Kad je njemački književnik Heinrich Heine rekao "Oni koji spaljuju knjige prije ili kasnije spaljivat će ljude", zvučalo je to možda proročki s obzirom na holokaust (značenje: potpuno spaljen!), koji će se dogoditi stotinu godina nakon njegovih riječi. No, spaljivanje se knjiga, novina, pisaca, novinara svako malo dešava kao izraz nemoći totalitarizma da se suoči s istinom o sebi.
Potvrdila nam je to i metafora kultnog filma "Farenheit 451" (temperatura na kojoj gori papir!), velikana svjetskog filma iz 1966. Françoisa Truffauta. Nažalost, potvrđuju nam to i sve godine nakon Drugog svjetskog rata i holokausta totalitarizmi raznih vrsta, ništa manje fašistički, komunistički, islamistički ili kako se već zvali. Potvrđuju nam to i male totalitarne svijesti koje u svojoj intelektualnoj skučenosti i inferiornosti prakticiraju progon nepoćudnih, a to su oni, pogađate, koji se usude dirnuti u njihovu malu pamet, veliku ambiciju, diktatorsku psihu, monološki autizam.
Ovih dana internetom kruži tekst vareškog kapelana fra Vjeke Tomića (začudno je da pismo ne piše župnik, osoba odgovorna za župu!?), koji piše malom općinskom listu "Bobovac" iz Vareša, na prigovor da su uništavali knjige poklonjene vareškoj župnoj biblioteci koja je oformljena u vrijeme teških poratnih godina, a za župnikovanja fra Mate Topića: "Slobodno objavite naslove i količinu knjiga koje smo zapalili…" Za knjige ih (župnika i kapelana, obojica su Tomići!) s mnogo obzira i uz veliku ogradu "ako je to istina" proziva i jedna od osoba koja je, među ostalima, donirala knjige toj knjižnici, čudeći se kriterijima po kojima netko zna koje su to "nepoćudne knjige". I premda taj list nigdje nije "optužene za čišćenje biblioteke" prozvao i za "spaljivanje knjiga", kapelan se sam u tekstu odaje i tako u Varešu, među ljubiteljima knjiga i jednoj tradicijski intelektualno superiornoj sredini, a evo stvar se širi i dalje, za svoj necivilizacijski čin dobivaju imena "Fra Farenheit 451"! To ime im očito pristaje i premda jest smiješno, ironično, rugalačko, baš je odgovarajuće njihovoj mentalnoj i moralnoj izraslosti te gesti koju su učinili.
Franjevci kao čuvari kulturnih dobara u Bosni Srebrenoj, pa još u mjestu odakle su Divković, Lastrić, Gavran... sve sami velikani kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, i dalje otvaraju galerije, biblioteke, muzeje. Osim u Varešu, mjestu najstarije sačuvane katoličke crkve u BiH.
Cijeli Vareš bruji o tome i ne samo o tome. Sad se ljudi pitaju gdje su i slike koje je budućoj galeriji godinama poklanjao Ivica Mlivončić iz Splita, budući da su u župnom dvoru te slike zamijenile - "neke" fotografije! Pita se i što im smeta "Svjetlo riječi", list koji izdaje njihova provincija, zašto im smetaju vareške časne sestre, a zašto neke fotografije po kućama vjernika, zašto su u vrijeme blagoslova kuća dijelili letke don Ante Bakovića namijenjene podizanju nataliteta u R Hrvatskoj, zašto, zašto...?
A najposlije su, i evo se vraćamo početku teksta i rečenoj misli njemačkog pjesnika Heinea, nakon spaljivanja knjiga, crkvenu propovjedaonicu, mjesto monološkog govora (kapelan kaže da Crkva nije demokratska institucija!?), upotrijebili za progon i diskvalifikacije ljudi. Kršćanski? To ih je naučio šef: "Tko je od vas bez grijeha..."? U čemu je grijeh tih vjernika? To što su zapisali ono što su vidjeli? Što nisu pristali na kapelanove ucjene? Što su odbili nasrtaj na pojedince u Uredništvu? Što su odbili ucjene i nuđenje prljave nagodbe? Za sve to su zaslužili etiketiranje i ljudske (ne više vjerničke!) diskvalifikacije? Da je Heine u pravu nismo nikad sumnjali, ali da će se to događati u Varešu i u 21. stoljeću, i to još od strane nekih bosanskih franjevaca, malo je tko mogao očekivati. Posebna je priča niska razina formalne, stilske i logičke pismenosti kapelanova teksta, koji uza sve to još pretenciozno kaže kako bi mogao "pisati čitave studije kad bih imao vremena, pa i šire znanstvene analize", a sve što je napisao u svom smiješnom tekstu (10 kartica!) kao reakciju na dio uvodnika (2 kartice!) šuplje su fraze, etikete, i propagandne nacionalno-vjerske parole.
Kršćanstvo koje je nastalo kao vjera slobode, s ovakvim ljudima, a u 21. smo stoljeću i gotovo pedeset godina nakon II. vatikanskog sabora, potvrđuje se iznova kao progoniteljska vjera u rukama intelektualno i moralno inferiornih. Njima je svako mišljenje strano, ideološki sumnjivo, opasno, a kritička misao bogohulna. Ili su naučili, čujem ovih dana Varešane, na svojim selima i u patrijarhalnim ambijentima otkud potječu na bespogovornu poslušnost, pa im sad smeta sredina koja nikad nije dala na sebe, i koja je uvijek mislila svojom glavom?! Varešane u Varešu i diljem svijeta, čuo sam u Varešu i vidio na internetskim stranicama, čudi i kako tako mladi ljudi mogu biti takvi desničari, toliko radikalni, tako totalitarni? I to u mjestu i župi koja je dala takve sjajne intelektualce, koja je u prošlosti imala takve izvanredne fratre za župnike i kapelane, gdje i danas više pameti ima neka vareška baba od kapelana, koji se ponaša kao slon u staklarnici.
Jednostavno je! Mala pamet i velika ambicija proizvode zlo. I hvala ti bože da nisu vremena inkvizicije, autor spaljivanja knjiga i teksta koji kruži internetom, već bi spalio i "Bobovac", koji punih petnaest godina radi sjajan i nenadomjestiv posao za Varešane ma gdje oni bili, i njegove urednike!