Brend je sve, kažu proizvođači i trgovci. Naš zajednički brend zove se Slaveni. Neki dan je hrvatski predsednik Stipe Mesić razljutio italijansku vlast i javnost primedbom na govor italijanskoga predsednika Džordža Napolitana (Giorgo Napolitano) kojeg je imao povodom Dana spomena na žrtve fojbi i eksodusa.
Radi se, naravno, o događajima posle rata pre svega u Istri i Dalmaciji, kada je za Italiju optirao deo italijanskih žitelja tih područja. Naravno, bilo je žalosno, za mnoge nepravedno, bilo je i žrtava, koje su pobednici u ratu bacali u kraške jame - fojbe. Ali prema savezničkim, američko-engleskim rezultatima istraživanja radilo se, pre svega, o pojedinim primerimaj a ne masovnim.
A što je to rekao italijanski predsednik, inače u svom životu dugogodišnji funkcioner italijanske Komunističke partije. Rekao je da se radilo o `slavenskim aneksionističkim planovima`, koji su uspeli sa mirovnim ugovorom 1947. godine`! Uz medijsku kampanju koja je prethodila Danu sećanja opet se pokazuje da je sve više prisutna stara teza ignorance, neznanja i ekspanzionizma, da su na istočnoj granici i šire Slaveni - na italijanskom pogrdno `ščavi`. Ali, gospodin predsednik svih Italijana zaboravio je da je do odlaska `julijsko-dalmatinskog naroda` u strahu pred `slavokomunistima` došlo i zbog vrlo jednostavne činjenice jer su ščavi iz bespravnih robova postali gospodari. Predsednik Napolitano je tokom aktuelne svečanosti odlikovao i poslednjeg perfekta Zadra i nekadašnjeg člana prekog suda za Dalmaciju, koji je odgovoran za smrtne presude brojnih Slavena. Njega su uhapsili 5. maja 1945. i dve godine kasnije streljali u Šibeniku, podseća u svojoj reakciji na ta događanja ugledan tršćanski istoričar dr Jože Pirjevec.
Ovaj, čini mi se, potreban uvod je samo zato, jer je bila italijanska reakcija na primedbu hrvatskog predsednika neprimerena - neevropska. Ne bih nagađao da li samo zato što je primedbu izrekao jedan Slaven, ali bez sumnje zato jer je u istoriji susednih Romana, posebno u vreme fašističkog režima toliko zločina nad Slavenima, koji ne može opravdati nijedan evropski standard. A time se italijanska javnost nikada nije htela suočiti. Genocid nad Slavenima, zabrane njihovog jezika, čak pjevanja u crkvama, deportacije, logori, streljanja taoca... ne samo na Balkanu. Zločini fašista i njihove vojske u Abesiniji, Španjolskoj, Francuskoj, Severnoj Africi, Rusiji... Jesu zaboravili koncentracione logore na Rabu, Gonarsu... Reakcija predsednika Mesića vrlo je korisna za sve nas Slavene, bez obzira da li se delimo na Slovence, Hrvate, Srbe, Bošnjake... i bez obzira na različite teorije o neslavenskim izvorima pojedinih od nas, od Veneta do Arijaca. Za Romane na našim zapadnim granicama samo smo Slaveni, malo se nas plaše, pa uveravaju `međunarodno javnost` da je bolje da nas drži pod kontrolom. I to je deo brenda.
Kada se svađamo međusobno, počinjemo tako da pozivamo na bojkot proizvoda. Kada su slovenačke vlasti pre par godina uhapsile visokog kosovskog funkcionera, prištinskim ulicama u potocima je teklo alpsko mleko. Pre neki dan slivao se po sarajevskom asfaltu i fruktalov sok, mešan sa radenskom. Sve već viđeno i nekorisno. Kada je krajem osamdesetih prošlog stoleća vlast u Beogradu uvela embargo na proizvode iz Slovenije, proradilo je crno tržište rezervnih delova za `Gorenje` veš-mašine, rublje Lisca, dečju hranu, frutek... Danas `Gorenje` gradi u Srbiji već drugu fabriku, na primer. Uprkos masovnoj proizvodnji veš-mašina susednjih Romana.
Zaključak: budimo pametni i sarađujmo, a ne da tražimo veštačke pa i istinske razlike na koje nas javno i tajno podstiču i oni koji ne znaju da smo i Slovenci i Srbi i Hrvati i Bošnjaci... a ne samo Slaveni koji su, evo, pre nekih 1.500 godina, zalutali na ovu teritoriju.
Pre neki dan najveći dnevnik u Finskoj `Helsingin Sanomat`, kojeg čita više od polovine Finaca, objavio je mapu juga Evrope na kojoj nije bilo Slovenije. Jedne od 27 članica EU i trinaeste članice evrozone. Uplašio sam se da nismo dobili konačan status. Na sreću, redakcija novina objavila je izvinjenje. U našem delu Evrope svako dete, verujem, bar približno može kazati gde je Finska. Znaju i za brendove poput finske saune, Nokie i vodke Finlandije, a i za Marrttija Ahtisaarija, dugogodišnjeg finskog predsednika, specijalistu za Afriku i Ujedinjene narode. A i specijalista na naš region. Pitam se, je li kada, ovako privatno, putovao svojim kolima po brdovitom Balkanu. Da li je možda kušao u Drvaru drenju, šljivu u Sarajevu ili kosovski vinjak...?