Predsjednik Mesić našao je čime će se baviti kad ode u penziju: politikom!
Neće, dakle, sjediti u šahovskom klubu ili voditi unuke u šetnju, a nedjeljom odlaziti na kavu u hotel "Dubrovnik", niti će poput dr Gregurića glumiti da sve to radi, a zapravo organizirati naftni biznis, ili poput Jože Manolića obilaziti stare pošte pa se nalaziti s likovima u kišnim mantilima s podignutom kragnom… Ne, bavit će se državnom politikom!
Kad u siječnju 2010. napokon ode u penziju, Stipe će imati 75 godina. Nije baš mlad kao rosa, ali nije ni star za starog političara - osam godina mlađi je od Fidela Castra, od kojega se puno bolje drži, a bolje izgleda i od Kim Jong Ila, od kojega je stariji sedam godina. Louis XIV bio je pune tri godine stariji na koncu svoje vladavine koja je obilježila XVII stoljeće kao što je Stipin mandat u XXI obilježio posttuđmanovsku hrvatsku tranziciju. Bit će da stari momak u akumulatorima ima još dosta štroma, kao njemačka podmornica koja je dugo ležala na dnu, pa se onda digla na periskopsku dubinu, spremna da ispali torpeda!
Institucionalni okvir Mesićeva postprezidencijalnog djelovanja u trećoj dobi bit će Ured bivšeg predsjednika. U njemu će zadržati samo "skeleton crew", dakle dva glavna čuvara kostura u ormarima, mladog Sašu Perkovića kao savjetnika za unutrašnju politiku, te pouzdanog drevnog Budu Lončara za vanjsku. Dva legendarna udbaša koji, kao "duh prošlosti" i "duh sadašnjosti" u Dickensovoj gotičkoj "Božićnoj priči", treba da osiguraju prolaz "duhu budućnosti", ma kakav on bio... Uz taj kabinet ide nasušno osiguranje, neke prinadležnosti, ukratko, egzistencijalni preduvjeti za operaciju koja bi mu trebala osigurati političko uskrsnuće. Nacrt te kampanje već postoji, pa ga objavljuje "Nacional", glasilo Stipina kućnog savjeta s Pantovčaka.
Prvotna ideja bila je da se Mesić kao navodno sposobniji, iskusan političar nametne SDP-u, te formira neku "lijevu frontu", u kojoj bi Zoki Milanović morao pristati na ravnopravnost s liderima stranaka-privjesaka prikupljenih za tu svrhu, te na drugorazrednu rolu u odnosu na velikog vođu, koji bi asocijaciji ljevice stavio na raspolaganje svoju personu, svoj ugled okorjelog antifašista (koji je tu i tamo zapjevao neku ustašku dok je sakupljao novac po Australiji), te sav svoj konvoj, koji osim udbaša u kabinetu obuhvaća i niz najuglednijih ličnosti obavještajnog i kriminalnog podzemlja. Tu je i "Nacional", pa bi ugled toga glasila što prati paranormalne društvene pojave "na rubu znanosti" također trebalo uračunati u ovu jednadžbu!
Stvar je, naravno, odmah kihnula - čovjek na kojega je Mesić primarno računao u toj kombinaciji, njegov bivši šef Kabineta Boris Šprem postat će, doduše, predsjednik zagrebačke Gradske skupštine s posebnim zadatkom da "pazi na Bandića", no tu će ulogu igrati kao inokosni politički operativac koji je prošao test lojalnosti, pošto se približio Zokiju onoliko koliko se udaljio od Stipe. Političarima je svojstveno da virtualne koncepcije lako mijenjaju za konkretne funkcije. Dakle, već na prvi pogled bilo je jasno da to mesićevsko "brendiranje" nekakve fiktivne lijeve koalicije, ne može proći, pa je think tank u kojemu rastu slične divlje ideje, nadošao na novu zamisao. Otkrili su Treći put...
Stvar je vrlo jednostavna: od izbornih gubitnika na posljednjim lokalnim izborima, formirat će se srednji blok, koji će spreman čekati rezultate parlamentarnih izbora, pa pobjedniku ponuditi svoje glasove uz odgovarajuću cijenu, koja će uključivati pronalaženje prominentne političke pozicije za kreatora ovoga blistavog plana, sadašnjeg predsjednika Mesića.
Može se učiniti da plan nije loš - dok ne baciš pogled na brojke.
Zamišljena ekipa Trećeg puta sastojala bi se od HNS-a - bivše Stipine stranke, zatim od HSLS-a, istarskog IDS-a i srpskog manjinskog SDSS-a koji po zakonu dobiva virilističke mandate bez obzira na apsolutni broj glasača što ga podrže na izborima.
Postoji li idejna srodnost među tim strankama? Moglo bi se reći da su sve lijevo orijentirne, osim HSLS-a. Budišini kriptonacionalisti odvojili su se od HDZ-a samo zato što Dražen nije mogao s Franjom biti ni u istoj sobi, ali ne zbog ideologije, nego zbog temperamenta. Uostalom, sadašnja šefica te kvaziliberalne pseudosocijalne sekte Đurđa Adlešić Sanaderova je potpredsjednica, koja je stranku utjerala u vladajuću koaliciju, gdje je izgubila svaki integritet. Uopće, partije Trećeg puta naprosto su zbor izbornih gubitnika i marginalaca. Kad se usporede njihovi rezultati u glasovima za županijske skupštine s rezultatima prethodnih iz 2005. vidiš da su propale, krahirale - osim IDS-a, koji se pojačao od 2,1% na 2,35%. HNS je pak umjesto 6,39% prikupio 4,12% glasova, a HSLS - 0,5% umjesto 2,62%. Naravno, to nisu "čisti" rezultati, jer su te stranke u većini županija nastupale u koalicijama, pa su njihovi glasovi otišli liderima koalicionih blokova, HDZ-u i SDP-u. No, to je istodobno politička realnost: one same ne prolaze, moraju se pribiti uz jače igrače, jer s ovakvim rezultatima ostaju ispod izbornog praga… Ako se Treći put oženi u prijeizbornu koaliciju, može računati da će opstati na političkoj sceni dok, u suprotnom, od njih u igri ostaju samo HNS i SDSS. A u slučaju zajedničkog nastupa imat će manji skor od aritmetičkog zbroja pojedinačnih udjela, jer, recimo, kriptonacionalisti iz HSLS-a, neće biti oduševljeni da daju glas Pupovčevim Srbima i - ukratko - to je vreća s rogovima, uostalom vrlo malim. Šuti su se okupili da se čoporativno pobodu s rogatim…
Aritmetički, Treći put sad uživa potporu 7% biračkoga tijela, što znači da se cijela ekipa mora boriti za prijelaz izbornoga praga. SDSS pritom ne može ništa izgubiti, jer svoje mandate pridržava po izbornom zakonu, a regionalni IDS kupuje srećku da nešto izvuče na nacionalnoj sceni. Razvalina nekoć impozantne stranke HNS pak i bez Stipe ima dvije krupne ličnosti, Čačića i Vesnu Pusić, koje mora uhljebiti na neke sjajne sinekure. Pa zašto bi se onda velike stranke natezale s cijelim tim društvom zbog nekoliko njihovih stolica u parlamentu? Ako već moraš koalirati, uzmeš HSS koji će sam imati isti ili bolji rezultat, pa barem znaš što te košta, jer seljaci nisu toliko zainteresirani za politiku, koliko za novac, pa koalicionom lideru osiguravaju komfor svog nemiješanja u ozbiljnu državnu problematiku. Traže uviđavnost u formiranju vlasti na lokalnoj razini, nekoliko milijardi poticaja i - basta. Bolje se vjenčati s mladom koja se udaje iz računa, nego natovariti na vrat cijeli harem s eunuhom koji - vidiš na prvi pogled - ima solidnu erekciju. Jer, tu onda više nisi siguran tko će koga i u kakvim ćeš se sve naći figurama Veneris…
Cijeli plan, dakle, nije bog zna što pa će Stipe, namjerava li opstati i u političkom zagrobnom životu, morati pronaći neki četvrti put!