Nije li paradoksalno, da zemlja sa toliko naučnih ustanova - instituta, univerziteta, akademija, koje godišnje završi stotine mladih ljudi, proizvedenih u visoka akademska zvanja, a da u isto vrijeme kada se društvo suočava s velikim problemima i društvenim izazovima nemamo odgovor na ključna društvena pitanja. Pored svega, propast, opšta destrukcija i dekadencija svega postojećeg nikada nije bila veća.
Ako prihvatimo da je intelektualac čovjek koji u ''trenucima krize pronađe ispravno rješenje'', kako onda da društvo koje ''vrvi od pameti'' decenijama tumara ''od nemila do nedraga'' stalno na ivici ambisa.
Postojeća društvena elita nema odgovor na višedecenijsku društvenu krizu, nije u stanju da odgovori na sadašnje društvene izazove, a kamoli da anticipira i kreira buduće društvene događaje.
U tom kontekstu Slobodan Reljić kaže: ''Uloga intelektualca se ogleda u stvaranju društvene klime. Ne mogu oni ništa da promijene u državi, jer je ona suviše operativna stvar. Ali kada je vlast u problemima, treba imati društvo u kome će se sukobiti različita mišljenja, kada će se ukrstiti različiti pristupi koji mogu da proizvedu neko rješenje.''
Društvo smo dakle koje se decenijama suočava s krizom bez rješenja, što implicira da društvenu elitu koja bi trebala da ponudi odgovore suštinski nemamo ili je ona neangažovana i nekompetentna. U odsustvu rješenja datih problema bez vizije budućeg društva obično se vraćamo u prošlost i postajemo zatočenici propalih i potrošenih ideologija.
Srpski književnik Milovan Danojlić bi rekao: ''Elita je pocepana, a njen 'prosvetiteljski' deo propoveda evroatlantske integracije, a nacionalno orijentisana elita je opet svu nadu nekada polagala u Zapad, a otkad je dobila po nosu od Milosrdnog anđela, ne zna na koju stranu da se okrene... gde smo sejali cveće, tu nam pelen niče... Mnogo je nihilista koji sa uživanjem psuju sve što je srpsko. Psuju iz očajanja, ali ta vrsta radikalne kritike ne utvrđuje naše samopoštovanje koje nam je tako potrebno. Zbog teških gubitaka krajem prošlog veka razvila se u delu javnosti srbofobija: mrzimo sami sebe.''
Postojeća društvena elita ima vrijednosni sistem kao i cijelo društvo, dio su običnog svijeta i polusvijeta, a to dovodi u pitanje postojanje nje same ili je svodi ''na ostalu raju''.
Današnja elita je prije svega nekredibilna, njenu suštinu pored ostalog čini podanički mentalitet, a iz takvog mentaliteta nije realno očekivati ''rađanje'' nove društvene elite. Osnovna potreba našeg društva jeste stvaranje nove društvene elite koja bi bila u stanju da modelira novo društvo. Ali se onda postavlja pitanje može li postojeća ''kvazi elita'' stvoriti pretpostavke za takve društvene promjene.
Odsustvo novih društvenih ideja potvda je krize elite, koja bi trebalo da kreira društvenu klimu, da njeguje različita alternativna mišljenja iz čijih sukoba će se razviti rješenje. Svodeći svoj aktivizam na težnju za održanjem u strukturama moći i zaštiti svojih interesa, konformizam je postao njena ideologija.
Mitrofan Hilandarac pišući o eliti kaže:
''Ako ne postanemo spremni da uvidimo sopstvene grehe i stranputice u svakodnevnom društvenom životu, i dalje ćemo ih na sve gori način ponavljati. Ako ne možemo da budemo bolji, bićemo sve gori - to je duhovni zakon. Zar je nepravda koju nam čine opravdanje da skrivamo u sebe sopstvena bespuća i bezumlja. Kada nema spremnosti za samosagledavanje, ne može biti ni istinskog samopoštovanja, a bez samopoštovanja i samoispravljanja kao lične i društvene vrline, nema ni rasuđivanja, nema oslobađanja od zabluda... Ne može se očekivati odgovornost od naroda čija elita je toliko promenljiva, lakomislena i licemerna.
Ako i dalje ostanemo ovako zaljubljeni u sopstvenu sujetu kao izraz svoje posebnosti, i dalje će nam ceo svet biti kriv, ali ćemo zato dosledno kao i do sada odigravati najgoru ulogu koju nam belosvetski cinici budu odredili. Pri tome ćemo se sporiti među sobom da li smo narod 'najstariji' ili 'nebeski' narod. Uvređeni kukajući nad nepravdama koje sami sebi nanosimo kao pred kosmičkim poremećajima.
Srpski narod nije ni izdalaka tako rascrkovljen kao njegova elita koja je sve provicijalnija i duhovno siromašnija.
Ko hoće da obasjava put u mraku, mora i sam biti svjetlost.''
Naša savremena društvena i nacionalna kriza je strukturalno kriza elite.
Proces uzdizanja do elite, osmišljavanje društvenih kretanja i njihove dinamike je moguć ukoliko se postojeća elita odrekne svojih slabosti, ''sujete, uobraženosti, samoživosti'' i potvrdi spremnost da se žrtvuje za opšte i humane ciljeve.
Ovim bi se stvorili uslovi za stvaranje vizije novog, boljeg društva koje bi utemeljilo nadu da je ''budućnost moguća odmah.''
Ako je naša prošlost mit i mitomanija, društvena sadašnjost zasnovana na idolopoklonstvu i lažnim autoritetima, a budućnost ponovaljanje grešaka iz prošlosti, čemu onda služi društvena elita.
Ako imamo elitu i pored svega što smo izgubili, svega što nemamo i nećemo imati, onda postojeća elita ne služi opštem dobru već sebi samoj. Ovakva elita je sama sebi dovoljna, ona je u stvari svoja, a ne naša. Sebi služi, a drugome se pokorava. Dakle, raja.
Ako je postojeća kvazi elita angažovanost prepustila neznanju i primitivizmu, onda je priznala nekompetentnost i konformizam, dopustivši da aktivno bude neznanje što je vrlo opasno.
Prava elita će preuzeti odgovornost da vodi društvo, usmjerava i kreira procese, dinamizuje i predvodi promjene, a ne izbjegava odgovornost gurajući glavu u pijesak, ćuteći u mraku.
Što su vremena teža i turbulentnija elita treba da je angažovanija i aktivnija.
Naš narod bi rekao ''bolje je upaliti jednu svijeću, nego stalno kukati u mraku''.
Prof. dr Nebojša Ranđelović bi rekao: ''Kada jedno društvo luta po svojim bespućima, nesposobno da se menja, dužnost njenih intelektualaca je da društvu saopšte neprijatne istine i istraju u tom neprijatnom poslu. Intelektualna elita ima misiju da društvo oslobodi zašećerenih laži koji malograđanski demagozi razvlače po epskom blatu frizirane istorije. Ili možda oni od kojih to očekujemo nisu intelektualci već malograđani kojima je palanački mentalitet visoko podignuta zastava svih atributa sopstvenog bivstvovanja.''