Neodržavanje sjednice Savjeta ministara BiH na kojoj se očekivalo usvojanje izmjene Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva zbog izostanka bošnjačkih ministara definitivno je skinula sve maske i pokazala ko ne želi privredni razvoj dijela BiH koji se zove Republika Srpska.
Još jedno politikantsko prolongiranje usvajanja propisa koji bi značio vjetar u jedra privatizaciji i pokretanju proizvodnih kapaciteta Rafinerije nafte u Brodu i najvećim optimistima je pokazao da je nešto trulo u državi BiH.
Zvaničnici iz Sarajeva, kojima su svaki dan puna usta navodne brige za BiH, ne odustaju od namjere da potkopavaju temelje njene budućnosti u opsesivnoj želji da spriječe bilo kakav, pogotovo privredni, napredak 49 odsto njene teritorije.
U konkretnom slučaju, ne smiju se, takođe, zanemariti ni lični materijalni interesi pojedinaca i neformalnih grupa koje čine dobro organizovani lobi hrvatske kompanije INA, najvećeg dobavljača naftnih derivata u BiH. To je pogotovo jasno onima koji se još sjećaju 2002. godine, kada je Savjet ministara tek iz 16. puta usvojio prvu odluku o kvalitetu naftnih goriva, koja je kasnije, kako se pokazalo, poprilično suzbila uvoz nekvalitetnih derivata.
Uzimajući sve to u obzir, lako je moguće da su `državni interesi` u ovom konkretnom slučaju, ipak, nadjačani od mnogo prizemnijih i direktnijih šuškavih interesa.
Posljednji događaji, međutim, čine samo vrh ledenog brijega niskih udaraca federalnih političara prema sjevernom i istočnom dijelu BiH zvanom RS.
Prisjetimo se samo zahtjeva za zabranu izbornog kandidovanja političara RS, otimanja prihoda namijenjenih Banjaluci s državnog računa indirektnih poreza, odbijanja predloženih amandmana na Ustav BiH, pa do pokušaja blokade privatizacije `Telekoma Srpske`, koja ovih dana poprima čak i tragikomični karakter.
Regulatorna agencija za komunikacije BiH, naime, još nije dala zeleno svjetlo na provedenu privatizaciju `Telekoma` zbog navodnog izostanka sa sjednice jednog njihovog službenika koji je slomio nogu! Tako je oporavak privrede RS od privatizacionih prihoda, kroz koji bi trebalo da se poboljša i životni standard 1,4 miliona njenih građana, postao ovisan od zaliječenja noge državnog činovnika. Sumnjam da se slično nešto može desiti i u Tanzaniji.
Posljedice takvih poteza su nesumnjivo smanjenje povjerenja i tolerancije između naroda i građana BiH, kao ključa opstanka i sveukupnog napretka države.
Ovih dana privodi se kraju i famozna reforma policije, u kojoj se političari iz RS unaprijed žele proglasiti krivcima u slučaju propalih pregovora, što je scenario koji zbog federalne parole `što gore to bolje` upravo priželjkuju tamošnji političari.
RS bi tako krivac mogla postati samo zato što čuva ustavni poredak BiH i zvaničnicima iz Sarajeva nudi odsijecanje ruke (kroz ukidanje nadležnosti RS za zakonodavstvo i budžet policije), dok druga strana ne žrtvujući apsolutno ništa `kompromisno` i ultimativno insistira na skidanju glave.
Giljotina RS je, uvjeravaju nas iz Sarajeva, jedini uslov da nam svima zajedno u BiH bude bolje. Bez glave ćemo, kažu, lakše u Evropu. Neka hvala!