Nema nijedne države na svijetu da nema svoj glavni grad. I po tome je Bosna i Hercegovine jedinstvena. Mada u Ustavu piše da je Sarajevo glavni grad, to je samo mrtvo slovo na papiru. Da bi neki grad bio glavni u svojoj državi valjda bi trebalo da ima svoju gradsku upravu. To što Sarajevo ima nije nikakva gradska uprava, to je jedna šminka, gdje se šepuri gradonačelnica Semiha Borovac, koju je na to mjesto postavila SDA. A ova stranka nije plaho zaljubljena u grad, njoj je mnogo važniji kanton, gdje je koncentrisana sva vlast i sve pare.
Nema nijedne države na svijetu da nema svoj glavni grad. I po tome je Bosna i Hercegovine jedinstvena. Mada u Ustavu piše da je Sarajevo glavni grad, to je samo mrtvo slovo na papiru. Da bi neki grad bio glavni u svojoj državi valjda bi trebalo da ima svoju gradsku upravu. To što Sarajevo ima nije nikakva gradska uprava, to je jedna šminka, gdje se šepuri gradonačelnica Semiha Borovac, koju je na to mjesto postavila SDA. A ova stranka nije plaho zaljubljena u grad, njoj je mnogo važniji kanton, gdje je koncentrisana sva vlast i sve pare.
Na priču Milorada Dodika da ne da Republiku Srpsku, što mu je zjenica u oku njegovom i njegovog naroda, često se obrušavaju mediji i političari iz Sarajeva. (To je i meni šega, kao da smo u srednjem vijeku, jer danas se vlast osvaja kapitalom, po čemu je naša zemlja uglavnom kolonizirana, pa tako i RS). A niko ne pita čemu služi kanton, kakva je to besmislica! Tako je povika na Dodika, a dvije bošnjačke nacionalne stranke, SDA i Stranka za BiH, zabunkerisale se u kantonu i vladaju glavnim gradom: pod njihovim šapama je sva infrastruktura, saobraćaj, obrazovanje, čak i visoko, zdravstveno i naprosto cjelokupan život.
Treba znati da je u rukama sarajevskih vlasti, svih skupa, cifra od oko milijardu maraka. Od toga se 60 procenata tog budžeta troši na 11.500 zaposlenih, uglavnom činovnika. Zato je ta tvrđava od kantona veoma važna za vladajuće nacionaliste, pa će prije nestati i Republika Srpska i država BiH, nego Sarajevski kanton. A od one milijarde KM Gradskoj upravi pripada oko desetak miliona. Po tom materijalnom ekvivalentu vidi se koliki je značaj grada Sarajeva naspram kantona.
Od desetak opština, od koliko je grad Sarajevo prije rata bio sastavljen, danas su samo četiri. Čak se čulo da je Ilidža, koja je van gradske uprave, imala ideju da se proglasi gradom?! Ta konfuzija oko nadležnosti ne može donijeti ništa dobro za stanovnike Sarajeva. Naprosto narod ne zna na koja vrata da zakuca radi nekih svojih potreba, hoće li kod federalnih vlasti, kod kantonalnih, kod gradskih, ili kod opštinskih. Uživaju činovnici i mnogobrojni načelnici šaljući zalutale građane na druge nivoe vlasti, mada ni sami ne znaju ko je za šta odgovoran. Kada se ne zna nadležnost, kada je haos, najbolje je vladati.
Istočno Sarajevo, zapravo dio Dobrinje, Lukavica i pripadajuća prigradska naselja, pod upravom su RS. Tamošnji stanovnici mogu se kamenom baciti na grad (a u ratu se mecima nabacivali), ali su miljama daleko od pogodnosti što ga pruža velegradski život i vreva. Naravno da omladina iz Istočnog Sarajeva dolazi na koncerte u centar grada, kao što i mnogi stanovnici dolaze u `muslimansko` Sarajevo na radna mjesta u državne kancelarije ili naprosto `svidjeju` razne poslove. Pa, ipak, u glavama postoji ta linija razdvajanja, tako da ta prigradska naselja zvana Istočno Sarajevo čini se kao da žive u posebnom aparthejdu. Na primjedbu da od posljedica rata u Sarajevu živi pretežno bošnjačko stanovništvo (govore oko 80%), kada bi se grad ujedinio sa tim dijelom gdje je isključivo srpsko stanovništvo i nacionalni odnos bi se svakako promijenio.
Mnogo je konferencija i okruglih stolova organizovano o daljoj sudbini grada Sarajeva. Treba napomenuti da je Sarajevo nominalno, po ustavima, glavni grad države BiH, Republike Srpske, Federacije BiH i sjedište Kantona Sarajevo. Pošto je centar svega, izgleda da nije ničega. Važno je samo da nesposobni i poslušni ministri kao produžena operativna ruka vladajućih bošnjačkih nacionalista upravlja svim segmentima grada, a u izvjesnom smislu upravljaju državom. Još i dobro stojimo s obrazovanjem kakav nam je ministar! A to važi i za privredu, kulturu, saobraćaj, zdravstvo.
Na nedavnoj sesiji `Kruga 99` učestvovao je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Radomir Kezunović. (Semiha Borovac nije se odazvala, valjda nije dobila od svoje stranačke centrale nalog kako će se ponašati). Veoma lijepo je odjeknula misao ovog smirenog i mudrog čovjeka: `Ja sam sarajevonostalgičar.
To je za mene bolest koja ne može da se izliječi, ali molim Boga da ona postane zarazna`. Pohvalio je saradnju dva Sarajeva (!) oko uvođenja tramvajske i trolejbuske veze između ovih dijelova jednog te istog grada.
Predlaže da se zajednički izgradi dosta skup pogon za spaljivanje otpada. Ponavlja se pitanje: koliko se može biti zajedno, kada smo toliko blizu?