U više navrata sam na stranicama ovih novina pisao o različitim krizama u Federaciji Bosne i Hercegovine. To činim ponovno. Ovoga puta u "svjetlu" za srijedu najavljenog sastanka lidera stranaka koje konstituiraju vlast. Moji raniji kritički napisi nisu nailazili na razumijevanje određenih sarajevskih političkih krugova.
Ukazivanje na stagnaciju većeg bosanskohercegovačkog entiteta, potom na krizu međunacionalnog povjerenja i kooperacije, te svekoliki društveni i posebno ekonomski zastoj nije značilo niti znači neko hvaljenje Republike Srpske, a kako mi se indirektno znalo prebaciti.
Nije problem s našim političarima u tome što ne vole o sebi čuti riječi pokude, već u tome - i u tome su svi isti - što se okružuju dodvoricama i istomišljenicima, koji im i kada znaju da čine pogubne greške ne smiju ništa reći mimo njihovog očekivanja.
Problem je u tome što se u ovome i sličnim društvenim problemima nema osjećaja za glas javnosti, posebno i prije svega intelektualne, kritičke javnosti koja sa sposobnošću i pouzdanošću dobronamjerno ukazuje na određene probleme, a pri tome nije konformistička prema vlasti niti favorizira određenu političku stranku.
Ta nesposobnost politike da pravovremeno i pozitivno reagira na upozorenja sa strane ukazuje na njeno nipodaštavanje te kritičke javnosti, što je svakoj našoj vlasti zajedničko, i na njeno opće političko sljepilo.
Problemi se guranjem pod tepih ne mogu niti hoće sami od sebe rješavati. Vlast, nažalost, sluša samo argumente sile i samo je strah za vlastitu poziciju može natjerati na reakciju. To se ovoga puta dešava s federelnom vlašću.
Onda kada je federalna kasa uveliko ispražnjena, kada je postalo jasno da se postojećim budžetom preuzete i naknadno uvećavane obaveze ni približno ne mogu ispuniti, kada je u opasnost došao politički kredibilitet stranaka koje čine vlast, dakle, kada je u pitanje došla sama vlast, i osobna pozicija političke moći određenih ljudi, tek tada se sjeda za sto i pokušava naći rješenje.
U principu kasno. Kako uspješno završiti tekuću budžetsku godinu s praznom kasom, kako da vladajuća stranačka koalicija opstane, kako da se izvrši preraspodjela vlasti, resora i nadležnosti, a da svi budu zadovoljni, podtekst je sastanka najodgovornijih federalnih dužnosnika.
Već sada se može sa sigurnošću tvrditi da sastanak neće rezultirati nikakvim revolucionarnim dosezima, što ne nači da on nije potreban, niti da ga minimiziram ili ironiziram. Samo ukazujem na činjenicu, a koju potvrđuje cijela njegova medijska priprema od lokalnih izbora do danas, da se sastanak ovog tipa odvija, i vjerovatno će se nažalost tako i završiti, na razini osobne vlasti, a ne državne politike.
Licitiranja s ministarstvima, ostavkama i novim ljudima to potvrđuju.
Kada smo suočeni s najozbiljnijom političkom krizom funkcioniranja Federacije BiH od njenog nastanka, onda pitanje ne može biti kako jednog ministra promijeniti drugim, već šta raditi s Federacijom kao takvom.
Da li je njena politička struktura prevaziđena i da li možda ona sama po sebi generira probleme u vlastitom funkcioniranju koji se ne mogu riješiti tehničkim intervencijama - preraspodjelom ministarskih resora čime jedna grupacija političara preuzima drugoj dio kolača osobne vlasti. Da li je možda izlaz u svjesnom dovođenju krize do svojih krajnjih konsekvencija?
Federacija deceniju i pol počiva na etničkoj podjeli vlasti, striktnoj podjeli ministarstva i omjera u budžetu između Hvata i Bošnjaka, a ne na podjeli odgovornosti, zadataka i dužnosti proizašlih iz zajednički postignutih državničkih političkih ciljeva.
Ona sve vrijeme počiva na etničkoj i stranačkoj, a ne na političkoj koaliciji. Nikakva se vlast bez zajedničke političke volje ne može održati, zajednička politička volja se može izgraditi samo iz slobode i ravnopravnosti, a ne nametanjem ili preglasavanjem.
Priča o rekonstrukciji federalne vlade je najobičnija dnevnopolitička krpljačina. Ona čak može proizvesti još veću političku štetu i doprinijeti dubljem unutarbošnjačkom trvenju.
SDA-ovo korištenje rezultata lokalnih izbora na federalnoj razini, što jeste miješanje jabuka i krušaka, u javnosti stvara dojam da se cijela priča svodi na to kako iz ruku Stranke za BiH preoteti elektroenergetski sektor! Istina jeste da Stranka za BiH u tom sektoru ne vodi valjanu i državnu politiku. Prebacivanjem loptice na razinu Vijeća ministara stvar će se dodatno komplicirati.
Koalicija dvije bošnjačke, dvije hrvatske i dvije srpske stranke na toj razni funkcionira samo po krajnje mehaničkom principu podjele vlasti. Proširivati priču na ovu razinu ima smisla samo ako se želi dodatno argumentirati tako čest stav o nemogućnosti funkcioniranja ove stranačke koalicije.
No, to sadašnjoj vlasti ne odgovara budući da bi izlaz bio u prijevremenim općim izborima. A, niko od njih se s tom mogućnošću ne bi sada igrao.