Igra fudbalera bh. reprezentacije i ono što su do sada uspjeli uraditi na putu prema Svjetskom prvenstvu poslužili su mnogima u zadnje vrijeme da se promovišu, slikaju, pametuju i uguraju tamo gdje im nije mjesto.
Ne manjka ni pretjerivanja u ocjenama današnje utakmice reprezentacije BiH protiv Portugala koju sve brojniji fudbalski "stručnjaci" zovu istorijskim okršajem i događajem nakon kojeg više ništa neće biti isto. Jednako veliku važnost pridaju i uzvratnoj utakmici koja se igra u srijedu u Zenici. Uzalud je Edin Džeko, tek jedna od zvijezda selekcije Miroslava - Ćire Blaževića, danima ponavljao da se stvara nepotrebna euforija. Sve džaba, aplaudiranje je počelo jer je rezultat još neodigranih utakmica odavno poznat "sveznalicama" što se mjesecima guraju uz skute Ćirinih čestitih momaka. Takvima ne manjka optimizma jer nema ništa lakše od njegovanja parazitske prakse da se tuđi uspjeh koristi za samoreklamu, ubiranje poena ili pokazivanje političke korektnosti.
Slavko Jovičić, poslanik SNSD-a u državnom parlamentu, najagresivniji je u ovoj kampanji.
"Evo, napišite, sigurno pobjeđujemo Portugalce! U to sam siguran! Pobijedićemo i u Lisabonu i u Zenici", danima ponavlja Jovičić, koji je osim po nesalomljivom navijačkom duhu poznat i po izjavi da nema veće sreće od poslaničkog statusa; ništa se ne radi a odlična plata.
Nastojao je dodatno naglasiti svoj patriotizam pa još zaključio kako su Ćiro, Džeko, Zvjezdan Misimović i ostatak ekipe svima pokazali kako se domovina treba promovisati u svijetu. Mislio je Jovičić, naravno, i na opasnost od gubitka blagorodnog poslaničkog statusa pa je promrmljao da se "malo boji svojih Srba" jer ga napadaju kada "svašta priča".
U pobjede bh. reprezentacije ne sumnja ni Jovičićev kolega, poslanik HDZ BiH u Parlamentu FBiH Marinko Čavara ali i on, nažalost, svašta priča. Ovaj član zvanično najneefikasnijeg nivoa vlasti u zemlji prigovorio je bh. fudbalerima što neće uspjeti smiriti podjele i tenzije u BiH čak i ako se uspiju plasirati na Svjetsko prvenstvo u fudbalu.
Kolektivnom licemjerju i patetičnom glumatanju pridružio se i Svjetski savez dijaspore BiH. Da kojim slučajem ne znamo koliko je naša dijaspora razjedinjena i da nismo bezbroj puta vidjeli koliko je ovaj savez smao produžena ruka jedne vladajuće stranke u BiH, njihovo otvoreno pismo moglo bi nas ganuti do suza.
"Dragi naš selektore i naši reprezentativci, u vrijeme kada se naša država nalazi u više nego teškoj ekonomskoj i političkoj situaciji, vi nam svojim rezultatima vraćate vjeru u našu domovinu. Vi ste uvjerili kompletno stanovništvo BiH da ujedinjeni i složni možemo postići rezultate vrijedne pažnje", samo što ne zajecaše iz Svjetskog saveza dijaspore BiH.
Istinski ljubitelji fudbala nesumnjivo znaju da pred bh. reprezentacijom nisu dvije beznačajne utakmice jer njih, za razliku od potpisnika ovih redova, krasi i neko znanje o ovom sportu. Samo zbog dužnog poštovanja prema njihovoj nepatvorenoj ljubavi neumjesno se nasmijati kad takvi tvrde da su predstojeći okršaji s fudbalerima Portugala "biti ili ne biti" za sve nas.
Isto tako pošteno je reći da Ćirini momci eventualnim pobjedama ne namjeravaju praviti nikakva dobra djela prema ovoj državi i vaditi kestenje iz vatre. Ti dečki rade posao koji su sami izabrali i za koji su plaćeni. Ma kako simpatično izgledali i šarmirali timskim duhom, oni nisu nikakvi dobročinitelji, ni mirotvorci ili ujedinitelji naroda. Misimoviću, Džeki, Miralemu Pjaniću, Nemanji Supiću i ostalima to jednostavno nije u opisu njihovog posla. Do sada su pokazivali da ne otaljavaju i da ga odlično obavljaju.
Marljivi su, uporni, požrtvovani, sposobni i pošteni, što se nikako ne može reći za svitu džabalebaroša i šarlatana koji svoj nerad i nesposobnost kamufliraju udvaranjem Ćirinom timu. Ako je zaista tačno da se upornost i rad isplate, selekor i njegovi fudbaleri mogu računati da će uspjeti jednog dana. Biće to samo njihov uspjeh a ne uspjeh države pod čijom zastavom igraju jer je ova nogometna ekipa oličenje svega onog što Bosna i Hercegovina danas nije.