Prije nekoliko mjeseci u opuštenim političkim razgovorima mogao se čuti i ovaj vic? Koje su dvije najveće nevladine organizacije (NVO) na svijetu? A odgovor: "Bosna i Belgija", jasna je aluzija na dvije zemlje koje više od godinu dana nakon izbora nemaju vladu.
Na nedavnoj raspravi u parlamentu BiH podigla se velika prašina u javnosti nakon istupa jednog broja NVO iz FBiH koje su iznijele svoje prijedloge za implementaciju odluke Evropskog suda za ljudska prava, poznatije kao "Sejdić - Finci". Prema teorijskoj argumentaciji najvećeg poznavaoca ove teme Džona Kina u knjizi "Civilno društvo" je kontrapunkt političkoj državi. Klasična podjela društva razlikuje tri dijela: privatno, javno i državno područje. Zato ga i zovu treći sektor. U pitanju je prije svega "organizovano civilno društvo" u koje spadaju NVO, udruženja građana, mediji, sindikati, strukovna udruženja, vjerske organizacije itd. Za razliku od političkih stranaka koje to moraju imati, civilno društvo nema, niti treba, demokratsku (izbornu) legitimaciju, ono postoji na nehijerarhijskom, horizontalnom, kvalitativnom pluralizmu i autonomiji svakog pojedinca.
Procjenjuje se da u BiH danas ima preko 10.000 registrovanih NVO. Mnoge NVO su predstava jednog čovjeka. Većina NVO su neidentifikovane virtuelne organizacije ili neimenovane vladine organizacije. Mnoge postoje samo na papiru, kao fiktivne organizacije. Ima tu živopisnih organizacija i udruženja kao što su "Tuto Kompleto", to su oni "gerilci sa asfalta" što su prije nekoliko godina u okviru svoga "uličnog performansa" bacali farbu na zgradu Predsjedništva BiH. I bivša hrvatska paradržava Herceg Bosna danas je NVO istog naziva. Aktivisti nevladine političke organizacije "Hercegbosanska republikanska alternativa" (HERA) koja zagovara ponovno stvaranje HR Herceg Bosne ovih dana u područjima BiH sa hrvatskom većinom polijepili su plakate sa porukama: "Dobro došli u Herceg Bosnu" i "Srećan ti rođendan, Hrvatska Republiko Herceg Bosno". NVO "Croatia libertas" je veoma glasna u javnosti po radikalnom zastupanju hrvatskih interesa u BiH. Njen lider Leo Pločkinić nosi listu Nacionalni demokrati u izbornoj jedinici 11 u BiH za Sabor Republike Hrvatske. Srpski narodni pokret "Izbor je naš" iz Banjaluke prepoznat je po naglašenom zastupanju srpskih nacionalnih interesa. Neki od njihovih zahtjeva su da se organizuje plebiscit o izdvajanju RS iz nametnute BiH i stvaranje nezavisne RS kao i bizarne plakatne akcije čestitanja rođendana i krsne slave bivšem predsjedniku RS. Bosanski kongres je organizacija Bošnjaka koji se bore za BiH po Ustavu iz 1974/90 kakva je izglasana na referendumu o nezavisnosti 1. marta 1992. godine. Zbog toga ova organizacija traži da se ultimativno vrati Ustav Republike BiH, onaj od prije rata. Bosanski kongres ne priznaje RS i druge "zločinačke tvorevine" dogovorene od "izdajnika našeg naroda". BK je donio Deklaraciju o RBiH kojom "priznaju samo BiH prije agresije". Postavlja se pitanje šta ovakva organizacija traži u pregovorima o implementaciji sudske odluke "Sejdić - Finci"? Kako je moguće očekivati njihov konstruktivan pristup ovom pitanju, kad ova organizacija ne prihvata ni Dejtonski sporazum ni postojeći Ustav BiH? Udruženje demokratskih pravnika oglasilo se zahtjevom da Parlamentarna skupština zabrani djelovanje SDS na osnovu nekakve presude Vrhovnog suda BiH iz 1992. godine, kojom je SDS proglašen terorističkom organizacijom. Pravnici mogu biti diplomirani, a ne demokratski, i kao što vidimo loši. Bez obzira na veliki broj NVO, BiH nema interesno razvijeno, demokratski osviješteno i autonomno civilno društvo? Naše civilno društvo nije interesno samoniklo, nije društveno autentično i izvorno, već parapolitičko, instalisano, simulirano i nacionalno podijeljeno. Organizacije civilnog društva u većini slučajeva su produžena ruka političkih partija ili centara međunarodne i ekonomske moći. Često su NVO militantnije u javnom političkom nastupu od političkih stranaka u pitanjima za koja nisu ni formirane.
Mnoge NVO osnovale su političke stranke kao svoje izborne štabove, propagandne punktove, satelitske grupe pritiska, transmisije moći i uticaja u društvu i rezervnu medijsku i političku artiljeriju. Vidjelo se to nakon prošlih izbora, kada je formirana vlast u FBiH, odjednom je bulumenta raznih savjetnika, pomoćnika ministara i državnih službenika izašla iz ilegale i NVO i preselila se u novu platformašku vlast. Odranije je poznato da nacionalne stranke najčešće stoje iza raznih boračkih organizacija i kvazipatriotskih udruženja građana. Razvojem novih informacionih tehnologija i društvenih mreža u sajber prostoru razvila se "nova javnost", "nova društvenost" i "novo civilno društvo". A gdje su tek različite tajne, ilegalne, neformalne i zabranjene grupe koje postoje i djeluju pod lažnim imenima kao "potisnuto društvo". Ako se nastavi politizacija civilnog društva i njegova politička zloupotreba, očekivati je u budućnosti formiranje desetina novih NVO prozaičnog naziva kao na primjer: "Naši", "Pokret 1463", "Riteri Herceg Stjepana", "Križari", "Krstaši", "Talibani", "Novi Veziri", "Zabranjeni 1990", "Red zvijezde i polumjeseca", "Stara Bosna", "Okupirajte RS", "Minderberg grupa", "Vitezovi Kulina bana", "Pravi Bosanci" itd. Pored ove stvarne države BiH, na Internetu postoji paralelna, alternativna virtuelna država BiH, kao politički fantazmagorij različitih grupa sa različitim ustavima, starim i novim zastavama, grbovima, himnama, geografskim kartama, nazivima države sa i bez entiteta, i drugim obilježjima. Ovaj muzej prošlosti nudi nam se kao okvir budućnosti. Iza ove društvenosti odvija se proces politizacije i verbalne militarizacije civilnog društva, sa opasnim totalitarnim kapacitetima.
BiH je "Potemkinova država", "fasada od države", lažna i provizorna kulisa na čijoj pozadini se igraju namještene društvene i političke igre. U BiH je nestala granica između političke sfere i civilnog društva. Naš specifikum su NVO koje djeluju kao političke stranke, ne izlaze na izbore i bez ikakve su demokratske legitimacije i političke odgovornosti. U situaciji anarhičnog, etnički podijeljenog društva i nestabilne države, u sistemu koji nema institucionalne aranžmane za rješavanje konflikata, agresivno civilno društvo može dovesti do blokade demokratskog procesa i zatvaranja alternativa. A onda bi se našli u situaciji maksimalističkih političkih zahtjeva u društvu krajnje ograničenih izvora i sredstava. To je ono što pojedini politikolozi s razlogom zovu "demokratska klopka". Problem je što se zvanične vlasti u BiH javno i jasno ne distanciraju i ne ograđuju od ratobornih istupa pojedinih NVO. Ono što plaši je da bi i nas jednog dana, kao u Njemačkoj, moglo zadesiti saznanje o postojanju nekakvog "Nacionalsocijalističkog podzemlja".