Teflon ekonomija je izraz za funkcionisanje ekonomske aktivnosti u svijetu tokom kriznih godina. Prethodnih godina vlade razvijenih zemalja to su činile, odgađale ekonomski krah ekspanzivnim fiskalnim politikama. Zaduživanjem i "guranjem" ekonomske aktivnosti u cilju izbjegavanja recesije.
Recesija znači gubljenje radnih mjesta. Gubljenje radnih mjesta znači pesimizam, razaranje ekonomskog tkiva, destabilizaciju društva. Na kraju političke promjene, a vlast to nikad ne želi. Trenutni ekonomski model najveće ekonomije svijeta vodi se uz pomoć fiskalnog deficita od 7%, fiskalna pozicija dugoročno nije održiva.
Na plaćanje kamata na javni dug, dug države izdvajaju se tri procenta ekonomije koja se stvara godišnje. Više nego što se izdvaja za moćnu američku vojsku na godišnjem nivou. Iako trenutno kontrolišu 30% privatne potrošnje svijeta, ovaj ekonomski sistem gubi na značaju.
Međutim, još uvijek sjajne ideje kojih ne manjka odgađaju ekonomski krah. Sam pojam kraha treba razumjeti kao gubitak primata najveće ekonomije, gubitak radnih mjesta, odnosno sve ono što je zadesilo Britaniju nakon gubitka imperijalističkog statusa, Španiju, Nizozemsku.
Istorijski obrasci ekonomskog kraha su poznati, a istoričari moćan saveznik državnih elita u budućem periodu.
Sjajna ideja da se uvode carine, sjajna toliko koliko je poziv za razgovor, pregrupisavanje postojećih učesnika globalizacije na izbor pola kojem će pripadati u multipolarnom svijetu. Izbor će zavisiti najviše od ekonomskog interesa. Istorijski posmatrano, carine su povećavale cijenu robe na domaćem tržištu.
Kao i prethodni put, i ovaj put može se očekivati da će američki potrošači plaćati danak carinskoj politici njene vlade.
Ekonomska aktivnost svijeta ipak dobro funkcioniše, kao da je ekonomska aktivnost oteta od političkih dešavanja.
Slom političkog uređenja svijeta prema dosadašnjim fundamentalnim pokazateljima se ne osjeti na ekonomskoj aktivnosti.
Polikrizni period je pojam koji opisuje period: kovida 19, rata na tlu Evrope, energetska kriza najveća od 1970-ih, inflacija, trgovinski rat, kinesko tržište nekretnina. Ipak, realni ekonomski rast svijeta je 3%. U vremenu eurokrize 2012. isto 3%. Izlazak Britanije iz EU 3%. Sukob u Ukrajini 3%. Svjedoci smo da izraelsko i američko bombardovanje Irana nije dovelo do nestabilnosti na globalnom tržištu nafte. Ambijenti stalnih kriza kao da su doveli do toga da se politike upravljanja prilagođavaju uspješno novonastalim okolnostima.
Ipak, investitori u svijetu 2025. godine nastavljaju da investiraju svoje viškove likvidnosti u za njih očekivano produktivne investicije, nadajući se i shvatajući da će političari, regulatori i centralni bankari stati iza njih kada se stvari ne budu kretale u željenom pravcu. U takvom ambijentu ekonomski sistem Republike nastavlja da funkcioniše šaljući poruke domaćim donosiocima odluka. Zadržana je makroekonomska stabilnost, koja se razumije na način kako se to definiše. Dug je nizak. Deficit je nizak, inflacija je niska, devizni kurs stabilan. Dug je nizak u odnosu na prethodni period, niži je u odnosu na zemlje okruženja. Kada kažemo dug mislimo na državni dug. Dinamika duga je u korist našeg domaćeg ekonomskog sistema. Iako se u domaćoj teoriji, u našim školama, o tome nikako, malo ili nedovoljno govori, od koristi je znati da kad god stvarate više nego što se zadužujete vi ste solventni. Tako se naš ekonomski model Republike zaduživao jednu KM, a stvarao sedam. Barem ako je vjerovati podacima. Takođe, kada se poredimo sa drugima, svim ekonomskim sistemima svijeta, izračunati je lako na osnovu sjajnih podataka Međunarodnog monetarnog fonda. Time je ekonomski sistem naše Republike među 10 zemalja od ukupno 186. Drugim riječima, ako bismo davali ocjenu od jedan do deset, onda je to čista desetka. Ovaj podatak ni na koji način ne bi trebalo tumačiti kao politički pamflet, ali je on takav. Drugi će ga možda kritikovati kao da je nebitan. On je opet takav. Lišen bilo kakvih emocija, da li je to nešto bitno ili je to nešto nebitno, da li je to uspjeh ili je to neuspjeh - to je, ipak, resurs. Znanje da stvarate više nego što se zadužujete je strateški resurs, posebno kada to većini ne uspijeva. Svijet gdje dominiraju najveći odavno više ne stvara više nego što se zadužuje. To ima svoj kraj, a kraj se ne zna.
Međutim, treba naš pojam makroekonomske stabilnosti nastaviti objašnjavati. Deficit je nizak, barem niži od ostatka svijeta, svjetski deficit je određen deficitom velikih SAD i Kine, koji imaju deficite 5% ekonomije i više.
Nije li resurs ako smo ispod 3%, mi možemo više, jer oni ne mogu da nađu način da svedu na 3%, to im je cilj da bi uravnotežili svoju fiskalnu bombu.
Pokazatelji inflacije nam ukazuju da se približavamo inflaciji od 4% i više. To odstupa od pravila 2%, koje je proklamovano, ekonomskoj teoriji nepoznato kad. Naznaka je na nekom forumu u Novom Zelandu gdje je rečeno da je 2%, OK. To je prihvaćeno, ali ako slijepo slijedimo to pravilo odstupamo od prakse koju su imali mali ekonomski sistemi koji se razvijaju.
Vi kad imate strukturne promjene sistema, onda se dešavaju strukturne promjene relativnih cijena.
Ali nam pokazatelji ukazuju da su npr. kineski ekonomski model, ekonomski model Indije, ekonomski model Indonezije u posljednjih 30 godina imali intenzivnije stope rasta, smanjili siromaštvo i ako je cijena viša stopa inflacije, nije li onda onemogućavanje više inflacije u stvari usporavanje stope rasta, usporavanje siromaštva.
Tek kada stopa inflacije pređe iznos od 8%, tada možemo govoriti o potrebi da se ovom pojavom značajnije bavimo, da usporavamo obrt novca, da uvodimo restriktivnije politike. Ako ćemo se, pak, zapitati gdje smo trenutno sa ekonomijom, slobodna procjena do kraja godine je 19,3 milijarde KM. Zapitaćemo se kako, a odgovor je na strani javnih prihoda. Naime, prema podacima za period januar - jul tekuće godine direktni porezi su veći za osam procenata više.
Pod direktnim porezima se misli sve ono što prikuplja naša republička Poreska uprava. Ona je prikupila 187 miliona više nego prošle godine. Kada se povećava prikupljanje poreza, to se dešava na teret ekonomske aktivnosti. Nije moguće prikupiti više javnog prihoda, kada ne mijenjate poreske stope ako nemate veći nivo ekonomske aktivnosti. Podaci Uprave za indirektno oporezivanje ukazuju na rast ekonomske aktivnosti jer su prikupljena 122 miliona KM. Do kraja godine može se očekivati da će u javnoj kasi, trezoru, biti više od pola milijarde KM nego prethodne godine. Godinu iza nas prihod je bio veći za 850 miliona, ove godine za pola milijarde minimum. To se moglo "ubrati" samo većom ekonomijom od tri i po milijarde KM.
Privatna potrošnja koja je trenutni izvor moći najveće ekonomije svijeta, zamislite svaki treći dolar u svijetu se troši u SAD, jer privatna potrošnja SAD čini 30% globalne potrošnje, kod nas je potentna. Naime, ona trenutno nije poznata, ali ako imamo nominalni rast plata od 10 procenata, realni više od pet, ako imamo nominalni rast indeksa trgovine više od 10 procenata, realni devet, može se očekivati da je ona veća kod nas, a ne manja. Kad je ona veća, ekonomija je veća. Moćni i veliki svoju privatnu potrošnju koriste kao izvor geoekonomske moći. Posmatrajući privatni dug stanovništva (krediti privredi uvećani za kredite stanovništva) svaki stanovnik Republike je dužan 5.000 KM, u Federaciji 10.000, privatna potrošnja i finansijska pozicija stanovnika, domaćinstva je potentna za upravljanje ekonomskim rastom na kratak rok i u poziciji je da može spremnije dočekati polikrizni period narednog doba. Ako ćemo, pak, posmatrati izvoz kao mjeru konkurentnosti, za prvih šest mjeseci on je veći, a ne manji. Istini za volju još je ispod rekordnog koji je zabilježen 2023. godine.
Ali ne možemo reći da globalni nered, tarife i carine loše utiču na konkurentnost naše Republike, na makronivou.
Imamo problema, imamo izazova da sistem učinimo boljim, ali je on konkurentniji nego prije godinu dana za šest procenata, on mora biti efikasniji, naravno, ali je konkurentniji.
Sa globalizacije se prelazi na geoekonomsku strategiju.
Ono što nas sve može radovati je zaduženje svakako Federacije BiH na tržištu u Londonu, nova sredstva ulaze u sistem, dobijamo jednu krvnu sliku ekonomije Federacije, snage i slabosti izražene u prospektu, ličnoj karti Federacije.
Republika je to učinila 2021. godine, bila je predmet kritika, spletki, mistike, sljedstveno tom iskustvu u ekonomskom smislu znaćemo da smo na pravom putu ako budemo predmet kritika, preispitivanja, spletki i mistike.
Može se očekivati da će nivo ekonomske aktivnosti u Republici u 2030. godini iznositi preko 30 milijardi KM godišnje.
Svaka analiza, ideja, platforma, procjena svoj kvalitet postiže protekom vremena. Sudeći prema tekstu objavljenom u časopisa "Pečat" uvaženog ekonomiste Milorada Ilića od 20. oktobra 2017. godine, u budućnosti nas, izvjesno je, očekuje vrijeme ekonomije opšte dobrobiti.