Seksualno nasilje je postalo oruđe modernog ratovanja. Žrtve su uglavnom žene svih uzrasta, ali vrlo često mlade djevojke, što dovodi do neželjenih trudnoća, HIV infekcija i društvene stigme.
Prema procjenama između 20.000 i 50.000 žena je silovano tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka. U Liberiji, u kojoj rat bjesni decenijama, tri od četiri žene su bile izložene seksualnom nasilju. U oblasti South Kivu u Demokratskoj Republici Kongo, svaki dan se prijavi 40 slučajeva silovanja. Ipak, žene nisu samo žrtve, trebale bi biti i akteri u sprečavanju sukoba i uspostavljanju održivog mira.
Konferencijom, koju zajednički organizuju u Briselu 27. januara, Evropska unija i NATO žele da posvete veću pažnju ovom pitanju te da identifikuju konkretne korake kako bi se spriječilo seksualno nasilje u ratu, osposobljavajući žene i naglašavajući njihovu vitalnu ulogu u uspostavljanju stabilnosti. Čvrst zakonski okvir već postoji u obliku Rezolucije 6925 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o ženama, miru i sigurnosti kao i u nizu rezolucija UN-a, uključujući odluku o imenovanju novog specijalnog predstavnika koji bi koordinirao nastojanja međunarodne zajednice u ovom polju. Nažalost, sprovedba kasni te je potrebno uložiti više napora kako bi se obezbijedilo da više država ispuni svoje obaveze, naročito kroz obuku vojnog i civilnog osoblja u vezi sa ravnopravnosti spolova.
Usvajanjem Lisabonskog ugovora stvorene su nove prilike kako bi se potpomogli ciljevi ravnopravnosti među spolovima unutar međunarodnih aktivnosti Evropske unije. Uspostavljanje pozicije visokog predstavnika za vanjske odnose i sigurnosnu politiku može pomoći da se nadogradi politika EU iz 2005, koja traži da se obezbijedi potpuno integrisanje aspekta ravnopravnosti među spolovima u aktivnosti EU na upravljanju kriznim situacijama, i vojne i civilne aktivnosti. Na primjer, EULEX Kosovo ima jedinicu za ljudska prava i ravnopravnost spolova a EUFOR TCHAD/RCA je imao savjetnika za ravnopravnost spolova koji se fokusirao na obuke u vezi sa ravnopravnosti spolova. Aspekti ravnopravnosti među spolovima su takođe sastavni dio vanjske pomoći Evropske unije, što na primjer, dozvoljava ženama učešće u mirovnim pregovorima.
Zajedno s partenrskim zemljama, NATO također preispituje svoje politike i programe kako bi pojačao saradnju sa drugim međunarodnim akterima. Strateški komandanti NATO-a su nedavno izdali vojnu direktivu za sprovedbu Rezolucije 6925 u svim operacijama kojim rukovodi NATO. Otvorene su pozicije savjetnika za pitanja ravnopravnosti među spolovima kako bi pomogli višim komandnim strukturama u Avganistanu. Dok su na terenu, specijalizovani ženski timovi bili vrlo uspješni u uspostavljanju obostranog povjerenja između snaga kojim rukovodi NATO i lokalnih zajednica. Ipak, i NATO mora još mnogo da uradi da bi se izgradili neophodni kapaciteti i u potpunosti uklopile perspektive ravnopravnosti među spolovima.
Nadamo se i očekujemo da će naša današnja konferencija podstaknuti dalji progres. Želimo da obezbijedimo da sve operacije kojima rukovode EU i NATO budu u skladu sa rezolucijama UN-a koje se odnose na žene, mir i bezbjednost te da im se pruži podrška kroz odgovarajuće obrazovanje, obuku, monitoring i mehanizme za procjenu. A mi ćemo nastaviti da naglašavamo važnu ulogu žena u bezbjednosti pred desetu godišnjicu Rezolucije 6925 kasnije tokom godine, kao i u našem budućem radu. Naše viđenje bezbjednosti bi trebalo da ide dalje od tradicionalnih poimanja vojne bezbjednosti.
Konačno, ukoliko ne poboljšamo prava i odgovornosti žena globalno, mnoge ciljeve vanjske politike nećemo moći postići, dok oni koje uspijemo postići neće biti održivi. Samo ako radimo zajedno - na međunarodnom i regionalnom planu i s civilnim društvom bićemo u mogućnosti da se borimo protiv marginalizacije žena što je stvarna prijetnja globalnoj sigurnosti.
Pišu:
Ketrin Eston, visoka predstavnica i potpredsjednica Evropske komisije
Anders fog Rasmunsen, generalni sekretar NATO-a
Margot Valstrom, potpredsjednica Evropske komisije