U vremenu od izbijanja krize, računajući i rat i poratno vrijeme, kroz Bosnu i Hercegovinu je prodefilovalo mnoštvo stranih predstavnika.
U cijeloj toj skupini jedan broj je dolazio sa ciljem da pomogne BiH, a mnogi isključivo svojoj karijeri. Svako od njih je ostavljao trag, zavisno od namjere sa kojom je došao. Ali nekada ni dobre namjere nisu uvijek dobrodošle, jer se kaže da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Jedan od likova iz be-ha priče, ostavio je neizbrisiv trag - Pedi Ešdaun. U našoj priči mogao bi se zvati Zlošdaun, koji je sebi odredio da bude Cinični predstavnik. Sjajno je igrao svoju rolu. U toj predstavi je bilo svega i svačega. Od sađenja ruža dobre nade, opremanja crvenim šljemovima i penjanja na buldožere, gacanja u gumenim čizmama po njivama i štalama, kupovine kuće za ribolov na Jablaničkom jezeru kao zalog stalnog prisustva u BiH. Pravi cirkus za urođenike sa Balkana. Pritom je Cinični predstavnik u svom mandatu završio 236 neophodnih reformi, smijenio omanju brigadu izabranih funkcionera, nametnuo buljuk zakona i amandmana. Kada je završavao mandat, slavodobitno je izjavio: `Bosna i Hercegovina je duboko podijeljena i uplašena zemlja.` U tu izjavu su ugrađene njegove dobre namjere. Ipak svemu dođe kraj, pa je nakon produžavanja boravka, koji je sebi vješto isposlovao, na kraju svršio i njegov mandat. A da, prije nego što je došao k nama, sa njegovom karijerom je bilo gotovo. Tako sam veli.
Platica koju je zaradio kao Cinični predstavnik bila je za njega pravi bingo. Onda je otišao da to krcka i piše memoare. A tamo veli: `Zvao sam Krisa Patena i zamolio ga da Predsjedništvu BiH pošalje pismo u kojem će reći da su reforme koje tražimo neophodne za ulazak BiH u Evropsku uniju. Kao i uvijek, on je to prihvatio. Tako sam uspio da slomim otpor iz Republike Srpske.` Knjiga se zove: `Plugovi i mačevi`. Kobajagi simbolično.
Najveći Ešdaunov uspjeh, od koga BiH i sada posrće, je reforma policije. Ona - kao što je to uobičajeno svugdje u svijetu i okolini, počiva na izmišljena TRI PRINCIPA. Da je bilo namjere da se sprovede ta reforma, onda bi bila recimo TRI STANDARDA. Ali namjera je bila da BiH i dalje ostane duboko podijeljena i uplašena zemlja. Kao pravi eldorado za one koje nažalost Ešdaun nije poveo sa sobom. Ostala je struktura koja je nastavila da kreira nemoguća rješenja po mjeri ostanka činovnika, koji nigdje i nikada ne bi bili tako važni, a pogotovo ne bi bili plaćeni ni blizu za ono što zarade ovdje. Dodatak za ovo i ono, pretrpljeni strah, opasnost od prejedanja, dodatne troškove za benzin i putovanja u konvojima, zagađenu vodu, izostanak kulturnih dešavanja i tako dalje. Eh, da im je dalje lijepa kuća.
Da su Ešdaunovi korijeni duboki u strukturi OHR-a osjetili su i potonji Kristijan Švarc Šiling i sadašnji Miroslav Lajčak. Vješto su uhvaćeni u mrežu zabrinutosti, podmetanja, iskrivljavanja, nabrušenih saopštenja. Od toga je stvoren kolosijek na koga samo treba natociljati dotične, a onda se radnja dalje odvija sama. Iz te kuhinje je izašao Protokol o ispunjavanju uslova za reformu policije. Takav tekst je veoma pažljivo sročen sa dovoljnim brojem elemenata neprihvatljivih za Bošnjake i Srbe. Hrvati ionako računaju da to Bošnjaci i Srbi ne mogu prihvatiti, pa ih ništa ne košta da kažu da oni prihvataju. Autor protokola je struktura iz Ešdaunovog nasljeđa, koja nas takvim rješenjima zapravo udaljava evropskih integracija. Kao ilustraciju namjere neusvajanja tog protokola navodim stav: `Nacionalna zastupljenost u sastavima svih policijskih struktura se utvrđuje prema popisu stanovništva iz 1991. godine`. Prema tako formulisanom rješenju zauvijek bi u policiji bila nacionalna struktura prema popisu iz 1991. godine. Predstavnici iz Republike Srpske su tražili da stoji - prema posljednjem popisu stanovništva, jer se popisi stanovništva vrše svakih 10 godina. Kada upitate autore, odakle isključivo popis iz 1991. godine, tvrde da tako stoji u manjkavom i neusvojenom izvještaju Direkcije za reformu policije. Ali i tamo stoji posljednji popis. U Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, takođe, stoji da sastav državnih službenika odražava nacionalnu strukturu prema posljednjem popisu stanovništva. Očigledna je namjera stvaranje tenzija i produbljivanje nepovjerenja, da bi OHR mogao još dugo ostati.
Nesumnjivo da takvoj strukturi u OHR-u odgovara da čuva svoj monopol za kreiranje uglavnom nemogućih, neprihvatljivih, pa time neprovodivih rješenja. Ako slučajno na osnovu domaćih pregovora dođe do potpisivanja protokola koji su usaglasili Dodik i Silajdžić, onda to proglase neprihvatljivim. Misle, ako se ovi domaći počnu dogovarati, onda nema nas, nema plate, nema uživanja u eksperimentu koji se zove BiH. Dodik i Silajdžić nisu ni pomislili da se iz dogovora izostavljaju hrvatski predstavnici, ali se moralo poći od nečega. Nažalost to je presječeno, ali ešdaunovci su zdušno prionuli da kreiraju novo haotično rješenje: Zakon o Savjetu ministara, koji je suprotan Dejtonskom sporazumu i koji narušava ustavnu strukturu BiH. Pritom su svojim centralama odaslali svoje interpretacije da ih oni samo papagajski ponavljaju. Tamo ih proglase dobrim za BiH, a nama ostaje da to prihvatimo. Ne može više tako.
Ponekad se čini da je BiH u raljama takozvane međunarodne zajednice, koja je zapravo četvrti jahač apokalipse koji se zove bolest, koja nam ne da da ozdravimo, da se sami o sebi zabrinemo, dogovorimo o čemu možemo, pa onda nastavimo korak po korak graditi međusobno povjerenje, razvijati zajedničke interese, ispunjavati evropske standarde (a ne principe kao filozofsku kategoriju). Pa ipak je ova naša Bosna i Hercegovina punopravni član Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope, pa joj pripada neotuđivo demokratsko i izborima potvrđeno pravo da odlučuje o svojoj budućnosti. Ono što je prošlost pripada OHR-u. Ako OHR ima podatak da neko skriva osumnjičene ratne zločince ili sprečava povratak izbjeglica, tu OHR ureduje. Za sve drugo - ne ureduje, jer bi onda morale da ureduju institucije Savjeta Evrope i sudovi. Kad-tad.