz ostalo i zato što u parlamentu predvodi stranku koja ima više srpskih zastupnika od njegove srpske. Ukratko - valja još malo izdržati, pa sav bijes koji je čovjek u ovih dvadeset godina skupljao u sebi, istresti u biračku kutiju. Tu moram spomenuti vrlo zanimljiv običaj kod afričkog naroda Zulu - ratnici prije bitke jedu gorku travu, pa onda jedan za drugim povraćaju u veliku rupu iskopnu u zemlji. Kroz tu sjedinjenu plemensku supstancu provuku se bojne zastave, koje se zovu Inkatha, kao i južnoafrička crnačka partija koju je u moderno doba osnovao Mangosutu Butelezi, potomak velikog Šaka Zulua. Nama će biračke kutije poslužiti sličnoj svrsi, samo što ne moramo jesti gorke trave - bit će dovoljno da bacimo pogled na predizborne nastupe Džej Kej, "umjetnice ranije poznate pod imenom Jadranka Kosor".