Dan u kojem je objavljena još jedna poruka glavnog tužioca Tužilaštva BiH kako u ovoj zemlji za državno pravosuđe nema i neće biti nedodirljivih završen je puštanjem iz pritvora jednog osumnjičenika za ratne zločine.
Nije to "obični" osumnjičenik niti je njegovo hapšenje bilo potpuno uobičajeno čak ni za bh. prilike kojima ne manjka apsurda. U danu kada je glavni tužilac Goran Salihović javno obećao beskompromisnu borbu protiv ratnih zločinaca, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su Šemsudina Mehmedovića, poslanika SDA u parlamentu BiH. SIPA ovog funkcionera SDA tereti za ratne zločine nad Srbima u Tešnju u vrijeme dok je Mehmedović bio šef tamošnje policije. Istog funkcionera SDA i Tužilaštvo BiH tereti za ratne zločine nad srpskim civilima u opštini Tešanj iz doba kad je Mehmedović komandovao lokalnom policijom. Uprkos ovim podudarnostima, Tužilaštvo BiH nije odobrilo niti izdalo nalog za privođenje ovog osumnjičenog pa su pripadnici SIPA djelovali samostalno i uhapsili ga, pozivajući se na nekakve odredbe Zakona o krivičnom postupku koje im to omogućavaju.
U cijeloj više nego problematičnoj priči i borbi protiv počinilaca ratnih zločina na bosanskohercegovački način postoji još jedna "slučajnost". Mehmedović je uhapšen u danu kada je, kako sam tvrdi, trebalo u Tužilaštvu BiH da svjedoči protiv direktora SIPA Gorana Zupca, kojeg je prijavio - ni manje ni više - nego zbog ratnog zločina nad Bošnjacima u sarajevskom naselju Ilidža. Priveden je prije zakazanog svjedočenja, a čelnici SIPA optužiše glavnog državnog tužioca da je opstruisao istragu protiv Mehmedovića i da prvi put u nekoj istrazi o ratnim zločinima nisu htjeli dati nalog za pretres imovine osumnjičenog. Umjesto odgovora na ove teške optužbe, Tužilaštvo BiH je odlučilo da odbaci zahtjev SIPA za određivanjem pritvora pa je poslanik SDA izašao kao, zasad, slobodan čovjek.
U rodnom Tešnju je dočekan kao narodni heroj, a na društvenim mrežama osnovana je i grupa podrške sličnog naziva u koju se učlanilo više od 2.500 ljudi. Eto Mehmedoviću sigurnih glasova ukoliko i na idućim izborima bude na kakvoj izbornoj listi i eto mu prilike da vrati stranačke funkcije u SDA, koje su mu oduzete na nedavnoj konvenciji, zbog čega je matičnoj partiji javno bio objavio rat.
Tako to biva u zemlji u kojoj su samo teoretski za pravosuđe svi jednaki pred zakonom i u kojoj samo teoretski policijske agencije djeluju isključivo na osnovu zakona i raspoloživih dokaza: osumnjičenom raste politički rejting, a narodi dobijaju povod više da produbljuju međusobni jaz koji ih je razdvojio davnih ratnih godina. Potpuno očekivano, udruženja srpskih žrtava tvrde da Tužilaštvo BiH procesuira ratne zločince samo ako su Srbi, a bošnjačka udruženja i Mehmedovićeva SDA odgovaraju da je ovo pobjeda pravde jer je oslobođen dokazani patriota. Simpatizeri predsjednika Opštinskog odbora SDA Tešanj u svojoj naglo probuđenoj ljubavi prema Mehmedoviću otišli su i tako nepristojno daleko da su ustvrdili da je najgore u svemu bilo to što je on uhapšen u svetom mjesecu ramazanu. Pri tome su sasvim prečuli podatak (koji doduše u BiH ne mora ništa značiti) da Tužilaštvo BiH nastavlja istragu protiv njihovog "narodnog heroja" i da je još osumnjičen za zločine nad srpskim civilima.
Tako to biva u državi u kojoj je vladavina prava svedena samo na te dvije riječi zapisane u zakonima, koje tumači kako ko stigne i kako zatreba kojem "nezaštićenom" stranačkom funkcioneru, kontroverznom biznismenu ili direktoru agencija.
Kada bi, nekom srećom ili čudom, kod nas stvari mogle teći i drugačije od ove za zdrav razum uvredljive logike, zbog slučaja "Mehmedović" bi bar jedan zvaničnik morao podnijeti ostavku. Kada bismo, dakle, u praksi imali vladavinu prava, imali bismo i neko zaista nezavisno tijelo koje bi utvrdilo ko se ogriješio o zakon i procedure jer teško je reći šta je poraznije: da glavni tužilac štiti nekog ko je navodno naređivao pritvaranje i zlostavljanje srpkih civila ili to da direktor državne policijske agencije hapsi samo zato da se ne bi rasvijetlila njegova navodno zločinačka uloga u proteklom ratu.
Na osnovu nepristrasne istrage vođene isključivo činjenicama, a ne članstvom u politikim strankama, dobili bismo dokaze ko štiti potencijalnog ratnog zločinca i koji to potencijalni ratni zločinac naređuje hapšenje drugih, umjesto da sam bude uhapšen i procesuiran. Na veliku žalost Srba pritvaranih i zlostavljanih u Tešnju i Bošnjaka stradalih na Ilidži, u slučaju "Mehmedović" nećemo gledati takav rasplet. Oba Gorana, i Zubac i Salihović, ostaće na svojim pozicijama jer teško da ćemo ikada pouzdano saznati ko se od njih dvojice (ili su obojica) poigrao zakonom. Mehmedović, kao i mnoge druge "krupne ribe" hapšene ranije, prestaće uskoro biti udarna vijest, a Goran Zubac i Goran Salihović vratiće se onom što najbolje znaju raditi: u medijima najavljivati bespoštednu borbu protiv svih vidova kriminala i povremeno se žaliti da bi im rezultati bili još bolji kada ih novac ne bi ograničavao u zapošljavanju novih tužilaca.