Pokušavam, ali ne mogu da razumem izbegličko-umetničke razloge malog Bore, piše organizam koji se predstavlja kao Goran Mihajlović, glavni i odgovorni urednik "Pressa RS", u svom uvodničkom osvrtu na moj tekst o osebujnim iscjeliteljskim metodama doktora Davida Dabića, objavljen u Nezavisnim novinama: "Znam šta je novinarstvo, znam šta je i umetnost. Ali, znam i šta je čast."
Idemo redom. Za čast organizma Mihajlovića zna i Vijeće za štampu Bosne i Hercegovine, koje je prije koji mjesec raspravljalo o naročitom kodeksu časti urednika "Pressa RS", koji ne objavljuje demantije, ali objavljuje komentare neobjavljenih demantija. Zato ovaj tekst i ne šaljem "Pressu RS", već negdje gdje će ga biti moguće pročitati. Toliko o časti organizma Mihajlovića. A govori ponešto i o tome koliko on "zna šta je novinarstvo". Ima o tome još zgodnih priča.
Doktor Dabić je kriv za sve.
Prošle godine glavni urednik "Pressa" objavio je svoj intervju s premijerom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji bi bio samo još jedan od onih dosadnih poltronskih razgovora koji se zaboravljaju već tokom čitanja, da nije bilo snishodljivog Mihajlovićevog pitanja Njegovom Premijerskom Veličanstvu: "Referendum je tema zbog koje niste miljenik federalnih medija, ali prozivaju Vas i zbog drugih stvari, a proglasili su Vas kriminalcem i mafijašem?!"
"Drago mi je što su naseli na priču da je Milorad Dodik jedini problem u RS, da njega treba okaljati i da će tako rešiti problem", odgovara Njegovo Premijersko Veličanstvo. "Poručujem im da neće, jer u Republici Srpskoj ima 1.300.000 Dodika i to je njihov problem!"
Doktor Dabić je kriv za sve.
Poznajem mnogo ljudi u Republici Srpskoj, ali ne poznajem nijednog koji na premijerovu tvrdnju da u Srpskoj živi milijun i tristo hiljada Milorada Dodika, da su dakle svi stanovnici Republike Srpske Miloradi Dodici, barem refleksno ne bi odgovorio: "Ja nisam." To je zato što ne poznajem Gorana Mihajlovića, organizam koji se lažno predstavlja kao glavni i odgovorni urednik "Pressa", i koji na Dodikovu tvrdnju da su svi bosanski Srbi Miloradi Dodici nikad neće reći: "Gospodine Dodik, ja se izvinjavam, ali ja sam Goran Mihajlović. Znam da nije važno, ali samo da se zna. Znači, nema 1.300.000 Dodika, nego najviše 1.299.999."
Umjesto toga, Goran Mihajlović uspješno nastavlja s uvlačenjem u za to predviđene organe vlasti, pa u toj analizi Milorada Dodika postavlja klasična analitička pitanja, poput onoga: "Da li iza medijskih napada na Vas stoji i deo međunarodne zajednice!" Primijetili ste da Mihajlovićeva pitanja završavaju uskličnicima. Ovo novo pravopisno pravilo ima jednostavno objašnjenje: Goran Mihajlović premijera Dodika ne pita, nego konstatira. Mihajlović Dodika ništa ne pita zato što je on sam, podsjećam, Milorad Dodik, jedan od milijun i trista hiljada njih, a Milorad Dodik nema potrebe sebe išta pitati jer on nema sumnji u sebe.
Doktor Dabić je kriv za sve.
Zato Milorad Dodik, kad odluči sam sebe nagraditi, pošalje milijun i trista hiljada glasova redakciji "Pressa RS", pa onda kao glavni urednik sam sebi na skromnoj svečanosti uruči nagradu za ličnost godine. Zato Milorad Dodik, kad daje intervju glavnom uredniku "Pressa RS", zapravo samo razmišlja naglas.
Toliko o profesionalizmu organizma Mihajlovića, čovjeka koji "zna šta je novinarstvo". A govori ponešto i o tome koliko on "zna šta je umetnost". Zna što znači "uvlačenje u lik". Pardon, "uživljavanje u lik".
Nije stoga problem u tome što glavni urednik Goran Mihajlović ima potrebu braniti Radovana Karadžića od mog "umetničkog afiniteta" da mu pored ispijanja vlastite mokraće "umetnički" pripišem i jedenje vlastitih govana. U potrebe glavnog urednika "Pressa RS" ne bih ulazio, naročito poznavajući neobičnu navadu Karadžićevih sljedbenika da plodove svojih velikih i malih potreba jedu i piju.
Doktor Dabić je kriv za sve.
Problem je u tome što pišući Goranu Mihajloviću ne znam kome pišem. Čovjeka koji se tako predstavlja trese ozbiljna kriza identiteta. Do petka, eto, bio sam uvjeren da je to Milorad Dodik, jedan od milijun i tristo hiljada njih, da bi sad ispalo da je Goran Mihajlović zapravo doktor David Dabić, odnosno Radovan Karadžić - jedan od 10 milijuna Radovana Karadžića. Nije to rekao sam Karadžić, barem onaj trenutačno u Haagu, ali jest onaj organizam koji se lažno predstavlja kao glavni i odgovorni urednik "Pressa RS" Goran Mihajlović koji pak misli da moj problem nije u tome što ne znam tko je on, već u tome što se nikad nisam navikao na srpsku kuhinju. Što nisam navikao jesti govna.
"Ako taj B.D. (je l'bijaše baš taj Dežulović?) nije navikao da pije vlastiti urin i jede svoju kakačinu, to je njegov problem", objašnjava doktor David Radovan Milorad Goran Dabić Karadžić Dodik Mihajlović, "jer nije Srbin, a samo oni, na Dežulovićevu žalost, vole da piju svoju pišoku i jedu svoja govna."
Doktor Dabić je kriv za sve.
Provjerio sam u svom tekstu i nigdje nisam našao rečenicu da Srbi vole jesti svoja govna. Ali ako tako tvrdi Goran Mihajlović, ili kako se već zove glavni urednik "Pressa RS", tko sam ja da to osporavam? Čovjek je Srbin, dakle Radovan Karadžić, jedan od 10 milijuna njih, i svakako se bolje od mene razumije u srpsku nacionalnu kuhinju i narodne običaje. A on kaže da Srbi vole jesti govna. Ili - preciznije - svi Srbi osim vladike zvorničko-tuzlanskog, episkopa Vasilija Kačavende. Pa sačekavši da se vladika odmakne od stola, onako srdačno, domaćinski, navaljuje da se pridružim veselom društvu: "Borise, brate inoverni, kad si već došao u Beograd, vrati se svojoj veri, pa da zajedno jedemo i pijemo!"
Ja, međutim, nešto ne bih, hvala na pozivu. Iako, kako kaže organizam Mihajlović, živim u "neprijateljskom Beogradu i moram da se borim za golu egzistenciju" - zbog čega, prema njegovim navodima, "ponavljam ko papagaj: doktor Dabić kriv za sve" - pa sam u toj borbi za golu egzistenciju u "neprijateljskom Beogradu" počesto i gladan i žedan, znate kako je: kad nema mokraće i govana, dobre su i dunjevača i vešalica. A i vjera kojoj sam pobjegao, ona egzotična "inovera" neobičnog kodeksa časti, strogo mi zabranjuje jesti govna.
Stoga, prijatno i u slast, Gorane. Ili kako ti je već ime.