Iako gospodin Mihajlović, junak ''Šovinističke farse'', tvrdi da je sve počelo tako što su se Srbi direktno iz vaseljene spustili na Zemlju, a tek posle toga nastale amebe i Jevreji, svi znamo da stvari stoje drugačije. Život na Zemlji je nastao i evoluirao drugačije. Čak i ako preskočimo već pomenute amebe i odmah pređemo na primate, put koji smo prešli od tog momenta do današnjih dana dug je nekoliko hiljada godina.
Počinje sa već zaboravljenim homosapiensom, sa rodovsko-plemenskim zajednicama, koje su prethodile Sumerima, Jevrejima, Egipćanima, Astecima, Majama, Inkama i Aboridžinima preko kojih smo došli do antičke Grčke i Rima i stigli do relativno bliskih Hristovih vremena.
Krenuli smo berući plodove sa drveća, a onda preko lova i ribolova stigli i do zemljoradnje. Od toljaga, kopalja i kamenih sekira, preko luka i strele, katapulta, otkrića baruta i vatrenog oružja, stigli do atomske bombe. Od Ikara i Dedala preko Leonarda i braće Rajt, došli smo do mlaznih aviona i svemirskih letelica. Od plutajućih balvana i konja, došli smo do brodova, vozova i automobila. Zahvaljujući svom intelektu i evoluciji, promenili smo Zemlju do neprepoznavanja, prilagođavajući je našim potrebama. Sve smo otkrili i izmislili. I konvencionalno i atomsko oružje i hemijsko-biološko i elektronsko i psihološko. Otkrili smo sve postojeće viruse i bacile i izmislili nove. Sve hemijske elemente i jedinjenja, atome i elektrone. Napravili smo lekove za gotove sve bolesti i dešifrovali ljudski genom. Kloniramo životinje i ljude i genetski modifikujemo biljke. Otkrili smo gravitaciju, elektromagnetne i radio-talase, napravili radio-prijemnike, televizore, telefone i Internet. Pravimo nebodere od sto spratova visoke preko 500 metara, ski-staze u pustinjama i hotele na dnu mora. Sleteli smo na Mesec i poslali sonde na Mars i Jupiter. Sve znamo, sve umemo i sve možemo! U stvaralaštvu smo se gotovo izjednačili sa bogovima.
Da, ali samo na prvi pogled, jer ako malo bolje razmislimo, shvatićemo da je evolucija ljudskih otkrića i napretka išla prevashodno u destruktivnom pravcu. Odvajkada su, naime, iza pronalazača stajali političar i vojnik, koji su razmišljali kako da novo otkriće ili novi pronalazak u bilo kojoj oblasti upotrebe za dominaciju nad onima koji ga nemaju. Zato je svaki pronalazak korišćen najpre u vojne svrhe, za stvaranje oružja za brzo, efikasno i masovno uništavanje i destrukciju, a tek nakon toga i u mirnodopske. Zbog toga danas imamo zastrašujuće arsenale za uništavanje i ljudi i materijalnih dobara. Sa dovoljno eksploziva možemo da srušimo neboder od sto spratova za nekoliko sekundi ili da atomskom bombom uništimo ceo grad. Ali, uprkos svim naučnim i tehnološkim otkrićima, mi ne možemo ponovo da ozidamo taj neboder, ne za nekoliko sekundi, već ni za nekoliko dana, nedelja ili meseci, a uništeni grad ni za nekoliko godina.
Možemo da isečemo stoletnu sekvoju za nekoliko sekundi, ali ne možemo da je ''nateramo'' da izraste za manje od nekoliko godina ili decenija. Možemo da ubijemo čoveka za sekund i to na mnogo načina, ali ne možemo da ga stvorimo ni na jedan drugi način osim na onaj koji ponavljamo hiljadama godina. Da, da biste stvorili čoveka treba vam dvadesetak godina i nikakav napredak i nijedno naučno otkriće u poslednjih nekoliko hiljada godina tu ništa nije moglo da promeni. To je za sada jedina granica našeg stvaralaštva. Novo ljudsko biće treba, dakle, začeti, a onda ga nakon devet meseci roditi, pa odgajati i vaspitavati dugi niz godina. I u tom procesu moraju da učestvuju svi. I roditelji, i babe, i dede, i strine, i ujne, i komšije, i vaspitačice iz vrtića, i pionirski instruktori, i učitelji, i profesori, i treneri, i komandiri četa... Jer, ako samo jedan od njih zataji, može da se desi da ''finalni proizvod'' ne bude onakav kakav smo želeli!
Zato ponovo hoću da pišem o onome o čemu sam pisao i prošle nedelje. O ''stvaranju ljudi'', jer mislim da je to važnije od bilo čega. I od toga što je SPS napravio privremenu koaliciju sa SRS i DSS u Beogradu i što je ekspertski tim DSS obznanio da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU, što se njih tiče, ništavan i protivustavan. I što je Palma zbog toga izjavio da prekida pregovore s njima i prelazi u tabor DS, čime je Srbiju za sada doveo u pat poziciju, s obzirom na to da obe političke opcije trenutno imaju podršku po 125 poslanika.
I pored toga što svi govore i pišu samo o novoj vladi. I pored toga što se niko od njih nije udostojio da se pozabavi novim mladim, budućim ljudima, koji se upravo ''stvaraju'', ali na sasvim pogrešan način. Kroz brutalno i besmisleno nasilje, ubijajući se međusobno i tukući se bezbol palicama. Ja hoću da pišem o tome kako nijedna državna, ni nevladina organizacija i institucija nije adekvatno reagovala na poslednje slučajeve dečjeg nasilja. O tome da nikome nije palo na pamet da osmisli i pokrene najširu društvenu akciju i angažuje mlade i pametne, sposobne i uspešne naučnike, lekare, psihologe, menadžere, sportiste, glumce, pevače, manekene, pa na kraju krajeva i političare, koji bi se obratili deci nasilnicima i njihovim roditeljima i sa njima razgovarali o stranputici kojom su krenuli.
Verujem da je neko od roditelja dece nasilnika član ili simpatizer neke političke stranke, recimo DSS, SRS, DS ili LDP, i da bi s pažnjom saslušao Koštunicu, Vučića, Đilasa ili Čedu ako bi mu se lično obratili. Valjda neko od te dece gleda neku TV seriju i ima nekog omiljenog glumca, recimo Bjelogrlića ili Đurička, i valjda bi bilo mudro i društveno korisno da im se neko od njih obrati u sklopu organizovane društvene kampanje i kaže im nešto o besmislenosti nasilja. Verujem da i ta deca navijaju za neki klub i da bi se postidela svog sportskog idola, koji bi došao i rekao im da je sramno to što su uradili. Mogu samo da zamislim kakav bi efekat proizvele edukativne poruke Ane, Jelene i Noleta izrečene na ovu temu sa bilborda ili TV ekrana.
Ali, mi sada imamo ''važnija'' posla, moramo da sastavimo vladu. Mada sumnjam da će Tadić biti srećan ako on formira vladu i Srbiju uvede u EU, a sutra njegovu decu neko prebije u školi i da će Toma Nikolić smatrati da je uspeo u politici ako SRS konačno dođe na vlast, a njegovog unuka na velikom odmoru neko udari bezbol palicom u glavu. I, na kraju krajeva, da će Dačić, kome god dao svoju podršku, osećati da je pobedio ako njegovu decu danas-sutra drugovi i drugarice prebiju i nateraju da jedu travu! Jer bi to bio korak unazad, barem kada je evolucija u pitanju!