Slovom i brojem 157 bh. intelektualaca, uglavnom okupljenih oko Asocijacije "Krug 99", uputili su ovih dana apel većem broju institucija međunarodne zajednice u kojem zahtijevaju ubrzanu, što će reći hitnu, obnovu "cjelovite, multietničke i evropske države jednakopravnih građana i naroda, demokratske Bosne i Hercegovine".
U apelu koji su potpisali univerzitetski profesori, naučnici, književnici i umjetnici zatraženo je donošenje novog ustava Bosne i Hercegovine i ocijenjeno kako je zaustavljanje rata jedino pozitivno dostignuće Dejtonskog sporazuma. Oni smatraju da o neodrživosti ovog stanja govori ocjena Evropskog suda prema kojoj je ustavni sistem u BiH diskriminatorski i protivan Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, ciljajući na presudu "Sejdić - Finci".
Na prvi pogled, ugrubo, da se primijetiti da u pomenutom apelu nedostaje termin "Republika" ispred Bosne i Hercegovine pa da stvari budu do kraja jasne. No dobro, potpisnicima smeta Dejtonski sporazum, koji je, eto, krivac zašto se politički lideri već pet mjeseci ne mogu dogovoriti u vezi sa formiranjem vlasti, što se neprekidno produbljuju podjele i derogira ambijent u kojem bi ljudi ravnopravno osjećali, kako reče Jakob Finci.
Muris Osmanagić, koordinator incijatora apela, kaže da se 15 godina od završetka rata nije pomaklo s mrtve tačke, građanskog društva nema, entiteti se ponašaju kao države, a demokratske snage i civilno društvo su potpuno marginalizovani.
"Mi nismo za to da dođe do ovih izraza kao što su u Egiptu i u drugim zemljama, nego smo za to da se na vrijeme počnu otklanjati osnovni uzroci ovakvoga stanja. I tu treba međunarodna zajednica da pomogne - i ne može dići ruke. Nema rješenja bez korjenite promjene situacije i to sa novim ustavom koji neće biti ponavljanje dejtonskog ustava, nego potpuno novog, uzornog, evropskog ustava", smatra Osmanagić.
I ne samo to - kažu da pored njih u Bosni i Hercegovini postoje ljudi koji zemlju mogu izvesti iz sadašnjeg vakuuma.
"Oni se uglavnom potiskuju na margine, ne daje im se nikakva inicijativa, nemaju mogućnost da uđu u sferu političkih odnosa zato što stranke svoje ljude postavljaju na odgovarajuća mjesta. Recimo ginekolozi, ja poštujem to zanimanje, ali ne mogu se oni baviti politikom i odlučivati o političkom životu", poručuje Hidajet Repovac.
Najbolji komentar za gore navedene nebuloze pomenutih intelektualaca, ko može i treba, a ko ne može i ne treba da se bavi politikom, je da su oni, prosto rečeno, slijepi kod očiju pa nesposobni da vide i realno analiziraju stanje u kojem se danas nalazi društvena zajednica dva entiteta.
Pomenuti apel je samo jedan od vapaja sarajevske intelektualne kaste dobro plaćenih profesionalnih demokrata, koji evo već petnaestak godina skoro svake nedelje "laju na Dejton" nudeći kao alternativu građansku državu od koje se svima izvan "Kruga 99" diže kosa na glavi i još štošta kao jedan od najblažih mogućih odgovora.
Dobro, nemam stvarno namjeru da bilo kome osporim pravo da promišlja šta bi bilo dobro, a šta ne da bi se stvari u državi zavrtjele u nekom smjeru, ali krajnje je cinično pod krinkom siromaštva prizivati nerede po arapskom receptu kako bi bili promijenjeni Ustav i unutrašnje uređenje. Ima tu dosta i onog političkog bezobrazluka što se osjeti iz SDP-ove platforme koja je i zakočila procese formiranja vlasti, ali o tome, naravno, nema ni riječi u apelu.
Za stanje u kojem se nalazi danas BiH, duboko, preduboko podijeljeno društvo po svim šavovima, doprinijela je i ta intelektualna zajednica koja sve ove poratne godine govori, vozi priču o nenormalnoj državi koju bi stranci trebalo da urede prvenstveno ukidanjem Republike Srpske kao genocidne, nemoralne i ko zna kakve još ratne tvorevine.
Upravo potpisnici apela su ostali i gluvi i nijemi na rasističke tvrdnje sarajevskog profesora istorije Smaila Čekića, koji je nedavno ustvrdio da su Srbi kolektivno genocidan narod gledano po istorijskom, političkom i nacionalnom genetskom kodu. O tim tvrdnjama ćute intelektualci "Kruga 99", a ćute i u medijima.
Iskreno sam se ponadao da će bar vremešni, što podrazumijeva i iskusni, Gojko Berić prepoznati tu opasnu liniju kojom Čekić precrtava državotvornost BiH, o kojoj toliko voli da piše. Beriću je zasmetalo moje viđenje "ZAVNOBIH-a" po kojem su politički komesari na putu u Jajce onako usput, odmarajući u Mrkonjić Gradu, popričali i o budućem položaju BiH unutar Jugoslavije, ali mu ne smeta to što je Čekić i mene i njega profesorski markirao kao genocidne stvorove samo zato što smo po rođenju Srbi.
Ako Beriću ne smeta da mu na taj način Čekić stavlja žutu traku oko ruke to je opet njegov izbor, ali za ogromnu većinu Srba koji ovdje žive to je uvreda koja dodatno narušava odnose među narodnima i u kojoj ima i elemenata za zakonsku reakciju nadležnih institucija, jer se može podvesti na širenje mržnje i netolerancije među narodima. Zakonom kažnjivo.
Važno je naglasiti, kao što je dobro primijetio profesor Ugo Vlaisavljević, da "naučnik Čekić" nije usamljen, te je zbog toga i pozvao istaknute bošnjačke intelektualce da se napokon uhvate u koštac sa ovakvim pojavama i da okončaju svoju predugu ćutnju.
Bilo bi za ovo društvo dobro da onih 157, slovom i brojem, intelektualaca upute i jedan proglas o tvrdnjama Smaila Čekića. I ne treba tu puno pameti da se zaključi da ako se u tome uspiju svi u BiH usaglasiti lako bi onda i Ustav bio promijenjen.