Do sada sasvim dobro… Bosna i Hercegovina je posljednjih godina uživala respektabilan ekonomski rast i stabilnost cijena. To je u velikoj mjeri ostvareno uz obimnu finansijsku podršku međunarodne zajednice.
Ali, to takođe odražava i ključne izbore politika, prije svega u vezi s valutnim odborom i fiskalnom konsolidacijom ostvarenom u posljednjih nekoliko godina, uključujući i uspješno uvođenje PDV-a u 2006, te privatizaciju. To što su rast i makroekonomska stabilnost održani uprkos velikom spoljnom deficitu Bosne i Hercegovin, dokaz je za ispravnost tih izbora.
... ali jedna lasta ne čini proljeće
Ovi dobri, ali krhki ekonomski rezultati doprinijeli su samozadovoljstvu i skretanju od politike, što zemlja sebi ne može priuštiti. Bosna i Hercegovina još vrlo zaostaje za ostalim zemljama iz regiona, a po nekim drugim mjerenjima to zaostajanje se i dalje produbljuje. Jasno je što je potrebno: snažnija odgovornost u vezi s politikom, poboljšana koordinacija politika i značajan napredak u strukturalnim reformama.
Plan reformi za nove vlade
Sa zatvaranjem OHR-a, imperativ je da se novoizabrane vlade hrabro suoče sa ovim izazovima i kao ključni prioritet postave ispravne makroekonomske politike i strukturalne reforme. To će sobom povući teške političke izbore, ali svako odsustvo akcije će predstavljati rastući rizik po ekonomski rast, makroekonomsku stabilnost i valutni odbor.
Makroekonomski plan pred novim vladama ima pet ključnih elemenata.
Osigurati održivosti javnih finansija
Nakon godina uspješne konsolidacije, javne finansije će od suficita iz 2006. godine skrenuti na deficit u 2007. Ovo je potez u pogrešnom smjeru, koji podriva povjerenje investitora. Štaviše, ovo skretanje je vođeno povećanjem plata javnog sektora i (neciljanim) socijalnim rashodima koji malo čine u pravcu podrške ekonomskog rasta i stvaranja radnih mjesta. Snažnije javne finansije su potrebne iz tri razloga. Prvi, u okruženju valutnog odbora, javne finansije su jedini instrument koji se može koristiti za smanjenje pritisaka koje potrošnja vrši na već ionako veliki spoljni debalans. Drugi, ostaju značajne neizvjesnosti u vezi s budućim teretom izmirenja unutrašnjih potraživanja. Ovo je razlog za oprez u javnim finansijama, bar dok se ne razjasni situacija u vezi s unutrašnjim dugom. Treći, analiza o održivosti javnog duga pokazuje da, kako koncesionalnost postojećih obaveza vlada vremenom opada, tako će biti potrebnije da za stabilizaciju duga javne finansije stvaraju veći suficit.
Ove zabrinutosti su razlog za manji suficit generalne vlade od ¼ do ½ procentnog poena BDP-a u srednjoročnom periodu. To nije nemoguće ostvariti, daleko od toga: veći suficiti su ostvareni i u 2005 i 2006. godini. Međutim, sa sadašnjim politikama, čak i ovako skroman cilj neće se ostvariti u 2007. godini i poslije.
Smanjiti poresko opterećenje i napraviti nove prioritete potrošnje
Pored uvođenja discipline u sektor javnih finansija, jedan veći izazov poprima veliku važnost. Taj izazov jeste smanjiti poresko opterećenje, posebno na rad, a istovremeno iznaći budžetska sredstva potrebna da bi udovoljili novim prioritetima potrošnje, kao što su EU integracije. Ostvarivanje ova dva cilja - smanjenje i postavljanje prioriteta kod potrošnje - će zahtijevati ukidanje rastrošnog dupliranja funkcija vlade i mnogo bolje ciljanje postojećih rashoda. Ovo je izazovan, ali i ostvariv cilj. Pregled javnih rashoda i investicija Svjetske banke navodi konkretne korake koje mogu preduzeti predstojeće vlade kako bi ostvarili ovaj cilj do narednih izbora 2010.
Obezbijediti kormilo za bosanski fiskalni brod
Bavljenje ovim planom predstavlja dodatni izazov jer u Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstveno tijelo koje donosi odluke i implementira fiskalne politike. Fiskalna politika je bez kormilara. Dok Nacionalno fiskalno vijeće nastoji da pruži ove smjernice, ono još uvijek nema zakonsku osnovu i stoga nema efikasne mehanizme da otkloni blokade između članova Fiskalnog vijeća ili da sprovode svoje odluke. Kao posljedica toga, javne finansije, u nemirnim ekonomskim i političkim vodama Bosne i Hercegovine lako skreću sa kursa.
Takođe, ne bismo trebali izgubiti iz vida činjenicu da je stvaranje efikasnih i odgovornih fiskalnih struktura mnogo više od koordinacije budžetskih politika. Trebaće dalekosežne reforme da bi harmonizovali obuhvatnost mreže socijalne zaštite i penzionih sistema, usmjerili raspodjelu prihoda i osigurali da, na svim nivoima vlasti, zakonsko pravo oporezivanja bude usklađeno sa obavezom odgovornog trošenja.
Rješavati rizike u finansijskom sektoru
Veliko prisustvo stranih banaka u Bosni i Hercegovini je omogućilo rapidan rast kredita i smanjenje kamatnih stopa, što je pak zauzvrat podržalo ekonomski rast. Međutim, sa mogućnostima koje donosi rapidno razvijanje finansijskog sektora dolaze i rizici. Da bi se pomoglo u savladavanju ovih rizika, nedavna studija Svjetske banke i MMF-a o finansijskom sektoru Bosne i Hercegovine je potcrtala potrebu da komercijalne banke unaprijede upravljanje kreditnim rizicima, da se objedini bankarska supervizija i zatvore praznine u kontroli nebankarskog finansijskog sektora. Čini se da postoji razumijevanje o potrebi objedinjavanja bankarske supervizije na nivou države, ali ostaju otvorena pitanja u vezi s njenom lokacijom i djelokruga djelatnosti. Kako bilo, ovo je jedno hitno pitanje i pitanje koje se treba razriješiti u narednim mjesecima.
Uključiti se u važne strukturalne reforme
Kada sve rečeno bude i učinjeno, krajnji cilj održivog rasta i životni standardi se ne mogu ostvariti samo makroekonomskom stabilnošću. Iako ona obezbjeđuje osnovu za uspješan i dinamičan privatni sektor, potrebni su i drugi faktori. U slučaju Bosne i Hercegovine, to znači jačanje konkurentnosti i stvaranje sposobnog poslovnog okruženja.
Ipak, Bosna i Hercegovina se nalazi na posljednjem mjestu od svih evropskih ekonomija u tranziciji po tranzicijskom indeksu EBRD-a i tempo reformi je razočaravajući. U izvještaju Svjetske banke o poslovanju u 2007. godini, Bosna i Hercegovina je pala sa 91. na 95. mjesto u velikoj mjeri zbog toga što druge zemlje brže sprovode reforme. Posljedice su vidljive: uprkos nekoliko krupnih stranih investicija u metalnu industriju i rudarstvo, stepen direktnih stranih ulaganja je jedan od najnižih u regiji. Ovo znači propuštene prilike za privlačenje svježeg kapitala, za nova radna mjesta, veće plate i skraćivanje puta ka evropskim integracijama.
Rješenje nije u većim rashodima vlade, već u odlučnom restrukturiranju preduzeća i brzom završetku procesa privatizacije; unapređenju poslovnog okruženja, uključujući i kroz bolje obrazovanje, ubrzanju stečajnih postupaka, uključujući i putem prinudne naplate poreza; izmjenama zakona o radu i kolektivnih ugovora kako bi učinili zvanična tržišta rada više homogenim, fleksibilnim i dostupnim svima.
Da bi ostvarili rezultate za gore navedeni plan reformi će biti potrebno vrijeme. Ali, ako se on ne sprovede sada, rizici po ekonomski rast i razvoj, te valutni odbor vremenom će rasti.