Početkom novembra svake godine u mnogim gradovima Velike Britanije održava se jedna neobična svetkovina. O tome se ponešto može pronaći u rubrici "dogodilo se na današnji dan".
Iako malo poznat, ovaj događaj je jako važan, svim Englezima i drugim Britancima, mada bi i ostatak svijeta mogao štošta naučiti iz ovog slučaja. Sudbonosnog 5. novembra 1605. godine grupa katoličkih fanatika predvođena Gajem Foksom pokušala je prvog dana zasjedanja da digne u vazduh engleski parlament i ubije kralja Džejmsa Prvog, poslanike i vrh protestantske aristokratije, u znak osvete zbog kraljeve netolerancije prema katolicima. Ovaj događaj poznat je u istoriji pod nazivom "Barutna zavjera", s obzirom na to da su zavjerenici planirali da barutom dopremljenim i smještenim u podrumu zgrade parlamenta izvrše ovo zlodjelo. "Barutna zavjera" je otkrivena u zadnji čas, atentat na kralja i poslanike spriječen, a zavjerenici uhapšeni, osuđeni i na kraju pogubljeni. Svakog 5. novembra u godini širom Engleske organizuju se ulične bakljade i vatrometi kojima se slavi neuspjeh ove zavjere i opstanak parlamenta i kraljevstva. Na taj dan narod javno spaljuje, za tu priliku specijalno izrađenu, lutku od starih krpica i papira s likom Gaja Foksa, uz povike "Sjećaš se, sjećaš se 5. novembra!". Festival je poznat pod različitim nazivima, kao "Dan Gaja Foksa" ili "Noć lomača". Ovaj ritual na simboličan način pokazuje kako će se provesti svaki militantni fanatik koji pokuša da uništi slobodno izabrani predstavnički parlament građana Engleske.
I danas u britanskom parlamentu razmak između klupa političkih protivnika iznosi dvije dužine mača kako ne bi mogli upotrijebiti silu i nauditi jedni drugima. "Umjesto da siječemo glave, mi brojimo glave" - kaže jedna stara engleska izreka, prema kojoj Englezi više vole da glasaju na izborima i dokazuju ko je u pravu, nego da se tuku i skidaju jedni drugima glave. Zato i imaju najdužu parlamentarnu tradiciju. Slično kao i Amerikanci koji vole da kažu: "Glasanje je najbolja osveta." Slučaj Gaja Foksa šalje jasnu poruku: savremene demokratije ne dozvoljavaju politički ekstremizam, nasilne akcije, vjerski fanatizam i zavjere u politici. Takav čin smatra se izdajom slobode govora i političkog organizovanja. Vremenom je lik nesrećnog Gaja Foksa izgubio pogrdni smisao i postao prihvatljiv izmišljeni lik. Tako će oni nezadovoljni politikom i političarima za njega reći da je to "jedini čovjek koji je u parlament ušao s poštenim namjerama". Lik ovog zavjerenika u karakterističnoj maski nasmijanog čovjeka s brkovima iz filma "V for Vendetta" danas je globalni simbol najpoznatije svjetske grupe hakera poznatih kao "Anonimusi", koji se bore protiv totalitarizma, državne kontrole i korporacija. Ove godine u noći Gaja Foksa u engleskom gradiću Edenbridžu na lomači je spaljena gigantska lutka s likom američkog bicikliste Lensa Armstronga, osramoćenog zbog uzimanja dopinga. Prethodnih godina na lomači su bili spaljeni likovi bivšeg francuskog predsjednika Žaka Širaka i bivšeg britanskog premijera Tonija Blera. Kao što je poznato, nacisti su tridesetih godina optužili komuniste da su zapalili Rajhstag, dom njemačkog parlamenta, kako bi dobili izgovor za progon svih ljevičara, Jevreja i drugih demokrata u Njemačkoj i primjenu neograničenih mjera terora. Ovih dana mogli smo pročitati u novinama kako je opoziciona Demokratska partija Albanaca (DPA) u makedonskom Sobranju otvoreno zaprijetila da će "zapaliti parlament" ako bude usvojen zakonski prijedlog o braniocima, zbog izostavljanja prava gerilaca albanskih paravojnih grupacija tokom ratnih sukoba u Makedoniji 2001. godine. Sigmundu Frojdu se pripisuju naredne riječi: "Civilizacija je nastala onda kada je prvi divljak odlučio da drugoga, umjesto da baci kamen na njega, opsuje." To nas vodi na klizavi teren odnosa između upotrebe jezika, riječi i sredstava u politici. Karel Kosik u knjizi "Dijalektika krize" piše: "Kako veli pjesnik, jezik je u isto vrijeme najnevinija i najopasnija od svih ljudskih stvari. Najnevinija, jer sve što jezik jeste i može jesu riječi i samo riječi, spoj riječi, puko izražavanje i iskazivanje, i zato vladari riječi, pjesnici, ne mogu nikada zagospodariti svijetom. Jezik je, međutim, u isto vrijeme i najopsaniji, jer sve otkriva i od njegove moći razjašnjavanja nije moguće sakriti se i pobjeći."
Prije koji dan bivši ratni komandant Armije RBiH, bivši poslanik Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik Bosanske patriotske stranke, penzionisani general Sefer Halilović izjavio je, gostujući na jednoj sarajevskoj televiziji, da će s izabranim predsjednikom RS "završiti po kratkom postupku", dodajući kako će uskoro biti "proglašena Republika BiH" i najveća zastava BiH vijoriće se u Banjaluci, po cijenu trista hiljada bosanskohercegovačkih patriota spremnih da poginu za njegovu političku viziju. Ovakvim izjavama se radikalizuje ionako podijeljeno javno mnjenje u BiH i regionu. U javnosti je prisutna sve veća militarizacija jezika, koja na kraju prijeti da preraste i u stvarni fizički sukob. S ovakvim javnim najavama radikalnih političkih namjera, koje prati sve zapaljivija retorika, koja u sebi sadrži otvorene prijetnje ratom prema drugim narodima, govor mržnje, laži i slične poruke, zemlja polako klizi u vaninstitucionalni ambis. To je navelo pojedine političke krugove na ideju da bi trebalo izmijeniti Zakon o političkim strankama u BiH, kojim bi se ograničili i zabranili određeni politički projekti. Ovo otvara pitanje o odnosu političkog cilja i sredstava. Svi savremeni demokratski zakoni uglavnom zabranjuju upotrebu nedemokratskih sredstava, pritom ne ograničavajući strogo političke ciljeve. Neki ciljevi impliciraju nedemokratska sredstva, pa ih zato demokratija brani. To su nasilna sredstva i metode, terorizam, tajno političko djelovanja jer je politika prije svega javna aktivnost, rušenje ustavnog poretka, podsticanje i pozivanje na mržnju, vjersku i nacionalnu netrpeljivost itd.
Poslije rata u BiH zbog specifičnih okolnosti postratne tranzicije međunarodna zajednica je izvršila delegitimaciju određenih političkih sredstava (sila, nasilje, akti terorizma, govor mržnje su pravno zabranjeni) i političkih projekata (velika Srbija, Herceg Bosna, unitarna Bosna bez entiteta, islamska Bosna, treći entitet i sl.). Sve stranke i pojedinci na izborima morali su potpisati izjavu da prihvataju Dejtonski mirovni sporazum kao ustavno-pravni i politički okvir najšireg djelovanja. U okviru toga visoki predstavnik u BiH nametnuo je Zakon o medijima, koji je sadržinski jedan od najliberalnijih zakona u Evropi. To je moderan i savremen zakon, u zemlji sa civilnom i političkom kulturom iz kamenog doba, koga ne prate odgovarajući mehanizmi pravne regulative i krivičnog kažnjavanja i javne odgovornosti za izgovorenu riječ. Umjesto da sprečava, RAK toleriše "retoričku aktivnu kontaminaciju" javnog prostora. Zbog toga je medijska scena prepravljena klevetama, lažima, govorom mržnje, povredama privatnosti, huškanjem, ksenofobijom, rasizmom i militantnim jezikom. U vremenu kada grupe i pojedinci prijete vanustavnim i vaninstitucionalnim djelovanjem, antidejtonskim akcijama tipa "Prvi mart", najavama mirnog raspada države, kada vehabijska zajednica ne izlazi na izbore, Zelene beretke i Patriotska liga poručuju da su samo privremeno odložili oružje, kada se izborna volja birača falsifikuje izbornim inženjeringom, dobro je sve ponovo podsjetiti na važnost glasanja, izbora i postojanja parlamenta kao najvažnijeg dostignuća političke moderne. U savremenim demokracijama nema mjesta za političke avanturiste, ideološke fanatike i nacionalne ekstremiste sklone nasilju, kao što je bio Gaj Foks.