Golmani su uvijek bili potcijenjena karika u jedanaestočlanom sastavu fudbalskog tima.
. Ako su dobri, onda su malo luckasti, ako su loši, opet su glupi, i služe kao kanta za nabijanje. Često su i oni sami davali povoda za takva mišljenja. U istoriji je bilo prilično ludih golmana. Legendarni golman sarajevskog Željezničara Slobodan - Čobo Janjuš svojevremeno je na golu pravio gluposti i dovodio svoju ekipu do ludila. Pisac Miljenko Jergović u jednom svom tekstu opisao ga je kao "posljednje balkansko ludilo među golmanima". Ostao je upamćen po najvećem broju dobijenih ocjena deset za igru u bivšoj Jugoslaviji, po najmanje primljenih golova u jednoj sezoni, ali i po ispadima, kaznama, aferama i drugim ludorijama. Petar Borota, golman beogradskog Partizana, driblao je protivničke napadače, davao i primao golove iz nemogućih situacija. Sjećamo ga se po ekscentričnom ponašanju na utakmicama i u privatnom životu. Dok je igrao za londonski Čelzi, kad su bijesni navijači uletjeli u teren, ovaj im se pridružio u divljanju. Drugi put je driblao protivničke igrače na polovini terena i primio gol sa 30 jardi. Treći put je bacao loptu od prečku gola i tako se igrao živcima trenera i navijača. Četvtrti put je odbranio penal, a onda zajedno s loptom ušao u gol po kačket, koji je pao iza gol-crte. Sudija je, naravno, svirao gol. Rene Iguita, golman Kolumbije, pucao je penale, izvodio slobodne udarce, postizao golove glavom, pravio salto naprijed i druge akrobacije na golu, ali i primao čudesne golove, zbog kojih se gleda fudbal. Kad ga nisu zvali Škorpion, zvali su ga El Loco, ili u prevodu Ludak. Posljednjih godina pažnju javnosti svojim ponašanjem privukao je dugokosi golman beogradskog Partizana Radiša Ilić. Zbog ekstremnog načina branjena gola "crno-bijelih" u kratkom vremenu postao je miljenik publike i zafrkavanja na stranicama žute štampe. Primao je lake komade, ali i branio gotove golove. Njegove odbrane, gestikulacije i verbalni gafovi, bili su simpatični i smiješni ljudima. U utakmici Partizana s Anderlehtom, u gostima došli su do penala. Igrači Anderlhta su tri penala promašili na identičan način, šaljući loptu visoko preko gola, nebu pod oblake. Poslije te utakmice u javnosti se pronio sljedeći vic. Kao, stoji Radiša na golu i čeka izvođenje penala, kad mu se javi Bog i kaže: "Radiša, ti se samo dobro ukopaj na gol-liniji, i ništa ne pokušavaj. Ja ću sve obaviti za tebe!" Horhe Francisko Kampos, meksički golman, zvani Ćiki, znao je napustiti gol i krenuti u napad, ostavljajući na mukama odbrambene igrače svoje ekipe. Pa ti sa takvima igraj u istoj ekipi? Tako je u narodu nastala ona predstava o golmanu, kao o čovjeku koji dokon stoji između dvije stative na dunumu livade, a mozak mu pušten na pašu. Iz toga se kasnije izrodila nadrealistička izreka: "Da mi je glava golmana, pa da se odmorim k'o čovjek!" Životna sudbina jednog golmana našla se i u naslovu glasovitog romana Petera Handkea "Golmanov strah od penala". Šalu na stran(k)u, stvar je ozbiljna. PRVO POLUVRIJEME. U našem slučaju radi se o golmanovom strahu od reprezentacije. Nemanja Supić, tada dvadesetsedmogodišnji golman FK Javor, koji se takmiči u Prvoj ligi Srbije, rođen u Gacku, prije četiri godine debitovao je na golu reprezentacije BiH, nakon što se povrijedio standardni golman reprezentatiovnog tima Kenan Hasagić. U Zenici, na "Bilinom polju", na utakmici BiH - Belgija, 15.000 bh. fanatikosa, skandira staro bošnjačko ime Nemanja, što je rijetkost, kao i skandiranje imena Abdulvehab na stadionu Borca u Banjaluci. Isti ti navijači, samo malo prije toga, na prijateljskoj utakmici BiH - Makedonija urlikali su iz vratnih žila: "Ubij, ubij, ubij Srbina!" Jadi mladog debitanta nastavljeni su nakon utakmice.
Pošto su Srbi jednom bili protiv njega, a sada Bošnjaci, Nemanji Supiću jedino preostaje da pokuša zaraditi za život kod Hrvata u BiH, u NK Široki iz Širokog Brijegu ili u NK Hrvatski dragovoljac u Hrvatskoj
U dnevnim novinama "Press" iz Banjaluke izašao je intervju ovog golmana pod naslovom "U Gacku me razapinju", u kojem govori o verbalnim i fizičkim prijetnjama grupa i pojedinaca, Srba iz njegovog rodnog grada, zbog igranja za fudbalsku reprezentaciju BiH. U najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, gdje osim sportskih sposobnosti i rezultata, nacionalna pripadnost, stranačko opredjeljenje, dejtonski ključ i slične pojedinosti ne bi trebalo da imaju značaja, čovjek dobije priliku da brani za reprezentaciju svoje zemlje, i umjesto da se tome raduje, on javno kuka na sav glas. DRUGO POLUVRIJEME. Nedavno je Nemanja Supić prešao iz FK Vojvodina u FK Novi Pazar. Čim je potpisao ugovor, započela je kampanja protiv njega na društvenim mrežama, protesti najvijača kluba i ispisivanje grafita po gradu. "Supiću shvati, na gol našeg kluba nećeš stati!", "Supiću Cigane, odlazi iz svetinje!", "Supiću odlazi, tebe niko ne voli!" - neke su od prijetnji upućenih ovom golmanu. Protesti su nastavljeni na treningu, kada je grupa razjarenih navijača probila zaštitnu ogradu i ušla na tribine skandirajući pogrdne riječi novom golmanu. Prema anketi portala "Sandzak.me", 83 odsto ispitanika ne podržava dolazak bivšeg bh. reprezentativca u klub. Sve to zato što je navodno Supić na svom Facebook profilu nakon hapšenja podržao Ratka Mladića. Supić je kasnije javno demantovao da je dao takvu podršku i ustvrdio da je neko zloupotrijebio njegov profil i ostavio spornu poruku, ali navijači ne prihvataju to objašnjenje. Uzalud je, jadnik, ponavljao da je u Novi Pazar došao da igra fudbal, zbog što boljih rezultata, te da želi da zajedno pobjeđuje sa Novopazarcima. Ne znam je li NS išta rekao od toga što mu se pripisuje. Šta ćemo sa tolikim političarima koji podržavaju razne ratne generale? TREĆE POLUVRIJEME. Pošto su Srbi jednom bili protiv njega, a sada Bošnjaci, Nemanji Supiću jedino preostaje da pokuša zaraditi za život kod Hrvata u BiH, u NK Široki iz Širokog Brijegu ili u NK Hrvatski Dragovoljac u Hrvatskoj. Za taj angažman, vjerovatno bi tamo morao uraditi određene domoljubne prilagodbe, kao na primjer, da promjeni ime i prezime u Anjamen Juhić, što bi odobrovoljilo nabrijanu domaću publiku. Ako ni to ne uspije, uvijek mu ostaje FK Rekreativo iz Banjaluke, koji se takmiči u "beton ligi". Iz ove se ne ispada. A, i navijači ne tuku igrače. Rob Riemen, autor knjige "Vječno vraćanje fašizma", smatra da se fašizam u savremenom društvu neće pojaviti u klasičnim modelima koji su već viđeni. Po njegovom mišljenju, pojaviće se u dužem periodu, kao kontinuirana praksa, koja kreće od margine prema političkom centru, bezazeleno, kao zamaskirana forma, u obliku benignih inscenacija, kroz ograničavanje slobode, zloupotrebe prava, govore mržnje na koje ne reaguju izabrani predstavnici, netrpeljiv odnos prema strancima, došljacima, imigrantima i svima koji su Drugi i drugačiji itd. To je ono što Umberto Eko naziva "Ur-fašizam", ili "vječni fašizam", Džordž Štajner "fašizam vulgarnosti", Rasatko Močnik "neofašizam", a drugi autori "puzajući fašizam", "light fašizam", "fašizam margine" itd. Sve takave pojave su "kvočke nosilje fašizma sutrašnjice", kako kaže Margerit Diras, u svom eseju "Pisati". Budaletine koji Supiću brane da stane na gol FK Novi Pazar, idu na ruku istim takvim ludacima u Bratuncu, koji na narodnom slavlju, bez imalo stida, zlokobno pjevaju "Oj Pazaru, novi Vukovaru, oj Sjenice, nova Srebrenice."
(Autor je publicita)