To da su svi integracijski evropski procesi u Bosni i Hercegovini već mjesecima ovisni o reformi policije, danas već graniči s političkom podnošljivošću. Stanje je, nažalost, onih bošnjačkih stranaka koje s moralnim i političkim pravom zagovaraju istinsku reformu policije na razini države, danas takvo jer je pitanje reforme policije, postavljeno kao pitanje svih pitanja politike i pravde, na svom kraju postalo zamarajuće, suviše komplicirano, pa skoro i bezsadržajno.
Od početka je ovom tehničkom pitanju pripisivan metafizički, nacionalni status, kao da na ovom pitanju počinje i staje sva buduća reforma. Stoga sam uvjeren da svi građani Bosne i Hercegovine jedva čekaju da se ovo beskrajno "vozikanje" čim prije završi i treba se završiti na sjednici državnog parlamenta 3. aprila. Vrijeme je ovo pitanje nadišlo, ispraznilo je njegov sadržaj, lišilo ga dimenzije pravičnosti i istinitosti, tako da više uopće nije ni bitno šta ko traži, a šta dobija, kako ko tumači koji paragraf. Politički kontekst i razvoj događanja u regionu ovom pitanju su svaki dan davali drugi smisao tako da se ono danas pretvorilo u puko stranačko nadmetanje. Tu je od početka sve birokratski mistificirano, previše je bilo radnih tijela, komisija, prijedloga, nacrta, sastanaka eksperata, kafanskih susreta stranačkih i nacionalnih lidera itd. Usvajanjem i ovakavog prijedloga, kazano jezikom političkog makijavelizma, bosanska ideja više dobija no gubi. Tu se ne radi o pravdi, već o politici, o onome što je moguće učiniti danas i ovdje.
Danas, kada je svim dobronamjernim i racionalnim ljudima jasno da je rješavanju ovog pitanja isteklo vrijeme, da je njegovo prolongiranje ravno političkom mazohizmu, pa je zato krajnje neodgovorno naspram građana i ideje Bosne i Hercegovine za koju se većinska politička volja zalaže. Upitajmo se o tome kakve će posljedice usvajanje prijedloga o reformi policije izazvati za stranke čiji bi stav trebalo da bude nadglasan? Tu prije svega mislimo na Stranku demokratske akcije, koja takvim, a za Bosnu poželjnim razvojem događanja, najviše gubi! I to je ono što je novo i paradoksalno na tekućoj stranačkoj sceni. Prvi put će se u zadnje skoro dvije decenije najvjerojatnije desiti nešto veliko i pozitivno za Bosnu i Bošnjake bez ove stranke. To novo i veliko za sve stanovnike ove zemlje je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropske komisije, budući da je usvajanje prijedloga reforme policije skoro automatski i potpisivanje tako željenog i važnog sporazuma za evropsku i sigurnu budućnost zemlje. Da li to znači kraj odlučne političke značajnosti ove stranke? Bitnije od odgovora na ovo pitanje jeste konstatacija da je ova nekada ekskluzivno nacionalna bošnjačka stranka, i najjača integralistička bosanska stranka, po ovom pitanju u poziciji gubitnika predvodničke moralne i principijelne političke pozicije. Zvaničnici međunarodne zajednice optužuju je za neevropsku orijentaciju, izolacionizam, nekooperativonost i slično. Skoro pa jednakost između istine i pravde, političke pozicije SDA, nacionalnog stava Bošnjaka te zahtjeva i ocjena međunarodne zajednice bila je izvjesna šifra u okviru koje se odvijala bošnjačka i bosanska politika. Taj primat na političko prvenstvo SDA ubrzano gubi zadnjih mjeseci, što zbog nesloge u vodstvu stranke, a što usljed "okreta" međunarodne zajednice pragmatičnim rješenjima.
To i dalje ne znači da stavovi SDA nisu, recimo, i po pitanju reforme policije, moralno i profesionalno legitimni, ali oni ne mogu da osiguraju parlamentarnu većinu, a u demokraciji je, na žalost ili na sreću, glasanje jedino mjerodavno. Ako se ima u vidu da je ova stranka stvarni zatočenik koalicije sa Strankom za BiH, da joj ovaj partner po pravilu fakturiše sve negativne poene koalicije, kao normalno proizlazi da u svemu profitira SDP, s kojim opet SDA "ne smije" činiti javnu koaliciju. U ovoj kombinatorici se kao po sebi podrazumijeva da SDA nije niti može biti samostalna, budući da se u praksi zadnjih godina po različitim pitanjima obraća za pomoć čas Silajdžiću, čas Lagumdžiji.
U aktualnim prilikam cijela stvar s potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju se dodatno komplicira činjenicom da bi ovakav scenario i mjesto SDA u njemu, a smatramo ga najvjerojatnijim, limitirao i u izvjesnoj mjeri politički diskreditirao ovu stranku. Njoj je stoga nužno potrebna i izlazna strategija iz cijele situacije, jer se, opet nažalost, ne smije zaboraviti da živimo na prostoru gdje zbog istine i pravde u javnosti također možete biti diskreditirani. A da ne spominjemo i govorkanja da bi dalje prolongiranje Sporazuma o pridruživanju, a koje bi skrivili Bošnjaci, posredno kompromitiralo ukupnu bošnjačku kao muslimansku poziciju u Evropi. U svemu jedino likuje Dodik. Međutim, dug je put pred svima nama.