Svijet je na pragu nove ekonomske krize - hitno je potrebno uraditi nešto, kratka je poruka koja može biti iščitana iz analize agencije Rojters u kojoj je navedeno da je danas, tri godine nakon bankrota američke investicione banke Lehman Brothers, što je pokrenulo globalnu recesiju, i dalje u opasnosti oporavak svjetske privrede, ali i buduće političko uređenje Evropske unije.
Sve su glasniji pozivi finansijskim liderima najvećih svjetskih privreda u vezi sa preduzimanjem odlučnijih mjera, a glavni izazov je da po svaku cijenu bude izbjegnuto da državna dužnička kriza sa epicentrom u Grčkoj preraste u pravu bankarsku krizu. To bi trebalo da bude centralna tema razgovora sastanka Grupe 20 najrazvijenijih svjetskih privreda, koji se krajem sedmice održava u Vašingtonu.
Takva kriza bi mogla da zahvati i druge prezadužene evropske države, što bi rezultiralo nekontrolisanim bankrotima i ponovo bacilo svijet u cjelini u ekonomsku i finansijsku krizu, smatraju analitičari Rojtersa.
"Ušli smo u opasnu fazu. Da bismo iz nje isplovili, potreban nam je snažan politički vjetar u čitavom svijetu, liderstvo, a ne balansiranje na ivici", izjavila je izvršna direktorica MMF-a Kristine Lagarde.
Analitičari smatraju da pogoršanje krize podstiču dva faktora, prvi, političko neslaganje unutar Evropske unije oko toga u kojoj mjeri je potrebno podržati prezadužene članice evrozone, koje primjenjuju oštre mjere štednje, a drugi, ranjivost evropskog bankarskog sistema, posebno u Francuskoj, gdje banke posjeduju 671,6 milijardi evra vrijedne obveznice članica evrozone sa visokim javnim dugom, kao što su Italija, Španija, Portugal, Irska i naravno Grčka.
"Ta dva faktora podstiču jedan drugog i čine začarani krug", upozoravaju ekonomisti, a da bi on bio prekinut predlažu odlučnije političke poteze. Koliko je stanje u Evropskoj uniji zaista kritično i dovedeno do usijanja potvrđuje izjava francuskog ministra inostranih poslova Alena Žipea, koji tvrdi da su Francuska i Njemačka, kao kičma evropske privrede, odlučne da sačuvaju stabilnost evrozone, jer bi neuspjeh označio propast Evrope.
U fokusu je Grčka za koju sve više analitičara smatra da neće moći izbjeći bankrot u narednih nekoliko sedmica, jer bukvalno nema novca u budžetu da plati prispjele rate. Jedan od izglednijih scenarija je da će bez obzira da li joj Brisel odobrio novu tranšu pomoći ili ne vlasti u Atini morati krenuti u kontrolisani bankrot, odnosno priznati da mogu vraćati samo oko polovine od 350 milijardi evra duga. Radikalniji potezi bi bili vraćanje nacionalne valute, drahme, i izlazak iz evrozone što bi značilo da bi možda narednih godina Grčka mogla imati nekakav privredni rast jer joj budžet ne bi bio opterećen prispjelim ratama duga. Naravno, to bi s druge strane značilo hiljade otkaza i šok za građane u vidu pada životnog standarda.
Međutim, izlazak Grčke iz evrozone postavlja pitanje opravdanog ostanka i drugih država pod krovom zajedničke valute, kako onih razvijenih poput Njemačke, u kojoj Angela Merkel gubi podršku birača upravo zbog politike odgađanja, odnosno nema odlučnog stava šta uraditi danas sa Grčkom, a sutra sa Italijom, Portugalom ili Španijom. Radišnim Nijemcima nimalo se ne sviđa ideja da je sve veće tranše pomoći potrebno upupavati u "lijenu grčku privredu" pod izgovorom da je to jedini način da bude sačuvana budućnost evrozone.
Politički analitičari idu i dalje, te predviđaju poteze koje je potrebno povući kako bi u budućnosti bila osigurala stabilnost Evropske unije. Pojedini smatraju da je rješenje u stvaranju jedinstvenog fiskalnog sistema kao preduslova za emitovanje evroobveznica, kojim bi bila preklopljena sadašnja dužnička kriza. To podrazumijeva jedno ministarstvo finansija u Briselu, ili prosto rečeno zemlje članice morale bi se odreći svog finansijskog suvreniteta. Kako danas stvari stoje teško da se može postići politički dogovor u tom pravcu.
Rasplet aktuelne evro drame u narednim mjesecima imaće velikog uticaja i na dešavanja u BiH. Ekonomski gledano, ukoliko se dužnička kriza prebaci u bankarski sektor, a kako su ovdašnje banke uglavnom u vlasništvu evropskih banaka, našoj privredi će biti sve nedostupniji jeftini i dugoročniji finansijski krediti što će dodatno otežati ukupno poslovanje, odnosno dovesti do pada privredne aktivnosti, otpuštanja radnika...
"Novca ima za posuditi, ali na nekoliko mjeseci uz veliku kamatu", reći će ovdašnji bankari i sami svjesni da im takva situacija nimalo ne odgovara.
Politički gledano, način na koji će Evropa proći kroz ovaj svojevrstan test i te kako može uticati na raspoloženje političkih lidera i građana o budućem evroputu, koji su u Briselu nacrtali kao jedinu alternativu ne samo za BiH, nego čitavu balkansku regiju.
Što uspješnije budu rješavali vlastite probleme unutar Unije lakše će biti njihovim misionarima u regiji da razbijaju evroskepticizam koji evidentno raste. Prostije rečeno, svako se o sebi pozabavio pa se evropski principi i standardi teško prihvataju na gladan stomak.
Ovdje dodatni problem predstavlja kriza formiranja vlasti u zajedničkim institucijama, koju su osmislili Zlatko Lagumdžija i njegovi stratezi smatrajući da inatom mogu istjerati ustavne promjene tako što će ekonomski iscrpljivati Republiku Srpsku koja eto životno zavisi od novca koji bi dobila od evropskih IPA fondova ili MMF-a. I bizarna odluka federalne vlade da blokira 88 miliona evra iz Brisela donesena je na toj esdepeovskoj strategiji, jer kako reče Nermin Nikšič, nema tih para po kojoj bi se odrekao države.
Kako je u Sarajevu sve manje sagovornika sa kojima se može racionalno dogovarati o nekim zajedničkim interesima, naravno na ustavnoj osnovi, Republici Srpskoj ostaje da se još više okrene vlastitim resursima kako bi što bezbolnije ušla u sve izvjesniji novi krug ekonomske krize. Jedan od dobrih načina su aktivnosti na privlačenju stranih investitora, prvenstveno u elektroenergetski sektor, kao i obezbjeđivanje likvidnosti dugoročnim zaduženjima, bez obzira što dežurni najavljivači propasti već godinama u svakom kreditu vide novi korak do kataklizme.
Novac mora biti povučen danas, jer već sutra, kako se stvari razvijaju u svijetu, pitanje je hoće li se do njega uopšte moći povoljno doći. Svakim danom je sve skuplji.