Index caruje! Sto milijuna stranica tog vodećeg informativnog izdanja u Hrvatskoj svakog mjeseca prelistaju čitatelji na svojim kompjuterima da vide kakvu je novu svinjariju napravila vlada, koja je pjevačica na stejdžu uzjahala veliki scenski hot-dog i što kaže trener nogometne reprezentacije, kojemu se ova tlaka u Brazilu već čini kao nesavladiv problem...
Pet-šest najava tekućih vijesti te stalni golemi banner koji najavljuje Indexov džihad protiv ministra financija i vodećeg hrvatskog tajkuna Ninoslava Pavića: PLJAČKA STOLJEĆA. Svakog dana na naslovnici osvane isto zaglavlje sa sumornim facama protagonista te afere na dramatičnoj crnoj pozdini i nekim svježim upozorenjem: "U tijeku je pljačka teška 48,5 milijardi kuna - Index donosi detalje pljačke u predstečajnim nagodbama!"
To je medijski rat do istrebljenja.
Linićevo ministarstvo poslalo je u Index financijsku policiju da istraži navodne prevare u isplatama preko student-servisa. Što je od toga na kraju ispalo, ne zna se, jer vlasnik, direktor, glavni urednik i glavna medijska ikona Indexa Matija Babić nije široke ruke i nema običaj da bilo što plaća, pogotovo ne na vrijeme, pa je u njegovoj redakciji kao u "Survival Showu" - opstaju samo najuporniji, fanatici spremni da gladuju za prolaznu slavu. Pavićev "Jutarnji list" lansirao je, pak, kampanju protiv Indexa, koji je izgubio sudski proces protiv Severine jer su davno objavili njen privatni pornić. Kako se nije mogla naplatiti od izdavača - firma često mijenja agregatno stanje - ostalo joj je samo da preuzme sajt, hrvatsko medijsko "duboko grlo". Danima je na naslovnoj stranici "Jutarnjeg" trajala tipična "kampanja podgrijavanja" te afere, od koje, na koncu, nije bilo ništa, jer, pokazalo se, navodni previše moćni protivnici na koje je Matija kao tobožnji autsajder udario zapravo su "tigrovi od papira", dok je on elektronski zmaj kojemu ne mogu naškoditi majstori-bogalji iz Gutenbergove galaksije...
Uslijedio je dramatičan rasplet: premijer Milanović stao je na stranu portala koji razvaljuje njegova ministra financija!
Afera je i započela zbog glavnog Linićeva pomoćnika Branka Šegona, koji se usput silno obogatio, što se događa čak i socijaldemokratima. Dobio je državne kredite od državnog fonda, u kojemu je njegov šef predsjednik Nadzornog odbora. Ali pritom "nije bio u sukobu interesa", objašnjavalo se s visokog mjesta, jer je privatnu tvrtku prije nego se zaposlio u Ministarstvu dao na upravljanje svom advokatskom uredu. Ta smiješna izlika zapravo je smišljeno konstruirana rupa u hrvatskom zakonu, koja, recimo, svakom ministru graditeljstva omogućuje da posjeduje građevinsku firmu, koja od njegova ministarstva legalno dobiva posao na izgradnji cesta. Politički neprijatelji to, doduše, uvijek puste u novine, ali ako nema tko rastrubiti jer se svi boje represivne poreske vlasti financijske policije, da se preživjeti... No, Šegon nije preživio - razvalio ga je Index i, nakon nekoliko tjedana bombardiranja, smijenio sam Milanović.
Tako je, zapravo, dekapitiran Linić - pokazalo se, naime, da njegova protekcija ne pomaže vampirima izvučenim na svjetlo dana, jer nema dovoljan faktor zaštite od sunca
Tako je, zapravo, dekapitiran Linić - pokazalo se, naime, da njegova protekcija ne pomaže vampirima izvučenim na svjetlo dana, jer nema dovoljan faktor zaštite od sunca. A Šegon je bio ključna karika u lancu koja povezuje "riječki lobi", skupinu nevjerojatno sumnjivih tipova, koji izgledaju kao bilo koja hadezeovska družina, a opstaju u poslu zahvaljujući visokom pokroviteljstvu i instituciji "predstečajne nagodbe", koju je uveo Linić, a upravo se provodi u Pavićevu medijskom carstvu. Posrnulim tvrtkama opraštaju se dugovi, brišu mali dioničari i one prepuštaju nekim novim vlasnicima, povezanim sa starim. To izaziva kaos i beznađe u poslovnom svijetu, jer se mnogim firmama oduzimaju potraživanja prema tvrtkama s kojima su poslovale bez mogućnosti da se barem djelomice naplate kroz normalni stečaj. No, to nije nešto zbog čega bi se uzrujala socijaldemokratska vlada, sastavljena od ljudi koji nikad nisu zaradili plaću osim kao državni službenici. Oni su potpuno ravnodušni prema ekonomskim pitanjima, koja ne razumiju, ali su jako dobro uočili činjenicu da je Linić, dok je tako divljao i demonstrirao moć spasavajući tajkune i radna mjesta u njihovim firmama, stekao popularnost, što se reflektiralo u anketnim ispitivanjima javnog mišljenja.
U doba krize mase priželjkuju čvrstu ruku. Riječki staljinizam dobro prolazi kod pauperiziranih masa ljevice, ali i na desnici, a krajnje nepopularnom Milanoviću svaka popularnost smeta - sluti da će izgubiti sve izbore koji slijede pa se priprema za defanzivu, preživljavanje u vlastitoj stranci. Da to ostvari, mora razbiti dvije najjače partijske organizacije u zemlji - riječku i zagrebačku. Riješi li se Linića, riješio je pola problema u Rijeci (ostaje još župan Komadina, sljedeći na jelovniku), a u zagrebačkoj, problem je mladi Davor Bernardić, kojega je Milanović već napola uništio kad ga je zamijenio kao gradonačelničkog kandidata SDP-a i istakao svog liječnika Rajka Ostojića. Rajko je izgubio i zatim se približio Davoru, pa je sad Milanović u Pavićevim novinama, koje upravo spasavaju "predstečajnom nagodbom", naručio kampanju koja vodi Ostojećevu skorom uklanjanju iz slavne hrvatske vlade. U SDP-u je, dakle, nastala drama, ne baš šekspirijanska, nego prije nalik na jeftini italowestern Enza Castellarija: "Ammazzali tutti e torna solo". Ubij sve i vrati se sam!
Bez obzira na te okolnosti i razloge - a u novinama i ostalim informativnim medijima uvijek se i radi usred nekih senzacionalnih "okolnosti" - Index i Matija Babić trijumfirali su i njegova slika pojavila se ovoga mjeseca na naslovnoj stranici hrvatskog izdanja "Rolling Stonea". Izgleda kao honorarni pjevač "Hladnog piva". Idol nove generacije: rock and roll, internet, zvijezda... Tipični internetski milijunaš koji je počeo kao obijač kioska. Ne naročito obrazovan, Matija mnoge stvari ne razumije, ali ono što razumije, zna dobro, i ima hrabrosti. Svakog dana trideset tisuća ljudi stoga lista njegove elektronske novine, što je otprilike naklada vodećih hrvatskih dnevnih listova radnim danom, kad izlaze bez besplatnih magazina, ilustriranih priloga, TV programa i ostalih čuda kojima ih vikendom nafilaju ne bi li se bolje prodavale... Običnim danom kad Hrvat ljut na poslu ili kod kuće upali kompjuter, pogleda naslovnu stranicu e-izdanja vodećih dnevnika, udubi se u Index, koji, po istraživanju "Gemiusa", standardnog istraživačkog alata informatičke industrije, prednjači u odnosu na sve druge sajtove po broju posjećenih stranica, uz izuzetak, naravno, domaće internetske "buvlje pijace", Njuškala.hr, koji ima više nego dvostruko više pretraživanja...
To otkriva fundamentalne promjene na medijskoj sceni. Informativni mediji gube utakmicu s ovakvim organima zajednice korisnika, koji umjesto balansiranog informiranja, nudi vatreni angažman onoj populaciji koja će sutra izaći na ulice, kao u Bosni. Ljudi ne razumiju fenomen - ili su s jedne ili s druge strane generacijskog jaza, pa ne shvaćaju što se zapravo događa, a događa se ovo: nastao je novi proletarijat. To su mladi, većinom nezaposleni ljudi, bez perspektive u ovakvim društvima. Oni su formirani kao anacionalna masa i njima se ne može manipulirati uobičajenim floskulama.
Kad su izbili neredi u Tuzli, svi su pokušavali ustanoviti jesu li to "socijalni prosvjedi" vezani uz neku matičnu "radničku klasu", ili "nacionalni", vezani uz neku stranku. Nesumnjivo su u drugoj fazi kanalizirani pomoću medija i političkih organizacija na terenu prema potrebama stranačkih centrala, ali započeli su kao "kulturna revolucija" - bunt proletarijata protiv srednje klase. U Bosni, proletarijat su nezaposleni i loše obrazovani mladi ljudi i studenti, a srednja klasa živi od budžeta nevladinih organizacija. Radnici su, pak, pomireni s bijedom, njih je nemoguće pokrenuti, dok ne dođe do potpunog raspada vlasti i represivnog sustava, a i onda samo utoliko da odu do obližnje robne kuće i opljačkaju je: ti prononsirani "huligani" jedini su autentični "socijalni" sudionici prosvjeda.
U doba krize mase priželjkuju čvrstu ruku. Riječki staljinizam dobro prolazi kod pauperiziranih masa ljevice, ali i na desnici, a krajnje nepopularnom Milanoviću svaka popularnost smeta
U Tuzli, proletarijat je ustao protiv vlasti SDP-a, jer svi u Bosni znaju da je ta Lagumdžijina stranka krovna organizacija za pljačku međunarodne pomoći koja se obavlja preko sustava nevladinih orgnizacija. SDA i Radončićev pokret financiraju se iz malezijskih, vehabitskih, turskih i ostalih fondova, koji imaju više veze s ratom i vjerom, nego s ekonomijom, koja ni u Bosni nikoga ne zanima.
I u Hrvatskoj, cijeli je NVO sektor preuzela vlada SDP-a. Plaća sve moguće inicijative "civilnoga društva" ali, dok novac stigne do posljednjih u lancu, to je mizeran iznos i ne može osujetiti nezadovoljstvo informatiziranih proletera. Oni su protiv svake vlasti, pa i te koja se pokušava pokazati bliskom njihovoj stvari... Nećeš steći uporište na ulici i među masama dok se naokolo vozaš skupim audijem uz pratnju i ždereš suši u najskupljim restoranima. Nijedan establišment ne može se održavati silom koju mobilizira izvan političkog i parlamentarnog okvira, ako ne izvede državni udar. Kad digneš ulicu ne bi li savladao protivnike svoje vlasti, ulica se prvo na tebe ustremi.
Ne možeš kupiti Matiju Babića i pretvoriti ga u epigona vlade ili establišmenta. Kad nije uspjelo neprijateljsko preuzimanje preko Severine, ponudili su mu milijun eura da proda portal, a on ih je hladno otpilio. Sam se, navodno, procjenjuje na sedam milijuna. Sad to izgleda previše, ali, pogledaš li krivulju na "Gemiusu", tko zna... Privatna nacionalna televizija košta između dvadeset i tridest, a i taj biznis zasnovali su neki gulamferi zahvaljujući određenim "okolnostima", koje se uvijek pojave.