Zaista ne znam da li ste primijetili da su u našoj svakodnevici sve aktuelnija pitanja koja se odnose na svakodnevni život. Među njima, onako krišom, stidno, promakne i pitanje - pa gdje mi to živimo?
Tako da imam utisak kao da se približavamo trenutku konačne odluke. Odluke koja se u svojoj suštini zasniva na tome kad ćemo da se pogeldamo u oči i da uspostavimo i realan život i realne odnose među subjektima istog.
To smo sučeljavanje sa nama samima odložili do ulaska u EU, koja je vremenom postala sveta zemlja za napaćene građane - hodočasnike iz bivše Juge. Mi jesmo planirali da se tada pogledamo u oči, ali kako je gotovo sve što planiramo bazirano na našim željama, a ne na mogućnostima, tako i ovdje nije išlo kako smo planirali. Sučeljavanje je počelo nenajavljeno. Skromo u krugu porodice(a).
Pa gdje mi to onda živimo - je prvo u ešalonu pitanja koje treba da pogledamo u oči i da damo na njih odgovor. I, zaista, kakva je ovo zajednica i država?
Na šta nas BiH podsjeća? Između svega odgovorenog zaprepastio me je odgovor da ona podsjeća na trougao. Ja sam pokušao da dokučim kakav je taj trougao. Jednakokraki nije. Možda jednakokratki? Ipak je uglavnom pravougli.
Po spominjanju ovog trougla odmah se nameće činjenica da u istom postoje određene zakonitosti. Recimo, Pitagorina teorema. Ona nam kaže da je zbir kvadrata nad katetama jednak kvadratu nad hipotenuzom. Neću da vršim podjelu ko je kateta, a ko hipotenuza jer rizikujem da jedan klub iz Vijeća naroda RS podigne i na to svoj godišnji 1.000 zašto 1.000 zato veto. Uglavnom, naš trouglao ne podliježe Pitagorinoj teoremi, odnosno nauci, jer ovdje je suštinski problem u osnovnoj radnji sabiranja. Ovaj naš "zbir " je očigledno nametnut.
Sad, pošto nismo naučno dokazivi to ne znači da ne postojimo. Uvijek je tu tako prisutna magla u ovim brdima tj. mistika i praznovjerje. Iz ove oblasti imamo dokaziv primjer. Pogađate? Pa da, Bermudski trougao. Sa nama ima nevjerovatne sličnosti. Prvo, za njega svi znaju da postoji, a niko ništa ne zna o njemu. Drugo, niti ga mogu definisati, niti ga znaju locirati, niti ga razumiju, niti shvataju. Treće, u njega ulaze dijelovi međunarodne zajednice i nikako da odu iz njega, te vremenom postaju zaboravljeni. Četvrto, on guta šta stigne avione, brodove, kamione, donacije, privatizacije...
Kako god bilo, kad Bermudski trougao proguta nešto niko ne zna gdje je to nestalo. Da li je to treća dimenzija ili ishodište - to su teme o kojima razgovaraju babe po Bermudima... Uglavnom, kad se nešto njemu ne svidi on to pojede i gotovo.
Naš trougao, BiH, na isti način guta probleme. Bili oni građani, ideje, krediti, obaveze, dužnosti. Samo naš je trougao za razliku od onog bratskog, Bermudskog, napredovao u smislu da smo našli gdje naši nagutani problemi završe. Oni nekako isplivaju uvijek u vodama Vašingtona i Brisela. Tako da smo na tim hridima našli Sejdića i Fincija, penzionera Karanovića, neki paket 5+2, popis i zadnji, umalo utopljenik, je bila reforma pravosuđa.
Tako je BiH iz faze gutanja problema prešla u fazu gledanja problema, kad su joj napolasvareni problemi ispostavljeni sa ova dva ishodišta. Konkretno, vremenom smo sazrjeli da se gledamo. U oči. Nova komplikacija je da to što gledamo nije nimalo obećavajuće i lijepo za gledati. Da bi nešto bilo riješeno onda treba naći osovinu ili bazu iz koje je proistekao problem. Pošto je problem proistekao iz ovakve BiH, onda smo tražili zajedničku bazu našeg društva. Taj zajednički minimum je ipak lociran. Ali to nam ne daje za pravo da se obradujemo. Pored toga što smo većinom Homo sapiensi imamo još karakteristika svih nas. Zajednički imenilac bh. društva su: Fa und Ve golf "dvica", nokija 3310 i antologijsko "Bijelo dugme". To svi volimo. To nam je bilsko. Nekako naše. I samo kod nas. Jeste da je sve prevaziđeno. Polovno. Ali zato se dobro drži i jeftini su im dijelovi. E tako je i sa našim trouglom BiH.
Sve to je potvrda ideje Josipa Pejakovića koji kaže da BiH treba ograditi i napraviti samo jedan ulaz u nju. Te naplaćivati karte onima koji ulaze u nju. E, sad, kad se budu začuđeni putnici namjernici pitali, a što plaćamo karte, odgovor je više nego jasan: "Vidićete kad uđete".